Zacijelo ima važne simbolike u činjenici da je odličje Reda kneza Domagoja s ogrlicom za hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu posmrtno dodijeljeno Anti Vrbatu baš 16. studenoga prošle godine. Upravo na dan povratka hrvatskih generala kad je skinuta teška stigma s Domovinskog rata, a heroji se vratili kući.
Na žalost, nisu se vratili svi heroji, Ante Vrbat jedan je od njih. Tada 25-godišnjak, iz Slavonskog Broda otišao je u Zagreb, u Rakitje u jedinicu za posebne namjene, kako bi bio na raspolaganju domovini.
Samo vrhunski dečki
I 22 godine kasnije tih se bremenitih vremena dobro sjeća Antin zapovjednik Božo Kožul.
Vojnici pokraj kojih su prolazili mahali su im, a oni su, misleći da ih pozdravljaju, ne prepoznajući da ih upozoravaju, nastavili vožnju u smrt
– Bio je moj vojnik, u vrijeme dok sam bio zapovjednik satnije koja nikad nije išla zajedno na isti teren: naše postrojbe sastavljene nekad od deset, nekad od dvadeset ljudi, odlazile bi gdje god je trebalo gasiti požar. Bili su to prvi dani rata kad vojska nije bila tako brojna, kad nije bilo “glumaca”, nego su u akcije išli samo vrhunski dečki, pravi domoljubi, a Ante Vrbat bio je jedan od njih. Nismo znali što nas čeka, ali smo išli srcem – priča Božo Kožul, koji je s dijelom satnije u ljeto 1991. otišao u Dalj.
Istodobno, jedna je postrojba sastavljena od 40 pripadnika Tigrova, predvođena zapovjednikom Zlatkom Horvatom, početkom kolovoza, Kukuruznim putem, preko Nuštra i Bogdanovaca, stigla u Vukovar. S njima i Ante Vrbat.
Smjestili su se u dvorac Eltz, ali samo nakratko jer je stigla zapovijed da se prebace u Borovo naselje, k Blagi Zadri i nižim zapovjednicima koji ih raspoređuju po točkama uzduž kilometar duge linije. Samo mjesec i pol kasnije, Ante Vrbat bit će prvi poginuli iz borbene skupine iz Rakitja: smrt će ga pronaći 14. rujna na Banijskoj cesti. Sjeo je za upravljač kombija s petoricom vojnika, iz Ličke prema Trpinjskoj cesti, u ispomoć Blaginim dečkima.
Vojnici pokraj kojih su prolazili mahali su im, a oni su, misleći da ih pozdravljaju, ne prepoznajući da ih upozoravaju, nastavili vožnju u smrt. U susret njima naišao je neprijateljski tenk: skupa s Antom poginuo je i Pejo Glavašević, a trojica suboraca uspjela su se spasiti.
Moćno i gordo
Ante Vrbat poginuo je na početku rata, braneći Hrvatsku u Vukovaru, prije nego što su ga njegovi suborci imali prilike bolje upoznati. Pa ipak, jedna jedina fotografija, snimljena nekoliko dana uoči pogibije, gdje Ante moćno i gordo pozira sa strojnicom ultimax 100 ispred granatama unakažene kuće, rječito govori od čega je sazdan.
– Tu sam fotografiju vidio godinama kasnije i shvatio kako je najbolje tek trebao dati i kakav je vrhunski borac trebao postati. A kad znamo da je kod kuće ostavio suprugu i dvoje maloljetne djece i nesebično otišao braniti domovinu, onda je jasno da smo poznavali čovjeka posebna kova – kazao je suborac Božo Kožul.
Ja se rasplacem kada cujem ovakve price. I sam imam djecu, i maloljetnu i punoljetnu i kada ovako nesto procitam, a znam da je 100% istina, onda me stegne u grlu i oko srca... Svaka ti cast covjece! Divim ti ti se. Ja ne bi u stanju bio to napraviti. Ne, ne bih. Svaka ti cast!