Stiglo nam je ponovno ono doba godine kad slavuj šuti, lišće žuti, a europski birokrati zaduženi za financijsku i monetarnu politiku rastrče se po Europi provjeravajući što su države članice EU ispunile od ekonomskih preporuka koje im je Europska komisija napisala ranije ove godine.
Te su preporuke obvezujuće, no u praksi se događa da mnoge države, uključujući i Hrvatsku, ignoriraju ili usporavaju obvezu ispunjavanja barem trećine njih. Rastrče se tako početkom jeseni eurobirokrati po Europi, ali iz mnogih zemalja vraćaju se pjevušeći “slavuj šuti, lišće žuti... a i ti me iznevjeri”.
Francuska je na putu da iznevjeri one u EU koji su od nje očekivali da ispuni zacrtani cilj i smanji svoj proračunski deficit ispod 3 posto BDP-a do kraja 2015. godine. Vlada u Parizu upravo je, naime, objavila da će to učiniti s dvije godine zakašnjenja.
Umjesto ispod 3 posto, francuski deficit nagodinu će iznositi 4,4 posto, objavio je ministar financija Michel Sapin. Donedavni francuski ministar financija Pierre Moscovici trebao bi postati novi europski povjerenik za ekonomska i financijska pitanja, pa se Francuzi nadaju da bi novi sastav Komisije mogao biti fleksibilniji u tumačenju strogih “kriterija iz Maastrichta”, koji propisuju da nijedna država EU ne može dugoročno imati deficit veći od 3 posto niti javni dug veći od 60 posto BDP-a.
Italija, koja s Francuskom dijeli mišljenje da treba fleksibilnije tumačiti kriterije iz Maastrichta, odlučila je da će ipak poštovati zadani cilj smanjenja deficita ispod 3 posto u sljedećoj godini.No, talijanski premijer Matteo Renzi pun je razumijevanja prema Francuskoj.
“Draže mi je vidjeti Francusku s 4,4 posto danas nego Francusku s Marine Le Pen sutra”, kaže premijer Renzi i ono što ta izjava sugerira je bolno točno: nemilosrdna štednja uništava gospodarski rast i stvara vojsku nezaposlenih građana, čije nezadovoljstvo na vlast dovodi radikalnije političare.“
Ako slijedim Hollandea i ciljam na deficit od 4,4 posto BDP-a, imat ću dodatne 22 milijarde eura, koje mogu uložiti u inovativnost, zelena radna mjesta, obrazovanje...”, objašnjava talijanski premijer tu dilemu koju ima svaki premijer na čelu europske države s prekomjernim deficitom i javnim dugom, pa onda valjda i hrvatski.
“Ali ja sam odlučio prvo investirati u ugled”, dodaje Renzi.
Italija ima taj problem da je njezin ugled na financijskim tržištima kapitala nizak i, po Renziju, držanje deficita ispod 3 posto signal je stabilnosti i vjerodostojnosti Italije. Tu vjerodostojnost mlada Renzijeva vlada pokušava graditi i kroz reformske mjere kakve su do jučer bile nezamislive u zemlji poput Italije. Talijanski socijaldemokrati pod Matteom Renzijem doživljavaju promjenu u mentalitetu: kad ih ljeviji kolege optužuju da promjenama zakona o radu pogoduju poslodavcima, Renzi odgovara da su, po njemu, i poslodavci i gazde također radnici, ljudi koji riskiraju i koji daju drugim ljudima priliku za rad.
A što je s Hrvatskom?
Kad je francuski predsjednik François Hollande u lipnju u Parizu okupio sve socijaldemokratske lidere iz država EU da razgovaraju o prioritetima u sljedećih pet godina u Europi, premijer Zoran Milanović nije se odazvao. Za razliku od Italije, gdje je premijer Renzi osobno predvodnik svih velikih reformi, u Hrvatskoj na čelu radne skupine zadužene za provedbu reformi nije premijer, nego potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, koja nema tu političku težinu da gura naprijed s teškim reformama. Dokument Vlade iz prosinca 2013. pod nazivom “Projektni plan provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije 2014.-2016.” ima navedene rokove izvršenja za svaku od 9 reformskih mjera. Mnoge mjere, poput outsourcinga usluga i masterplana bolnica, već su probile prve rokove zacrtane u tom dokumentu koji danas, iz ove perspektive, izgleda kao da bi mu bolji naslov bio “što smo sve obećali da ćemo napraviti i što smo sve mogli napraviti, ali još nismo, a kad ćemo – ne zna se”.
Hrvatska se vjerojatno potajno nada da će se Francuska i Italija, boreći se za vlastitu veću fleksibilnost, izboriti i za veću fleksibilnost za Hrvatsku. No, da bi se neki igrač u EU izborio za veću fleksibilnost, prvo mora biti vjerodostojan i percipiran kao reformist koji nešto radi. Mi u toj igri zasad više izgledamo kao igrač koji sjedi na ogradi i promatra događaje na terenu nadajući se da pobjeđuju “naši”. Ako uopće znamo koji su to.
>>Sada smo u džudo dvoboju, a suparnik ima crni pojas
>>Parlament EU je gotovo preko noći postao moćniji nego ikad prije
Kad je Vlada promašena, kao što je kod nas slučaj, nemoguće je da išta dobro učini. Plan 21 i Kukuriku koalicija to i jesu - promašaj!