Stotinu onih svakodnevnih životnih problema s kojima se građani sami moraju nositi jučer smo naveli u Večernjem listu. Sad smo razne sugovornike pitali zašto su građani u traženju rješenja za te probleme prepušteni sami sebi, umjesto da rješenja nađu političari. Zašto političari nemaju ni sluha ni interesa za jade i muke običnih građana, a štošta bi se moglo riješiti brzo, samo da je dobre volje?
Niz banalnih izmjena
Akademik i predsjednik HAZU Zvonko Kusić ističe da je i sam često govorio da Hrvatskoj treba tisuće malih reformi, a ne jedna velika koja bi se trebala provesti dirigiranjem s vrha.
– Nemojte misliti da stvari u društvu možemo mijenjati dekretom – kaže Kusić dodajući da trebamo mijenjati svoje navike. Na pitanje kako to da su neke usluge kod nas dvadeset puta skuplje nego na Zapadu, akademik kaže da kod nas ima malo subjekata koji privređuju pa država mora uzimati velike poreze. Saborski zastupnik HDZ-a Goran Marić ističe da hrvatske političke i društvene elite gotovo uopće ne vode računa o potrebama hrvatskih građana. Marić otkriva da dnevno dobije najmanje 20 pritužbi građana.
– Ne možete vjerovati što sve pišu. Jedna građanka pisala mi je da je 160 puta zvala Poreznu upravu, a da joj se nitko nije javio na taj broj. Zatražio sam je da mi otkrije broj na koji je zvala – kaže Marić, nastavljajući da je slična situacija u HEP-u , ali i u privatnom T-comu gdje se prosječno čeka 27 minuta na odgovor na telefonski poziv.
Naglašava da je problem što u Hrvatskoj ne funkcionira sustav.
– A zna se što je sustav. Organizirana cjelina u kojoj je sve posloženo – zaključuje Marić.
– Nije da političari ne vole građane, političari su ravnodušni prema građanima, njih problemi građana ne zanimaju. Političarima uopće nije stalo do građana, njihovih problema i pronalaženja načina da im poboljšaju život. Kad je tako, onda trebamo promijeniti ove političare koje sad imamo i naći one kojima će naši problemi biti važni, a neće im biti važna samo njihova dobrobit, jer to je jedino o čemu oni vode računa – poručila je pak psihologinja Mirjana Krizmanić, dok njezina kolegica po struci Dubravka Miljković smatra da su presudna dva problema i dva kuta gledanja.
– Možda mi kao građani smatramo da te naše male probleme ionako možemo sami riješiti pa političarima i nismo ni dali do znanja da nas to muči i da bi nam oni tu trebali pomoći. Možda time i mi sami zanemarujemo važnost tih problema, zaboravljajući da bi ti problemi mogli mučiti puno ljudi pa to onda prestaju biti mali problemi te postaju oni veliki. A možda i mislimo da se ti naši problemi neće ni riješiti budemo li čekali da političari za njih iznađu rješenja. Drugi kut gledanja može biti taj da političari misle kako su ti naši životni problemi premali da bi se oni kao važne face oko toga zanimali – kaže D. Miljković.
– Političari brinu svoje brige umjesto da se brinu što bi građanima trebalo kako bi im život bio lakši i bolji. Jer doista bi se štošta, što građanima na svakodnevnoj razini predstavlja probleme, moglo riješiti brzim uredbama ili samo boljom organizacijom rada. Cijeli bi niz doslovno banalnih izmjena ljudima omogućio normalnije funkcioniranje. A građani nemaju pristup do političara i nemaju mogućnost iskazati im svoje nezadovoljstvo njihovim radom i rješenjima koje nude. Političari pak te svakodnevne probleme građana smatraju nebitnim, trivijalnim. Oni misle da bi građani trebali služiti njima, a ne obrnuto – sažeo je politolog Ivan Rimac. Saborska zastupnica Laburista Nansi Tireli drži da je najveći problem u tome što se gleda iz kojeg je političkog tabora stiglo upućivanje na neki problem i tko je ponudio rješenje za to.
Senzibilitet za građane
– Ne bi trebalo imati veze tko je rješenje predložio, desničar ili ljevičar. Sabor i Vlada trebali bi odmah početi rješavati te probleme na koje se ukazalo, bez obzira na to tko predlaže rješenja. No, problem je baš u tome. Zastupnik treba biti glas naroda, no ako taj zastupnik nije u vladajućoj garnituri, ma koliko god on vikao, taj se problem neće riješiti. A ne bi trebalo imati veze tko je na vlasti jer bi svaka vlast trebala imati senzibiliteta i mudrosti da ocijeni koji to problemi tište građane te ih odmah početi rješavati – predlaže Tireli. Sociolog Dragan Bagić problem vidi u nepostojanju cjelovitog i promišljenog sustava i procesa.
– Stalno se nešto čeprka po nekim stvarima i sitno ih se nadograđuje, umjesto da ih se sustavno, cjelovito riješi – reformama. Naši političari i javna uprava često ne razumiju kako se reforme provode. Oni misle da je sve gotovo kada oni zakon donesu, a to je tek početak procesa – kaže Bagić. Bivši ministar Arsen Bauk osvrnuo se na kritiku da sustav e-građani ne mogu iskoristiti roditelji za djecu mlađu od 15 godina. Rekao je da je bivša Vlada to krenula raditi, no da im je bio problem kad se roditelji svađaju oko prava na djecu.
u poreznoj upravi:2012. 9 sati prijepodne ,sluzbenica se ponasa kao da je Smetana u njenoj spavacoj sobi.