Već četvrtu godinu zaredom VBZ objavljuje biblioteku hrvatskih autora u prijevodu na engleski ili njemački jezik. Ove godine na red su došle vrhunska publicistička knjiga Slavenke Drakulić „Oni ne bi ni mrava zgazili – ratni zločinci na suđenju u Haagu", koja je i izvorno napisana na engleskome, zatim roman „Djeca Patrasa" Zorana Ferića u prijevodu Klausa Detlefa Olova te izbor iz dviju zbirki priča Romana Simića Bodrožića „Okvir za obiteljskog lava" u prijevodu na engleski Celije Hawkesworth, Tomislava Kuzmanovića i Mime Simić. Pred objavljivanjem je i knjiga s dijelovima svih radova koji su pobijedili na VBZ-ovu natječaju za najbolji regionalni roman.
– Do sada smo objavljivali postojeće prijevode, ali ponosni smo što prvi put objavljujemo knjigu Romana Simića na engleskom jeziku. Najviše se prodaju knjige Slavenke Drakulić pa je zato ona prisutna u svakom od četiri kola. Godišnje prodamo 300 do 400 primjeraka njenih knjiga, ali vjerujemo da ćemo u godinama koje dolaze prodati cijelu nakladu svih autora – istaknuo je urednik biblioteke Drago Glamuzina.
– Ako turisti jedu jadranske lignje i piju domaće vino, posjećuju predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama i sudjeluju u programima Broda književnosti, onda mogu i kupiti knjige hrvatskih autora i čitati ih na plaži – rekao je ugledni hrvatski prozaik Zoran Ferić. Ferićev prevoditelj Klaus Detlef Olov istaknuo je da knjige iz ove biblioteke moraju biti istaknute u izlozima knjižara.
Hrvatske književnike više ne čitaju ni Hrvati i teško je očekivati da ih čitaju stranci. Hrvatske pisce stranci ne čitaju zato što ih se ne tiču ideološke poruke i ne zanima ih "tko je naš a tko njihov". Eventualno nove čitatelje mogu pronaći oko Sarajeva jer se tamo zna da "smo svi mi isti i da je sve to naše. Samo nas dušmani rastaviše". Jadranske lignje su skupe a hrvatski pisci jeftini. Zato je usporedba na klimavim nogama.