Prošlo je već osam dana od najave odlaska iz Hrvatske uvaženog hrvatskog znanstvenika Ivana Đikića, ministar znanosti i obrazovanja Pavao Barišić preživio je glasanje u Saboru, a napadi traju i dalje na – Đikića!
Jedan od bizarnijih napada ovaj je posljednji u kojem je ginekolog Joško Kalilić objavio priopćenje navodeći da znanstvenik Ivan Đikić nije položio medicinski test ECFMG, koji moraju položiti svi strani liječnici koji žele raditi u SAD-u, ni nakon pet godina.
Istina, svatko tko se uključi u raspravu o nekom problemu mora biti spreman na to da će i on sâm biti propitivan pa tako, kad bi netko iznio neki dokaz da je profesor Đikić „zaboravio“ u neko djelo staviti fusnotu, naravno da bi se u tom slučaju trebalo raspravljati i o tome. No, ako je danas nešto neupitno, onda je to činjenica da je profesor Ivan Đikić vrhunski znanstvenik, priznat u cijelom svijetu i kao takav velika vrednota za zemlju poput Hrvatske. Bio bi vrednota i najjačih zemalja na svijetu, ne samo siromašnih i malih poput Hrvatske koja nema niti jedno sveučilište među 500 najboljih na svijetu.
Kada bolje razmislim, možda i nije čudno da je sve završilo pribijanjem uglednog Đikića na križ jer svi oni koji teže znanstvenoj izvrsnosti već su vani, neki dulje, a neki su jučer prešli Breganu sa željom da se ne vrate tako skoro. Oni će svoje znanje dati u službu neke druge države koja će ih čvrsto i radosno prigrliti.
Općepoznata je izreka da onaj narod koji ne poznaje i ne cijeni svoju povijest ne može imati nikakvu budućnost. Uvjeren sam da u jednakoj, ako ne i u većoj mjeri isto vrijedi i za poštovanje vrhunskih znanstvenih umova jedne nacije. Ako se oko nečeg slaže velika većina građana ove zemlje, onda je to da je najveća šansa Hrvatske ulaganje u znanost i obrazovanje, ali pitanje je kako možemo u tome uspjeti kada nam nije stalo ni do toga da zadržimo nekoga poput Đikića na nekom od naših fakulteta.
I onda ćemo se opet sutra čuditi kako to da je toliko mladih u posljednje dvije godine otišlo iz Hrvatske! Normalno da odlaze kada žele učiti od najboljih, poput Ivana Đikića i Igora Štagljara, i žele imati dobre uvjete da mogu provoditi istraživanja. Ostanak ili povratak najblistavijeg što Hrvatska ima zasigurno je najveći mogući nacionalni interes i stoga je premijer Andrej Plenković morao pozvati Đikića na razgovor u četiri oka i smanjiti tenzije te učiniti sve da se on i dalje osjeća poželjnim u Hrvatskoj. Posve je logično da će se mladi sada pitati što oni mogu očekivati od karijere i života u Hrvatskoj kada nikome nije bio bitan ni jedan veliki Đikić. Zemlja koja kroz blato provlači znanstvenika poput Đikića ni sama ne može bolje proći.
I nitko ne bi smio pasti na priče da je i ovo pitanje ljevice i desnice te prihvatiti kao normalno da će desnica sada napadati Đikića jer se i ljevica izruguje Davoru Pavuni, što je jednako apsurdno i katastrofalno za Hrvatsku. Ne, nema tu desnice i ljevice! Ima briljantnih ili prosječnih znanstvenika, uspješne Hrvatske ili Hrvatske potonule u živo blato, a ne desne ili lijeve Hrvatske.
>> Ginekolog Kalilić: Đikić nije položio medicinski test. Đikić: Nije bilo nikakve potrebe
>> Prognali su Đikića, sad mogu u utrku za 50 milijuna eura
Možete li jadnije, dno hrvatskog novinarstva.