Metal Gear serijal je igara koji je većini poznat: prvi nastavak izašao je 80-ih za Nintendo, a na prvom Playstationu postao je jedan od kultnih serijala i dostigao planetarnu popularnost. Nakon završetka priče u “Metal Gear Solid 4: Guns of the Patriots” činilo se da je serijal završen. Je li ovo doista nastavak sage o Snakeu? Ukratko – nije!
A sada nešto sasvim drugačije!
Obično igra koja nosi u naslovu “Metal Gear” u podnaslovu nosi “Tactical Espionage Action” iliti “skrivam se u kutiji i ubijam iz sjene” tip igara, a taj su stil naveliko kopirali drugi serijali. Međutim “MGR: Revengeance” nije nikakva igra šuljanja taktike i nadmudrivanja, nego se vodi hack & slash stilom igranja u kojoj je vaš lik Raiden, cybernindža, donosi i masakr i akrobacije poput olimpijskih velikana. Platinum Games, tvorci ove igre, postigli su jako puno u jako kratko vrijeme pa, iako u igri ima ponešto propusta, ovo je izuzetno kvalitetan akcijski uradak koji unosi malo drugačiju dimenziju u svijet Metal Geara, no zadržava neke prepoznatljive značajke serijala čije ime nosi, što je na trenutke dobro, ali i loše.
Ponajprije mislim na međusekvencije i animacije, problem koji je počeo još u Metal Gear 3, a postao je zaista pretjeran u Metal Gear 4 gdje sve animacije, međusekvencije i scene ukupno uzimaju tri puta više vremena nego vrijeme provedeno u samoj igri! Ako ste igrali MGS4 i strpljivo gledali svaku animaciju do kraja, po završetku ste mogli vidjeti da ste igrajući proveli 10-ak ili nešto više sati, a ako ste ih preskakali, potrošili ste manje od polovice tog vremena. Ovaj je problem ostao u Revengeanceu, taj bizaran pokušaj da se igru pretvori u dramatičan događaj, iako zanimljiv fanovima, postaje je naporan uistinu brzo. Kao zagriženi fan Metal Geara koji još na emulatoru voli zaigrati stari Metal Gear – sve sam proklete animacije preskočio već na drugom prohodu. Neka vas utješi što uopće postoji mogućnost preskakanja svih tih dramskih i inih trenutaka, pogledajte ih jednom da shvatite poantu i više ih nikad ne morate vidjeti, jednom je dosta! Također iritantno, u skladu sa serijalom Metal Gear, kampanja je iritantno kratka, samo 4 do 5 sati čiste igre, ali spašava je izuzetno fluidna borba zbog koje ćete kampanju vjerojatno odigrati pet ili šest puta prije no što vam dosadi.
Sama je priča nalik na prethodne nastavke Metal Geara, ta se vrlo komplicirana SF drama ukratko svodi na ovo: vi ste Raiden (lik iz Metal Gear Solid 2), cybernindža koji se bori protiv terorističke ćelije koja otima djecu i infiltrira se u dijelove američke (a čije druge?!) vlasti. Iz Raidenova osvetničkog pohoda proizlazi i podnaslov ove igre “Revengeance”, a za one koji nisu previše dobri s engleskim jezikom – to je kombinacija riječi “revenge” i “vengeance”, na hrvatskom “osveta” i “odmazda”, koje su zapravo sinonimi… Tu bih složenicu mogao prevesti eventualno kao “osmazda”. Zvuči blesavo? Vjerujte, i na engleskom “revengeance” zvuči jednako blesavo.
Vibrokatana!
Iako dosta kritiziram Raidenovu “osmazdu”, sama je igra itekako zabavna. Premda je riječ o samo četiri do pet sati igre, cijelo je to vrijeme ispunjeno borbom, za razliku od serijala Metal Gear Solid koji je ispunjen šuljanjem, Metal Gear Rising agresivna je i brza akcijska alternativa. “Osmazda” na vas baca Bossa u prosjeku svakih četvrt sata, a kako napredujete, redovito se pojavljuju novi protivnici pa će vam ekran većinu vremena biti ispunjen gomilom protivnika koje ćete isjeckati elegantnim kombinacijama blažih i jačih udaraca, to jest rezova – jer osnovno vam je oružje katana, i to ne bilo kakva katana – VISOKOFREKVENTNA katana! Metal vibrira na visokoj frekvenciji i tako omogućuje da s jednakom lakoćom režete meso, beton i čelik. Znali ili ne znali to objašnjenje, to vam nimalo neće umanjiti užitak korištenja tog hi-tech noža u borbi. Kombinacija mačevanja i akrobacija izuzetno je glatka, svaki se potez prelijeva u sljedeći. U kontroliranom kaosu kibernetskih ekstremiteta iskri i eksplozija kretnje vašeg lika nalikuju na postapokaliptični balet koji pažljivo usmjeravate svojim naredbama. Nakon reda uspješnih kombinacija, Raiden ima mogućnost ulaska u posebnu slow-motion fazu nazvanu Blade-mode u kojem vi u realnom vremenu usmjeravate oštricu u kojem smjeru želite, a to vam omogućuje da odsiječete udove po želji, zadate ranu ili po kratkom postupku eliminirate nesretnog kiborga koji vjerojatno u tom trenutku psuje svoju lošu sreću u binarnom kodu.
Blade-mode više je od sadističkog trika ubačenog u igru da nahrani krvi željnu omladinu, slow-motion reckanje omogućuje da nišanite na ranjive točke, ali i da se obranite od projektila koje usmjeravaju na vas, od raketa i noževa do kojekakvog otpada.
Predivna borba, nažalost, ima svoje mane, naravno da, dok su određeni ljudi glancali animacije svake pojedine kombinacije udaraca, dva ili tri lijenčine su spavala na radnom stolu, i to baš oni zaduženi za pozicioniranje kamere – koja je užasna, a kad se pojavi boss koji zauzima većinu ekrana, Raiden se ponekad i ne vidi te vas igra prisiljava da njime upravljate naslijepo.
Lijenčine su bili zaduženi i za sekundarna oružja koja, iako zanimljiva, u većini slučajeva ne funkcioniraju dobro s katanom te, umjesto da vam omoguće još širu paletu poteza, vaš je repertoar smanjen. Sekundarna oružja znaju dobro doći u pojedinim situacijama, ali rijetko ćete ih dulje koristiti.
Primijetili ste da nisam rekao puno o zvuku i grafici, to je zato što su svi Metal Gear naslovi, i oni u glavnom serijalu i spin-offovi (kojih je “Rising: Osmazda” dio), uvijek imali vrhunsku grafiku s posebnom pažnjom posvećenom detaljima. Ni Osmazda nije razočarala, igra je grafički predivna. Zvuk i glasovi majstorski su snimljeni i reproducirani, a dizajn i okoline i likova zanimljiv je i estetski ugodan.
Osmazda!
Iako igra ima svoje probleme koji ponekad smanjuju užitak, pogotovo kad se radi o igračima koji nisu fanovi serijala, ništa ne umanjuje činjenicu da je ovo izuzetno kvalitetan (i poprilično jeftin!) uradak koji će malo koga ostaviti ravnodušnim. Ako i niste fan serijala Metal Gear, nabavite ovu igru jer, vjerujte, teško ćete trenutačno naći kvalitetniji hack and slash naslov na tržištu! Igra je jednostavna, nezahtjevna, opuštajuća i ima dovoljno popratnih sadržaja poput kostima i dodatnih oružja da vas dulje zadrži uz ekran, a i kad vam jednom dosadi, bit će igra kojoj ćete se vraćati svaki put kad se zaželite malo opuštanja ili pak rastavljanja gomile protivnika na sastavne dijelove.
