Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 182
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
post i nemrs

Zapovjedni dani posta su Pepelnica i Veliki petak

18.01.2017. Zagreb-Kruh i voda Snimio:Boris Scitar
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
1/5
19.01.2017.
u 08:42

Drevne pokorničke prakse modernim je vremenima 1966. prilagodio papa Pavao Vi.

Obavijest zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o obvezi posta i nemrsa na Pepelnicu i Veliki petak te samo nemrsa petkom tijekom 2017. izazvala je dosta pažnje jer, premda se radi o nečemu što je poznato, zanimljivo je da se danas često otvaraju rasprave o pitanjima posta.

Kratka definicija posta, prema današnjim crkvenim normama bila bi, zapravo, jednom se dosita najesti. Odnosno, pojesti jedan uobičajen obrok dnevno i još dva manja.

Olabavljena pravila

Crkvena pravila, zapravo, oko tradicionalnog poimanja posta, onoga iz crkvene povijesti, poprilično su olabavjela u suvremeno doba. Dogodilo se to nakon apostolske konstitucije pape Pavla VI. 17. veljače 1966. o postu i nemrsu “Poenitemini”.

Njome se, u prvome redu, u duhu Drugog vatikanskog sabora, htjelo post osloboditi okova legalizma i minimalizma u koji je bio zapao. Tako su drevne (i stroge) pokorničke prakse prilagođene novome vremenu, točnije post je prilagođen okolnostima radnoga čovjeka i modernom životu pa se mogao čak zamijeniti ili dopuniti brojnim djelima milosrđa prema siromašnima.

Zapovijedani dani posta u Crkvi, kako navodi i kardinal Bozanić, samo su Pepelnica i Veliki petak, a post se odnosi na punoljetne osobe do 60 godina starosti. Dakako, tada je na snazi i nemrs tj. posve bezmesni obrok, koji pak obvezuje sve od 14 godine starosti. Preporučeno je i uvriježeno je da je svaki petak posni i nemrsni dan, čega se mnogi vjernici pridržavaju, ali veliki dio i ne, pa se može zamijeniti učinjenim dobrim djelom, odricanjem od neke navike ili vježbama pobožnosti.

Mnogi u Crkvi drže kako suvremeni oblik posta posve otupio oštricu svoga poslanja i praktičnoga smisla, a u nekim zapadnim zemljama posve iščezao kao praksa. Čak toliko daleko da čuveni teolog Anselm Grün na pitanje gdje se danas posti, odgovara:

– Jedva i ondje gdje bismo to najviše očekivali, u samostanima. Ondje se nabrajaju mnogi razlozi zašto se danas ne može više postiti onako kako je to predvidio, na primjer, Benedikt u svom propisu ili kao što je to prakticirao Franjo. Smatra se da se danas mora raditi više nego prije, da čovjek više nije tako zdrav, a i da je mnogo toga vremenski uvjetovano.

Ipak, post je preživio. Na pitanje kako onda i koliko jesti na posni dan, iskusni postioci reći će da glad valja trpjeti “dok ne zaboli”. Odnosno, da se posti do mraka, dok se “zvijezda ne pokaže”. Što je daleko, priznajmo, od razdoblja prve Crkve, kada se post doživljavao i te kako ozbiljno i prvi se obrok mogao uzeti tek u 15 sati. I pritom je postila cijela zajednica.

Biblijsko uporište

Sam post ima svoje snažno biblijsko uporište, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, čiji post kroz Kristovo odricanje suvremeni kršćani bolje poznaju, poput onoga 40-dnevnog u pustinji, kada ga je, prema Matejevu evanđelju 4,1-11, đavao kušao trima kušnjama. No, sam Krist daje i naputak kako postiti, pa također u Mateju 6,16 kaže: “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.”

Post jača i snaži svakodnevnu molitvu, a sam je, zapravo, molitva tijelom. Evanđelja upućuju da se, primjerice, neki zahvati mogu postići samo kombinacijom molitve i posta tj. da sama molitva nije dovoljna. I kada učenici, kao u Markovu evanđelju 9,25 pitaju Krista zašto iz dječaka nisu mogli istjerati zloduha, on im odgovara: „Ova se vrsta može istjerati samo molitvom i postom.”

Mnogi vjernici poste samo o kruhu i vodi. I to srijedom i petkom. Takav post naziva se i „međugorskim postom“, na koji je preko vidjelaca pozvala Gospa, a u svojoj knjizi „Postite srcem“ međugorski fratar fra Slavko Barbarić preporučio je da se „kruh pije“ tj. da kruh treba toliko dugo žvakati dok se ne pretvori u tekuće stanje, navodeći da primjer „terapijskog posta“, koji propisuje da se kruh sažvače 60 puta, uzme gutljaj mlijeka i ponovno žvače 30 puta.

Post preporučuju i liječnici i nutricionisti. Tijekom posta preporučeno je piti veće količine vode.

>>Kako se u Dalmaciji Božić slavio nekada

>>Isus je rođen 5 godina prije nulte godine - Dionizije mali pogriješio je u računanju

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije