Slovenci imaju divnog pjesnika Srečka Kosovela u svojoj magistralnoj književnosti, koji je 1926. umro sa samo 22 godine, bez ijedne za života objavljene pjesničke zbirke. Djelo koje je ostavio za sobom, vibrira međutim i danas, jer je savršen svevremeni uradak koji dira sve generacije uronjene u ono što se u biti ne mijenja ma koliko godina, desetljeća ili stoljeća prošlo.
Mladi je Kosovel znao to iskazati impresionističkim stihovima, pa svojim pjesničkim simbolizmom, ekspresionizmom, ili konstruktivističkim eksperimentom. Svi su ti pravci bili pitomi u njegovim rukama, mogao je što je god htio s njima iskazati. U svom je skrovitom Krasu dohvatio cijeli svemir značenja, uključujući svijest o skrivenom jezičnom poretku stvari.
Kosovelova se nasljeđa dotakao drugi mladi čovjek Matija Ferlin, više nego solidne koreografske i izvođačke slave, dovoljne da u četvrtak navečer ispuni dvoranu Zagrebačkog plesnog centra redom mladom intelektualnom publikom. Premijerno je izveo predstavu „Sad sam Lucky“, spajajući svjetove odvojene gotovo cijelim stoljećem. Jezikom tijela, svojim scenskim i verbalnim materijalom oblikovao je „jednadžbe jezika i tijela“ enigmatske koliko i Kosovelovi „Integrali“, odnosno zamisao da jezik poezije ima svoj adekvat u drugim medijima i disciplinama.
