Makroekonomist Željko Lovrinčević za Večernji list ocijenio je program SDP-a koji smo objavili prvi, a u kojem uz obećanja visokih stopa rasta i rasta konkurentnosti najjače zvuči smanjenje opterećenja porezom na dohodak, dizanje neoporezivog dijela dohotka, bespovratni novac za poduzetnike iz EU fondova te angažiranje head hunting agencija za odabir menadžera u javnim tvrtkama.
Izašao je program SDP-a. Što na prvi pogled možete reći o predloženim rješenjima?
SDP-ov program je zadržavanje statusa quo, a polazi od činjenice da je situacija dobra i da se ekonomska politika ne mora mijenjati. Programu nedostaju reforme javnog sektora, plan privatizacije i jačanje poslovne klime. To su ključna područja koje Hrvatskoj trebaju, a nema ni imigracijske i emigracijske politike koje se nameću kao sve važnije područje. Obećanje smanjenja nekih poreznih stopa i uopće igranje njima beznačajno je za proračun i za gospodarsku sliku Hrvatske. Nema obećanja liberalizacije tržišta rada, izmjena regulacija, a ni da će se zaustaviti retroaktivna primjena zakona, a to uništava investicijsku i poslovnu klimu i u tim područjima leže razlozi zašto nema ulagača u Hrvatsku. Ovo je program kojeg je mogla predstaviti Njemačka, odnosno zemlja njezine snage ekonomije i onda bi možda imao smisla, ali zemlja koja je u krizi poput Hrvatske taj luksuz da nikada ne provede reforme ne može imati.
Ako je program neostvariv kako kažete mislite li da će ga birači dobro primiti?
Birači pate od amnestije, a zato im se i pišu programi iza kojih ništa ne stoji doli predizbornog obećanja. Hrvatsku će iduće godine u ovo vrijeme po BDP-u po glavi stanovnika prestići i Rumunjska pa ćemo zapravo biti bolji samo od Bugarske dok će nam ostale zemlje EU-a, pri čemu mislim i na Mađarsku, Slovačku i Češku ostati nedosanjani san. Političari nemaju odgovornost i obećavaju i zadužuju se dok traje traje. SDP obećava dok ide, ne misleći što će se dogoditi kad prestane mogućnost zaduživanja. Da se ijedan zakon donosio uz garanciju osobnom ili stranačkom imovinom možda bi se političari uozbiljili, a ovako obećavaju rast bez reformi što nije ništa drugo doli jeftini populizam koji može trajati dok ne počne kasniti isplata mirovina, a od toga nismo daleko.
Spominjete nužnost reformi, ali nema ih ni u jednom političkom programu. Zašto se političari boje o tom dijelu komunicirati u javnosti?
U svim tim programima nema ništa o rashodovnoj strani proračuna. Ako Hrvatska nastavi tempom i smjerom kojim ide uskoro će doći do situacije u kojoj neće moći servisirati javni dug. Na početku mandata ove Vlade udjel javnog duga u BDP-u iznosio je 60 posto, a danas je 90 posto BDP-a. Ako nastavimo istim tempom do 2019. mogao bi iznositi 115 posto BDP-a, a do tada će već biti ugrožena osobna imovina građana plasirana u mirovinske fondove, a počet će se ozbiljno razgovarati o sigurnosti štednje građana položenoj na oročene depozite. Ugrozit ćemo dakle i mirovine i štednju. Politika nečinjenja u četiri godina koštala je 100 milijardi kuna. Takva politika je zločin prema narodu, ali ako ga narod prihvati onda ima vlast kakvu zaslužuje. Građani moraju shvatiti da se i danas mirovine isplaćuju iz duga i da oni koji nam posuđuju novac kada će reći dosta, a tada počinje neisplata mirovina.
>> Okanite se doskočica i bavite suštinom izbornih programa!
>> Otkrivamo plan Hrvatska raste: Program SDP-a u sedam poglavlja!
Što drugo reći o programu kojega je pisao matematičar Grčić!