Dok dovršavam ovaj tekst još uvijek nema dogovora između grčke vlade i „institucija". Veliko je pitanje hoće li ga i biti. Ako ga bude, bit će motiviran prije svega (geo)politički. Sumnjam da će dugo potrajati. Prekasno se u Grčkoj i oko Grčke počelo razmišljati na „surovi" ekonomski način – da, primjerice, svaka aktiva ima istu toliku pasivu. Svaka imovina nosi i obveze. U surovoj ekonomskoj stvarnosti još nitko nije „iznašao" dokaz da je 2+2=5.
U ne-ekonomskom (da ne kažem političkom) virtualnom svijetu, pak, mnogi u to već odavno vjeruju. Prepuni su ideja kako bi potrošili tuđi novac na projekte koje javnost podupire „na prvu". Mostovi, tuneli, autoceste prednjače u političkoj atraktivnosti. Iskreno, nikada nisam razumio tu našu fascinaciju neisplativom niskogradnjom. Najmanje sada, u ovom makroekonomskom okruženju. Država u kojoj se javni dug približio BDP-u, u kojoj je inozemni dug već odavno nadmašio taj isti BDP, u kojoj kratkoročno nema ni približno snažnog ekonomskog potencijala kao u Grčkoj – u toj našoj državi i danas dominiraju teme koje u potpunosti ignoriraju elementarne ekonomske zadatosti. Pa i one obične, zdravorazumske. Što se to s nama dešava? Zar zaista ne vidimo što se stvarno dešava u Grčkoj?
Kakvi mostovi, kakvi tuneli – samo ćete dodatno ubrzati odlazak mladih i stručnih u svijet. Po tim istim cestama i mostovima. Vrhunski obrazovan čovjek, bez posla u Hrvatskoj, neće ostati kad jedino što mu nudite je lopata na rok od dvije godine. Ili mjesto u korumpiranoj državnoj firmi, ako „njegovi" pobijede. Malo će ih ostati samo zbog zova domoljubnih pjesama – ...nek' ti kušin bude stina...
I opet se pokazalo da svaka aktiva ima pomalo neočekivanu pasivu. Famozni europski fondovi (aktiva), od kojih se previše toga očekivalo, praćeni su istovremenim lakšim zapošljavanjem Hrvata u, primjerice, Njemačkoj. Dobiješ sredstva iz fondova, a mladi ti odlaze!
Nešto ne štima. Fundamentalno ne štima. Problemi (makroekonomske neravnoteže) su toliko veliki da se ne daju razriješiti uobičajenom političkom manipulacijom. Niti odgađanjem. Srećom, svijet više ne želi dodatno financirati naše ludosti i ekonomske besmislice. Da želi, uzeli bi mi još...
Stoga je za nas jako korisno promatrati sve ovo što se dešava s Grčkom. To je i naša moguća bliska budućnost. Neizbježno smanjivanje plaća, mirovina, socijalnih transfera. Kasniji odlazak u mirovinu. Fleksibilnije tržište rada. Prelazak iz (primarnog) deficita u suficit. Sve ono što političari ne vole, tražeći pri tome neko magično spasonosno rješenje. Busajući su pri tome u sva moguća prsa – od socijalno osjetljivih preko antifašističkih do domoljubnih.
Korisno je i zbog toga što mnogi (europski i hrvatski) potencijalni Tsiprasi vide što mu se dešava. Isprobao je sve trikove, sve prijetnje, sve blefove – ne ide. Svijet ga više ne želi financirati bez protučinidbe – uvođenja elementarnih ekonomskih nužnosti u oficijelni sustav.
Ekonomske nužnosti i zakoni tržišta još uvijek ne stanuju u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj je rođen i stvarao jedan Benko Kotruljević, čovjek bi očekivao više ekonomske pameti, šest stotina godina kasnije. Umjesto toga, imamo i nove najbesmislenije gospodarske „programe", koje potpisuju i zagovaraju ljudi s najvišim akademskim zvanjima, u Hrvatskoj doduše. U relevantnim međunarodnim krugovima nitko nije ni čuo za njih, a njihove „programe" je ionako gotovo nemoguće prevesti na smisleni engleski jezik. Nije kriv engleski... Dugogodišnje ignoriranje ekonomskih zakona rezultiralo je današnjom teškom situacijom. Grčka je, ponavljam, srećom još samo jasan putokaz. Ako i ne razumijete finese i termine poput strukturnog deficita, primarnog suficita, Nashove ravnoteže, FIML metodu, EBITDA, IRR, DCF, WACC.., neokejnezijanstvo, neoliberalizam... razumjet ćete da ni iz čega ne nastaje nešto, da stoga nema ništa besplatno i da laže svatko tko tvrdi suprotno. Ignoriranje dobrih ekonomskih praksi dovelo nas je u situaciju u kojoj su tzv. bolni rezovi jedini mogući scenarij. Ponavljam, svijet nam više ne vjeruje da ne bi postao još i veći vjerovnik. Da, refinancirat će dospijeća, ali novog duga nema više. Pogledajte našu bilancu plaćanja u zadnjih nekoliko godina. Nema deficita! Ima i kvartala sa suficitom. Rezovi su počeli. Vanjski.
Majstor privatizacije u Hrvata uvjerava nas da ništa nije besplatno i da je ekonomija učiteljica života , kako bezočno od njega !