Nekad se kada bi se na stolu našao obilan i bogat obrok govorilo da je "kao za Božić". No, suvremeno potrošačko društvo mnogima je omogućilo da im tijekom godine gotovo svakodnevno stol izgleda kao božićni, pa gotovo da za sam Božić i nema posebne hrane koja bi se na njega mogla iznijeti.
Ipak, božićni blagdani obilježeni su posebnim režimom prehrane, koji počinje postom i nemrsom na Badnjak. Postiti znači da je toga dana dovoljno jednom do sita se najesti, a ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane.
Jede se, dakle, riba. No u konzumaciji nemrsne ribe nije samo puki nutricionizam, nego je skrivena i simbolička vrijednost Kristova imena IHTUS (grč. riba, ali i Isus Krist Božji Sin Spasitelj).
Post završava nakon ponoćne mise, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem (većinom perad), slasticama i vinom. Tako je u nas, a slično u Francuskoj gdje poslije polnoćke počinje prava gozba tzv. reveillon, sa slijedovima hrane od juhe, mesa, piletine, sira, kruha, salata, voća, slatkiša i obilje vina.
U Britaniji se viktorijanska božićna trpeza temeljila na puretini, guski ili pečenoj govedini, piti od mljevena mesa, yorkshirskom pudingu i pudingu od šljiva, priličnim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom, napitkom od mlijeka, vrhnja i šećera, aromatiziranog cimetom i muškatnim oraščićem.
U Irskoj se služe tri posebna pudinga i to po jedan za Božić, drugi za Novu godinu i treći za Bogojavljensku noć. U Austriji je na trpezi obvezan šaran, šunka, guska i slastice, a u Nizozemskoj je kestenje nezaobilazan blagdanski zalogaj. Danci blaguju pečenu gusku, crveni kupus, krumpir i tjesteninu, a baš kao i Skandinavci skrivaju badem u rižinu pudingu, koji traže djeca i za pronalazak dobivaju nagradu.
U Grčkoj božićni objed obilježava "Christopsomo" ili Kristov kruh, koji se često ukrašava simbolom obiteljskog zanimanja: prvi se kruh daruje prosjaku, a drugi peče za životinje, kako bi to bila plodna godina. A Amerikanci vole pomiješati sve: od švedskih kolačića s X-om, preko pečene svinjetine, šunke, govedine, puretine do pečene guske i pite od mljevena mesa.
za tito forever Za vrijeme tita, božić se nije niti slavio! A što se jela i pića tiče: čega je to bilo bolje za vrijeme tita, čega danas nema? Lijepo je što su se običaji zadržali, ali nažalost sve sese više zapostavlja i zaboravlja! Trebalo bi više prenijeti na mlade naraštaje!