Želimir Gjurgjan iz Đakova i ne pamti koliko mu dugo na kućnu adresu stiže Večernji list, prošla su desetljeća otkako su novine prvi put ostavljene u njegovu poštanskom sandučiću. Pretplatnik je bila još majka mu Vladimira, rođena u srpnju davne 1912., a preminula prije tri godine, pred svoj 101. rođendan. A i majka je, kaže Želimir, zapravo nastavila pretplatu koju je prvi započeo suprug joj Ivan.
Tata ga ‘zarazio’ novinama
Želimir je rođen u Zagrebu, a još kao dječak preselio se s obitelji u Slavoniju. U građanskoj, obrazovanoj obitelji, s majkom ekonomisticom i ocem farmaceutom, čitanje novina bilo je posebno važno.
– Tata je ipak taj koji je na mene prenio ljubav prema novinama. Ja sam iz vremena kada nije bilo nikakve televizije – započinje 77-godišnji Želimir. Po struci je upravni pravnik, a umirovljen je kao zaposlenik Ureda za obranu pri Ministarstvu obrane.
– Cijeli sam život rano ustajao pa sam si u mirovini dao oduška, budim se oko 7.30 sati i čitam novine uz kavu, bar pola sata – kaže on. Nastavlja čitati popodne pa završava predvečer. Počne od prve stranice pa si izabere par “udarnih” tema.
– Sport najviše čitam, sve redom, samo ne pamtim sva imena. Volim biti informiran, ali ne patim od politizacije. Nemam primjedbi, ali želio bih ipak da bude više priča iz naše Slavonije – priznaje Želimir.
Unuk čita prije nastave
Posljednjih 10 godina svoga života i majka je živjela pod istim krovom s njim i suprugom mu Ružicom. Večernjak su često čitati zajedno, baš kao što ga Želimir danas dijeli sa svojom kćeri i unukom, 14-godišnjim Mislavom.
– Kada je jutarnja smjena u školi, unuk ih zna uzeti prvi i pročitati prije nastave, i prije mene – smješka se ponosni djed. Dok zajedno sjede u hladu u dvorištu, složno odmah okreću novine na sportske stranice. Naš Večernjak tako listaju i čitaju tri generacije Gjurgjanovih.
– Svatko nađe što ga zanima – zadovoljni su. Ljetne tjedne Želimir često provodi u vikendici u 16 kilometara udaljenijoj Trnavi. Ni tada se ne odriče svoje strasti i rituala pa se svaka dva-tri dana zaputi u Đakovo po bunt novina i čita ih u miru vikendice na selu. Internet ga ne zanima, ostaje vjeran papiru u rukama.
>>Večernjak, novine u službi čitatelja
