Bijele ruže, bolni jecaji i suze na licima prijatelja i obitelji bili su potresna slika pokopa četvero slavonskih studenata koji su automobilom sletjeli u Neretvu u subotu ujutro kod Mostara, vraćajući se kući za blagdane.
Antonija Šarić (22) i Vjekoslav Božanović (24), koji su pet godina bili zajedno, položeni su u zajedničku grobnicu u njegovu Donjem Novom Selu kod Vinkovaca. Gotovo se tisuću ljudi oprostilo od njih, kolona se vozila i pješaka protezala još od susjednih Nijemaca. Na ulazu u groblje dežurala je hitna pomoć, u koju su ulazili članovi obitelji. Selo je bilo puno policije.
– Tvoj je osmijeh poticao, ohrabrivao. Uvijek si bila vedra, vesela, nasmijana. Tvoja odgovornost i zrelost su te karakterizirale, naučila si nas da ništa ne treba odgađati, treba iskoristiti svaki dan – od suza je jedva pročitala Antonijina prijateljica Marija.
Uz dva bijela lijesa bile su njihove fotografije te jedna zajednička.
– Našeg Keketa nitko nije mogao sresti bez osmijeha. Omiljen u društvu, pozitivan. Tvoja Antonija savršeno je pristajala uz tebe pa je odmah postala i naša Antonija – kazala je u oproštaju od Vjekoslava prijateljica mu Marina.
– Kad se opet sretnemo, pokazat ćemo ti koliko je tvoja sudbina nas, tvoje mlade prijatelje, potaknula na razmišljanje da u životu nema mjesta za nepraštanje, svađice – poručila je u oproštaju Antonijina prijateljica Marija.
Na posljednji ispraćaj stigli su im i kolege s fakulteta u Mostaru, kao i dekani te profesori.
– Nikad zbogom, samo doviđenja! – poručili su.
Uz roditelje, Antonija je iza sebe ostavila starijeg brata, a Vjekoslav šestero braće i sestara, među kojima je i brat blizanac Danijel.
A uz zvuke pjesme “Ti si princeza” u podne je započet oproštaj od Tene Vračević (20) na groblju u Trnavi kod Đakova. Sat i pol poslije, jezivi jecaji odjekivali su i s groblja u obližnjem Mrzoviću, gdje je pokopan Domagoj Roso (20).
>> Jedini preživjeli: 'Stalno mislim i oni su ostali živi, doći će'
Mladost. Tuga.