Olakšanje korisnicima kredita, “malim ljudima” koji nose teret duga u švicarcima, koje je nadomak rješenju, ne bi nam smjelo odvratiti pozornost od pitanja je li “uravnilovka” kojom Vlada kani riješiti problem konverzijom kredita u euro uistinu najpravednije, ali i zakonito rješenje? Jer među male ljude provukli su se i mnogi “veliki” – kojima dug i nije baš neki teret, nisu se zadužili za stanovanje ili se uopće ne ubrajaju u potrošače. Jedan od odgovora na postavljeno pitanje leži u novim pitanjima – rješavaju li se svi krediti građana zato što su svi “kvarni” i kao takvi nisu smjeli biti ni plasirani na tržište pa se sad država aktivirala u ulozi regulatora? Ili je poanta u sadržaju koji definira Zakon o potrošačkom kreditiranju u koji bi se trebala ukomponirati konverzija? On, naime, štiti građane – potrošače, one koji ne rade ništa “poduzetno”. Znači, nisu slobodna zanimanja, samostalni poduzetnici, vlasnici OPG-ova niti njihovi poslovi s kreditnim institucijama prelaze – milijun kuna.
Poklon od 700.000 kn
Konačnu odluku o prijedlogu konverzije donosit će trojica ministara čiji se osobni interes kao dužnika u francima ne može apstrahirati: ministru financija Borisu Lalovcu, po funkciji zaduženom za rješavanje “slučaja CHF”, sa 130.000 franaka kredita, ministru zdravlja Siniši Vargi čija supruga ima dug od 205.000 CHF i ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini koji vuče gotovo 100.000, konverzijom bi se oprostilo približno 700.000 kn duga. U sličnoj su moralnoj poziciji u vrijeme prvih domišljanja rješenja za švicarce u jesen 2011. bili Đuro Popijač i Domagoj Ivan Milošević, tada također dužnici u CHF. No, dok je kod njih problem etičke prirode, kod raznih slobodnih umjetnika, poznatih osoba zaduženih u CHF, koje bi mjera također zahvatila, iz temelja je problematičan njihov status – potrošača. Za razliku od brojnih poznatih voditeljskih i TV lica koji za svoj rad primaju plaću, Severina, Iva Majoli, Mario Mandžukić... redom su osobe s višemilijunskim kreditima i statusom osoba koje ne primaju plaću od nesamostalne djelatnosti, a također ih čeka Vladin poklon.
Status potrošača
Marijana Ivanov, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ističe da je u ZPK jasno naznačeno da je potrošač onaj tko radi izvan poslovne aktivnosti i slobodnog zanimanja, znači osoba koja obavlja aktivnost koja se nikako ne može smatrati poduzetničkom.
– Kod oporezivanja dohotka, to su građani koji primaju dohodak od nesamostalnog rada, rade za plaću. Ostali su fizičke osobe, ali nisu potrošači u smislu ZPK-a – kaže Ivanov te dodaje da su čak i mnogi građevinari službeno fizičke osobe. Ako se i tim kategorijama pomaže, smatra, to sigurno ne bi trebalo činiti u istom opsegu i na isti način kao običnim građanima. Njima bi se trebalo pomoći manje ili – nikako. Limit bi trebao biti i iznos od milijun kuna koji predviđa ZPK, a koji implicira da zakon štiti građane koji žive od plaće i čija imovina nije znatna.– Na svim tržištima zakon posebno štiti malog ulagača u odnosu na kvalificiranog koji raspolaže velikim dohotkom i prihodima pa bi i ovdje to trebalo vrijediti – zaključuje M. Ivanov.
>> Konverzija kredita banke će stajati između 5,5 i 6 milijardi kuna
>> Katarina Lucić iz Udruge Franak: Nama je najbitnije bilo smanjenje glavnice
>> Ivan Šuker: Reći da trošak neće snositi građani je smiješno
TKO ĆE PLAĆATI SVE ŠTETE KADA DRŽAVA HRVATSKA IZGUBI SPOROVE PRED EU SUDOVIMA ? A očigledno je da će izgubiti, jer ugovori su svetinja i temelj kapitalističkog društva.