Novim izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Ministarstvo obrazovanja planira na polugodišta vratiti zaključivanje ocjena. Potvrdio nam je to i Željko Stipić, član Povjerenstva za izmjene zakona i predsjednik Sindikata “Preporod”, naglašavajući da se zaključivanje ocjena na polugodištu na brzinu izbacilo prije četiri godine, a da se isto tako sada na brzinu i bez evaluacije vraća.
Izmjene do kraja godine
O novostima u tom zakonu, od kojih je zaključivanje ocjena samo jedna, a kojim se planira odgoditi i licenciranje ravnatelja, zbog čega se mora donijeti do kraja ove godine, javna rasprava otvorit će se za desetak dana. Primjenjivat će se od iduće školske godine, što znači da se ove godine učenici učenicima još neće zaključivati ocjene u prosincu. Svejedno, ravnatelji s kojima smo razgovarali raduju se njihovu povratku.
– Jedva čekamo. Nije to dodatni posao za učitelje, posebno ne sada kad imamo e-imenik. Sa zaključnom ocjenom dijete i roditelj imaju povratnu informaciju i učenika usmjerava koje predmete treba više učiti. Bez toga dijete se opusti i do svibnja nema osjećaj za ocjenu, a kad mu nastavnik kaže da će mu zaključiti manju nego što je očekivao, onda nastaje panika i pokušaj popravljanja ocjene. Ali tada je za to uglavnom kasno – kaže nam Višnja Reljić, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Ivana Gundulića. Slično govori i Ljiljana Klinger, ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca.
– Zaključivanje ocjena dio je naše obrazovne tradicije i preko nje roditelji prate postignuće svog djeteta. Uz brojčanu ocjenu iznimno je važan i opis – ističe Klinger. Da je zaključivanje ocjena na polugodištu poticajno za učenike, misli i psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor.
– Ako na polugodištu nema zaključivanja ocjena, dio učenika je ležeran misleći da do kraja godine ima vremena popraviti propušteno. Ali to baš i nije tako – ističe prof. dr. Nazor.
Promjena 14. put
– To je samo prelijevanje iz šupljeg u prazno, čas se ukidaju, čas vraćaju i sve se rješava preko koljena. To je klasičan primjer kako se ozbiljnim temama pristupa na neozbiljan način. A žrtve su uvijek učenici i učitelji, svatko na svoj način – zaključuje Željko Stipić. Dodaje da zbog toga i ne čudi da se zakon mijenja 14. put.
Učenici OŠ Vijenac ne idu kući s “teretom oko vrata”. Kada zbace školsku torbu s ramena, ne moraju pisati zadaće. Domaće zadaće ova je škola, naime, ukinula još 2004. i po tome je do danas jedinstvena u Hrvatskoj. Učenicima su dali izbor – budu li radili punom parom na satu, bezbrižno će ići kući. Žele li dodatno provjeriti znanje, mogu kod kuće riješiti zadatke u zbirci. No to nije obvezno. Inicijativa je to ravnatelja Stjepana Sokola, inače u mirovini od ljeta 2014.
– Kada sam počeo raditi u školi, još 1973., razredi su imali i po 35 đaka, što je 35 zadaća koje treba provjeriti na satu, a za to jednostavno nema vremena. Bio sam mlad i ambiciozan, postupno sam počeo smanjivati količinu zadaće – smješka se Sokol, iza kojeg su 24 godine ravnateljskog staža.
Nije puno o tome tada govorio, kolege su bili sumnjičavi, osobito nastavnici matematike i hrvatskoga jezika. No rezultati su bili neosporni. Tko god bi u petom razredu preuzeo njegove đake, nije se mogao načuditi kako već u 25 minuta odrade sve predviđeno gradivo. Upravo je to i bio uvjet da se riješe zadaće – maksimalno zalaganje i rad na satu.
Ravnatelj Sokol procijenio je 2004. kako je pravi trenutak da svi nastavnici prihvate takav model rada. Nisu pak ništa činili “preko koljena”. Sve su istražili stručni timovi, u suradnji s roditeljima, nastavnicima, đacima. Upustili su se hrabro u jedinstven pothvat, no i dalje nisu dizali prašinu u medijima. Što rade, otkrilo se široj javnosti tek 2012., iste godine otišli su i korak dalje. Predložili su resornom ministarstvu da se iz učeničkih imenika u osnovnim školama “izbriše” rubrika za ocjenu iz domaće zadaće.
– Nema znanstvenih dokaza da domaće zadaće čine učenike uspješnijima. Zadaća nije objektivno mjerilo znanja i rada, a ogromno je opterećenje roditeljima koji rješavaju nešto što ni sami ne znaju – ističe Sokol. No rubrike za ocjenu iz zadaće njima nisu ostale prazne.
– Elegantno smo to riješili tako što u njih upisujemo ocjene iz anketa i istraživanja koje đaci rade, a to i jesu prave domaće zadaće. Čekam da se formira nova vlast pa ćemo ponovno Ministarstvu predložiti da se ukine ocjenjivanje domaće zadaće – zaključuje Stjepan Sokol.
>> Kako su loši matematičari sagradili tijesnu školu na Vrbanima
Ukidanje toga je bilo potpuno besmisleno bez jasnog obrazloženja, a mnogi profesori su na kraju gledali samo ocjene iz drugog polugodišta. Ali, to je zapravo najmanji problem u obrazovnom sustavu. Veći problemi su reproduktivno učenje mnogih nepotrebnih činjenica. Naravno, učenici moraju imat određenu opću kulturu, ali da ih svaki profesor nastoji pripremat za fakultet iz baš tog područja je potpuno promašeno. U kurikularnoj reformi je bio dobar prijedlog da učenici u gimnazijama nakon drugog razreda sami biraju predmete, odnosno module koje žele slušati. Neki kažu da bi to smanjilo broj upisa na prirodoslovne znanosti. Mi u trenutnom sustavu imamo učenike koji su zainteresirani za ta područja, ali nisu dovoljno sposobni da završe takav fakultet. Potrebno je reformirat obrazovni sustav od samog početka, od vrtića do fakulteta, da učenje ne bude za kviz, nego da učenje bude igra i razmišljanje.