Povezanost visokoobrazovnih ustanova i tržišta rada u Hrvatskoj nikada nije bila snažna, znaju to studenti prava, ekonomije, novinarstva... koji nakon studija završe u statistici nezaposlenih. Široj javnosti malo je poznata činjenica da u Hrvatskoj postoji pet glumačkih akademija, po jedna u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. U akademskoj godini na izmaku upisana su 54 brucoša glume, istaknuo je profesor zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Joško Ševo u svibnju na Danima ogranka mladih HDDU-a u kazalištu Gavella. Ta bi brojka, prema njegovim riječima, iduće akademske godine trebala biti još veća jer će ih se upisati 68. To je čista hiperprodukcija glumaca koji neće imati gdje raditi, posebice ako se zna da su uvjeti rada u javnim kazalištima takvi da većina glumaca sanja o stalnom angažmanu u kazalištu jer to znači siguran prihod do mirovine. Nezavisnih je kazališta četiri puta više, no država i lokalna zajednica ne podržavaju ih ni približno kao javna pa su prisiljena snalaziti se na tržištu čije je društvo u posljednjih 25 godina posve osiromašeno, ali i naviknuto da za kulturu ne treba izdvajati puno vlastita novca.
Dvadesetsedmogodišnji hrvatski glumac Marko Hergešić, koji je 2011. bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji "Izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - drama" za predstavu "Kamenje", završio je preddiplomski studij na zagrebačkoj ADU, no kako je prisiljen raditi, još nije upisao diplomski studij iako to žarko želi.
Država im vezala ruke
– Sklon sam misliti da nam povećanje broja studija glume nije donijelo mnogo. Računica je vrlo jednostavna: previše je glumaca, a nedovoljno posla. Da smo veća država kao što je bila Jugoslavija koju ističem isključivo kao pozitivan primjer zbog jezika razumijevanja i usporedbe veličine, u tom slučaju bi pet akademija bilo taman, dakle pod uvjetom da ostalih pet zemalja nema svoje akademije. Povećanjem broja studija glume ne raste kvaliteta obrazovanja, to ovisi o svakoj akademiji pojedinačno. Vjerujem da je naša akademija u Zagrebu radila na kvaliteti, prvenstveno zbog dobrog dekana koji ima sluha za probleme mladih. Može se raditi i bolje, ali država naprosto ne daje mogućnosti – kaže Marko i dodaje da suradnja zagrebačkih umjetničkih akademija traje godinama i trenutačno je na visokoj razini. Umjetnost, naročito izvedbena, živa je stvar, to su živi ljudi, i nema te knjige ili profesora koji može prenijeti iskustvo koje se stekne kada se mlada studentica TTF-a susretne s mladim glumcem u garderobi koji onda na sceni susretne kolegicu s Muzičke akademije.
Tristo kilometara istočnije, Osječka akademija upravo slavi deseti rođendan. Kada je otvorila vrata, ostavljala je dojam da će u njezine klupe sjesti studenti koji se nisu uspjeli upisati na zagrebačku akademiju.
– U početku je možda i bilo tako, ali se to promijenilo jer smo specifični i prepoznatljivi po svom rukopisu. Postali smo središte eksperimentalne umjetnosti. Istina, 90 posto njih upiše naš studij zbog glume, ali ih na koncu 60 posto ostane u lutkarstvu, što mi je iznimno drago i zbog čega se ističemo na svim međunarodnim festivalima – priča profesor docent Hrvoje Seršić.
Prolaznost i uspješnost ovise od klase do klase. Znaju imati, kaže, "odličnu berbu", ali i da im od 12 upisanih, ostane tek njih sedmero ili osmero. Od onih koji izdrže do kraja, mnogi dobiju voditeljske angažmane na televiziji ili radiju, ali našli su i mjesto u narodnim kazalištima, a pogotovo u lutkarskim kućama.
Mlada Matea Grabić lani je diplomirala glumu i lutkarstvo u Osijeku. Stažirala je godinu dana u osječkom HNK, dokazala se i potpisala ugovor na četiri godine. Jedna je od rijetkih, kaže, koja je imala sreću pa s akademije odjurila ravno na posao.
– Mnogi moje kolege, nažalost, odrade jedan projekt pa mjesecima ne rade ništa. U Osijeku postoje HNK i Dječje kazalište pa je pitanje što i kamo nakon akademije. Zagreb ima svoje studente i ne treba nas jer smo im i konkurencija – kaže Matea.
Oglase za audicije, nastavlja, nemaju gdje pročitati. Ne postoji ni alternativna scena koja bi im mogla biti odskočna daska. Uvijek oni pronađu nešto sa strane, ali prava glumačka budućnost nesigurna je upravo zbog lokalnog suficita mladih talenata.
– Ja sam prvo upisala studij hrvatskog jezika i književnosti i cijelo se to ljeto lomila i dvojila, pa se na jesenskom roku ipak prijavila na mladu Umjetničku akademiju. Ništa drugo, kad danas gledam, ne bih ni mogla raditi. No, mladi ljudi kad upisuju fakultet nisu svjesni što ih čeka. Svi studiraju, a poslije su na tržištu koje ih u startu ne treba – ističe Matea. Iza nje su osječke uloge u "Unterstadu", zatim u "260 dana", "Zeusovim ljubavnicama", a još je za studija surađivala i s karlovačkim kazalištem "Zorin dom" te vinkovačkim "Jozo Ivakić". Studijem je bila zadovoljna, ali naglašava da im nedostaje prava umjetnička scena. Njezina prijateljica Petra Kraljev završila je treću godinu glume i lutkarstva. Inače Splićanka, nije se uspjela upisati na studij u svom gradu, a to joj je pošlo za rukom u Osijeku, a na kraju se zaljubila u lutkarstvo, po kojemu je slavonska metropola jedinstvena.
– Problem je što postoje četiri akademije u Hrvatskoj. Posla ima, sapunice se snimaju, ali se prestalo raditi na kvaliteti. Split je napravio dobar potez pa upisuje klasu svake druge godine. Kada bi se i drugi poveli za njim, izlazili bi kvalitetniji glumci i kvalitetnije bi se s njima radilo – smatra Petra. Svatko tko želi raditi, uvjerena je, naći će posao, ali se mora silno angažirati i odricati.
Splitska glad za glumom
U njezinu rodnom Splitu, studentica četvrte godine Odsjeka za kazališnu umjetnost Minika Vuco već se okušala i na velikoj sceni HNK. Unatoč hiperprodukciji glumaca u Hrvatskoj, mišljenja je da upisne kvote odgovaraju potrebama njihova grada.
– Svima koji studiraju u Splitu pruži se prilika – odlučna je Minika. S time se slaže i njezina kolegica Đana Kuzmanić, studentica četvrte godine studija glume, koja ističe da su njihovi profesori vrlo susretljivi i profesionalni.
– U HNK Split primili smo po tzv. shemi ministra Mrsića na godinu dana četvero mladih, a oni se zapošljavaju i u Kazalištu lutaka, GKM-u, PlayDrami Elvisa Bošnjaka. Radimo sve što možemo. U Splitu više nema nijednog događaja, koncerta, predstave, priredbe bez Umjetničke akademije – kaže intendant HNK Split i profesor na Studiju glume Goran Golovko.
Napominje kako nije točno da svi žele u Zagreb. Marko Petrič ostao je u Splitu, kao i Nikša Arčanin i drugi vrijedni mladi glumci. Na Akademiji čine sve da nastava bude temeljita, a dokaz su nagrade Hrvatskog glumišta Gorana Markovića i Marka Petriča.
– U svakom je poslu teško, ali u Splitu je glad za glumcima jer smo dugo bili u deficitu. Naši diplomci pokrivaju i potrebe Šibenika, Zadra... Za glumce je tu velika mogućnost zapošljavanja – veli docentica Bruna Bebić Tudor. Nešto je drukčija priča u Rijeci gdje je glumac Rade Šerbedžija inicirao pokretanje Riječke glumačke akademije koja je odmah prozvana "Šerbedžijinim faksom". Mnogo stranih predavača, interdisciplinarnost i nastava na engleskom njihovim studentima daju izvrsnu podlogu za angažmane u inozemstvu, no upisni kapaciteti daleko su od željenih.
– Preddiplomski studij upisuje studente svake druge godine jer je kadrovski i organzacijski još uvijek za nas prezahtjevno osigurati ulaz novih generacija svake godine. U izvedbu studija uključeni su i brojni inozemni i domaći umjetnici i stručnjaci i nije lako uskladiti njihove profesionalne obveze s angažmanom na studiju – objašnjava Prijić-Samaržija. Zainteresiranih potencijalnih kandidata ne manjka, štoviše, ima ih puno pa se na riječkom Sveučilištu nadaju da će uskoro moći osigurati i redovite upise svake akademske godine.
Za očekivati je da će taj fakultet odgajati mlade glumce za neke druge sredine, ali nekoliko riječkih studenata već uspješno sudjeluje u predstavama HNK Ivana pl. Zajca, a neprocjenjivo iskustvo ili tzv. praktične kompetencije stječu i u Teatru Ulysses.
>> Kazalište umire! Jesu li krivi glumci?
