Zagrebački redatelj i glumac Saša Anočić, autor ultrapopularnih "Kauboja", ima novu predstavu. "Nas dva i ja" priča je o prijateljstvu nesretne djevojčice Maše i usamljenog čistača ulica Idrizija, na kazališne daske postavljena u maniri crtanoga filma za odrasle u koprodukciji zagrebačkog Tetra Exit i koprivničkog Ludens teatra.
Stvari su se poklopile
O tome zašto je odabrao "veliku temu" prijateljstva i odakle manira animiranog filma, s autorom teksta, redateljem i glumcem koji je utjelovio Idrizija razgovarali smo nakon subotnje premijere u Koprivnici.
– Poklopilo se nekoliko stvari. Na proljeće, u travnju, s djecom sam gledao crtani film "Mary i Max" australskog filmaša Adama Elliota, priču o prijateljstvu koja me jako ganula i odmah sam odlučio da ću raditi nešto nalik tome. Podsjetilo me to na moje Bibicu i Bobicu, mačka s tri noge i labradora, koji su bili nerazdvojni dok sam živio u Osijeku. Ubrzo nakon što sam se preselio u Zagreb, uginuli su jedan za drugim. Također sam u to doba često razmišljao o svojim prijateljstvima koja su se nekako zatrla putem, a u ruke mi je istodobno, zahvaljujući supruzi, došla knjižica ispovijesti jedne časne sestre, koja piše o svojim iskustvima s teško bolesnim, umirućim ljudima o kojima se brinula. Shvatio sam da je u životu potrebno odvojiti barem minutu dnevno i pitati bližnjega: Kako si?, Što ima?, Treba li što? Tekst sam brzo napisao i predstavu smo počeli raditi već u svibnju.
Kad ste počeli raditi komad, u Europi još nije bila izbila izbjeglička kriza. Čini se da predstava sada dobiva novu dimenziju – prijateljstvo i, u širem smislu, odnos prema bližnjemu tema je naše svakodnevice...
Upravo sam s kolegama nakon premijere o tome razgovarao i svi su se iznenadili na to što sam rekao. Ja ne bih pustio sve izbjeglice, samo žene i djecu. Kad je bio rat u Osijeku, nije mi ni palo na pamet da odem. Mlađeg brata utrpao sam u vlak, a ostali smo ja, stariji brat i stari. S druge strane, ako netko želi otići i drugdje zasnovati svoj život, tko ga u tome može spriječiti? Stvar je kompleksna i možda se ratna situacija u Osijeku i danas u Siriji ne mogu usporediti.
Predstava 'Nas dva i ja' barem u jednome trenutku, kad se Maša i Idrizi nakon godina dopisivanja napokon sretnu, u gledatelja izaziva emociju, toplu emociju. Jeste li to i željeli?
Uvijek sam predstave nastojao raditi kao poeziju, da ih svatko može prihvatiti na svoj način, prevesti na svoj jezik, da se ne mora mučiti. Nakon premijere aplauz nije bio jak. Prvi put u životu pogledao sam u publiku, inače je između mene i publike zid. Zanimala su me lica. Vidio sam lica nekolicine ljudi koje poznajem, činilo mi se da su ganuti.
Idemo u život
Kakvi su vam planovi?
Napisao sam dva filmska scenarija i predao ih na natječaj Hrvatskog audiovizualnog centra. Također pripremam seriju na temelju 'Kauboja'. U Kerempuhu pak ovaj tjedan počinjem raditi novu predstavu. A komad "Nas dva i ja" ide u život. Premijera u Exitu je 2. i 3. listopada, ovaj i idući mjesec bit će još izvedbi, pa s Ludens teatrom idemo u gostovanja. Nadam se da će se predstava 'uhvatiti' i doživjeti barem stotinu izvedaba.
