Od vlasti nema ništa slađe i ništa neljudskije. Slatka je jer je njome čovjek zaštićen, osjeća da može raditi što hoće a da mu u granicama do kojih ona seže nitko ništa ne može. Svaka, i najmanja vlast, teži kraljevskoj svemoći i oponaša je. A neljudska je – upravo zato. Jer, kad se jedanput zadobije, ona isključuje ostale ljude, čovjeka. Bezbroj puta smo čuli ili pročitali kako se netko žali što mu je dojučerašnji prijatelj, ugrabivši političku moć, okrenuo leđa, prestao ga pozdravljati, ne odzivlje se na telefonske pozive. Jednom sam napisao – koliko vlasti uđe u čovjeka, toliko se istisne čovjeka.
I sada – koji paradoks! Predsjednica države za koji će dan raspisati izbore na kojima ćemo birati upravo takve ljude – da nas prezru, da u naše ime gledaju na svoje interese, da domovini dadu samo ono što za njih nije rizično. Javnost se čudi što je Milanović, kako bi se dokopao vlasti, spreman na koaliciju baš sa svima, i s pravašem Dusparom, i s Glavaševim HDSSB-om, i s Bandićem, i s Jadrankom Kosor, i s lijevima, i s desnima, i sa srednjima, i s liberalima i s konzervativcima. Uostalom, jednom je priznao da on nije – prilično kasno – ušao u SDP niti se kandidirao za njegova predsjednika iz svjetonazorskih razloga, nego se njegovu članstvu ponudio. Izaberite me ili odbacite.
Slovenski pisac Žarko Petan u duhovitoj knjizi "Veseli diktator" piše kako Tito nije bio komunist niti je imao ikakav svjetonazor osim – vlastohleplja i hedonizma. Za taštinu i užitke žrtvovao je tolike ljude, među njima i mnoge svoje drugove, svome je egoizmu podredio državu, radi sebe bio je spreman zakrviti narode i obmanjivati svijet. Sljepilo toga samoljublja unekoliko se ponavlja i danas. Stvarno pak dobro svojoj zemlji donosili su političari koji je nisu žrtvovali sebi nego sebe njoj. Na žalost, poslije dr. Franje Tuđmana takva političara nismo imali. Pa, ako su do sada ijedni izbori poslije njegove smrti bili sudbonosni, onda su to ovogodišnji. Jer od kraja devedesetih Hrvatska se od gospodarski i dužnički podnošljivog stanja srozala do ruba ponora u koji će ili pasti ili će je netko od njega spasiti.
Da su Milanović i drugi kukurikavci uvjereni u ono što govore o porastu ovoga i onoga dok su i standard, i zaposlenost, i konkurentnost gospodarstva u padu te se dug inozemstvu ubrzano i enormno povećava, onda bi novi mandat tražili po zaslugama a ne u koalicijskim vratolomijama i u obratu od antituđmanizma do tuđmanovskog domoljublja. Može li Karamarko u odnosu vlasti od 2000. biti sudbonosna razlika, spasiti nas od ponora i vratiti bar među srednje uspješne tranzicijske zemlje? O tome bi mogla odlučiti jedna njegova osobina – je li plašljivac, kukavica i kalkulant ili hrabar čovjek? Osvoji li vlast, a nema ga što u tome spriječiti, trebao bi biti hrabar i u obuzdavanju profiterstva banaka, i u politici kamata, i u stvaranju moćne nacionalne banke koja bi služila hrvatskom gospodarstvu i građanima, a ne stranim pohlepnicima, i u ukidanju tzv. nezavisnosti Hrvatske narodne banke, to jest njezina služenja moćnom stranom kapitalu, i u suprotstavljanju uvoznom lobiju, i u poreznoj politici, i u pogodovanju ulagačima, i u racionalnom trošenju državnog novca, pa čak i u mogućoj nacionalizaciji silnog bogatstva što su ga stranci pokupovali budzašto, u svemu, dakle, što Hrvatskoj donosi novac i u opiranju svemu što je financijski porobljava.
Novac je Hrvatskoj najvažniji! Po onome što smo dosad čuli i vidjeli, HDZ svoj gospodarski program temelji na pameti i znanju vrhunskih hrvatskih i stranih ekonomskih stručnjaka. Ne osjeti li Karamarko važnost ovoga vremena za Hrvatsku i svoje uloge u njemu, zadovolji li se samo ostvarenjem svojih ambicija, onda će biti samo jedan u nizu – Račan, Budiša, Mesić, Sanader, Josipović, Kosor, Milanović – kojima je, svima odreda, Hrvatska bila sredstvo a ne briga. Titovsko sredstvo a ne tuđmanovska briga. Tu spoznaju ima i Karamarko, treba mu vjerovati da ima i Tuđmanovu hrabrost i da mu nije samo do slasti vlasti.
>> Hrvatska se vlast predala kao što su njezini prethodnici oružje predali jugovojsci
>> Hrvatska ljevica ne podnosi Orbana jer je preporodio Mađarsku, a ne zbog izbjeglica
Dajemo 1000 eura, dajemo 5%, smanjujemo poreze... A gdje je onaj dio uzimamo ovdje uzimamo ondje. Kao pred izbore Kolinde, smanjiti ću ured, preseliti u Visoku... i ništa.