Dr. Trpimir Goluža, čelnik Hrvatske liječničke komore, predstavio je prošli tjedan novi koncept liječničkih specijalizacija koji bi trebao ne samo kvalitetnije vrednovati mlade liječnike već i “ozdraviti” hrvatski zdravstveni sustav, kako bi nas u desetljećima koja dolaze imao tko liječiti. Razgovarali smo s ovim energičnim ginekologom iz Petrove o novom konceptu, ali i o mehanizmima koje bi trebalo primijeniti da male sredine ne ostanu bez liječnika, zašto se konfrontira na mnogim razinama te gdje leže uzroci predugim listama čekanja.
Predlažete novi koncept liječničkih specijalizacija. Zašto bi on bio važan za sustav javnog zdravstva?
Zato što je kadrovski deficit jedan od najvećih problema zdravstva. On će odrediti perspektivu pružanja zdravstvene skrbi pa time i razinu zdravlja koju ćemo imati. Držimo da bi koncept specijalističkog usavršavanja koji predlažemo bio dobar preventivni mehanizam daljnje kadrovske devastacije i stoga je od iznimnog značenja za građane. Dosadašnji model koji se temeljio na određenoj prisili i ucjeni pokazao se potpuno neučinkovitim, Hrvatsku napuštaju mladi liječnici u dobi od prosječno 36 godina. Ne pristupi li se tom problemu ozbiljno, neće nas imati tko liječiti.
U tri godine 500 liječnika napustilo je Hrvatsku, ali to se moglo očekivati jer se ulaskom u EU otvorilo i tržište rada.
Točno, no postavlja se pitanje što smo kao država i društvo učinili da bismo to spriječili ili smanjili? Apsolutno ništa. Slušali smo političke mantre o “blagodatima“ EU, a nismo napravili ništa konkretno kako bismo, na temelju iskustva starijih pristupnica EU, izbjegli ono negativno što se njima dogodilo, prije svega odljev visokoobrazovanih mladih ljudi. T ljudi. Time smo pokazali koliko smo nezrelo i neorganizirano društvo.
Nije li nacionalno raspisivanje specijalizacija opasno za male bolnice i sredine? Župani i ravnatelji zabrinuti su da bi mogli ostati bez liječnika.
Osnivači odnosno vlasnici malih bolnica moraju shvatiti da su oni odgovorni za sudbine svojih institucija isto kao što je i svaki drugi vlasnik odgovoran za svoju tvrtku. Njihovu nebrigu ili nesposobnost ne mogu pokrivati birokratski dekreti iz Ministarstva, kojima se liječnicima ograničavaju ljudska, građanska ili radna prava. Neka vlastodršci u županijama porade na stvaranju poticajnog radnog i životnog okružja i riješit će problem nedostatka liječnika, kao i problem odlaska mladih ljudi uopće. Problemi manjih sredina mogu se riješiti sinergijom promišljene državne politike i politike lokalne samouprave. To je tako već poodavno riješeno u organiziranim zemljama EU. Država kroz porezne olakšice potiče ne samo liječnike već sve ljude da žive u sredinama koje su “manje atraktivne” za život, a lokalna samouprava im dodatnim poticajnim mjerama osigurava kvalitetne životne i radne uvjete.
Treba li ugasiti neke bolnice u Hrvatskoj?
S obzirom na geografsku razvedenost i proklamirani princip jednake dostupnosti zdravstvene zaštite svim građanima, Hrvatska nema previše bolnica. Mislim da nema potrebe za gašenjem bolnica, no pojedine bolnice trebalo bi prenamijeniti, a većinu racionalizirati. Podržavam ideju funkcionalnog spajanja pojedinih djelatnosti u susjednim bolnicama, kao i mobilnost zdravstvenog kadra među njima.
Rekli ste da je sadašnji program specijalizacija dobar, ali da je problem u provedbi te da ima i makinacija pri dodjeli specijalizacija. Kakve makinacije postoje i prijavljuju li se?
Zna se dogoditi da se specijalizacije ne dodjeljuju na transparentan način već se omogućuje prevelika subjektivnost u odabiru kandidata. S obzirom na česte glasine koje osporavaju regularnost pojedinih natječaja za specijalizaciju, izgleda da kolege samo verbalno izražavaju nezadovoljstvo, ali ga ne prijavljuju. Možda i zato što nemaju potrebno povjerenje u nositelje tog procesa.
Liste čekanja postoje i u najrazvijenijim svjetskim državama koje za zdravstvo izdvajaju mnogo više no Hrvatska
To podsjeća na situaciju s trgovcima i nedjeljnim radom: rade prekovremeno i neplaćeno, ali nitko se ne usudi prijaviti.
Očito živimo u društvu u kojem je većina ljudi dovedena u situaciju da se ne usuđuje upozoriti na manjkavosti u sustavu pa čak ni na kršenje zajamčenih im prava. Vjerojatno ljudi misle da će se bolje i pravednije društvo stvoriti samo po sebi. To je zabluda! Moramo se i osobno više angažirati kako bismo ga izgradili.
Zato ste se vi izložili. U kratkom vremenu konfrontirali ste se na mnogim razinama.
Ako vam je stalo do sustava u kojem djelujete i ako uočite da u njemu ne vlada red, nastojat ćete uvesti ga. To vas neizbježno dovodi u situacije u kojima se zamjerate onima koji u neredu ostvaruju osobne interese i koji sve čine da ga takvim i održe. U Komori smatramo da se za društvenu klimu u kojoj će se uvažavati znanje, rad, odgovornost i poštenje vrijedi izložiti napadima interesnih skupina.
Jeste li sada u sukobu i s dr. Nakićem? Poručili ste mu da odustane od nedovoljno promišljenog pokušaja prošlotjednog mijenjanja Pravilnika o specijalizacijama jer tek je tehnički ministar.
Nije riječ o sukobu već o razmimoilaženju s obzirom na specifičnu situaciju. Ovakav pristup tehničkog ministra rješavanju problema specijalizantskih ugovora nije dobar jer je površan i parcijalan, a ograničava buduću zdravstvenu administraciju u pronalasku optimalnog rješenja. Zato bi bilo dobro da se ministar još jednom predomisli.
Ali nije vas smetalo što je bio tehnički ministar kad je donio pravilnik u srpnju, jer taj je pravilnik imao “vaš potpis”.
Pravilnik koji je u srpnju donesen krenuo je u proceduru prije no što je Vlada postala tehnička, dakle nije napravljen s predumišljajem u tehničkom mandatu.
Liječnici obiteljske medicine planiraju izići iz Liječničke komore i osnovati vlastitu. Jeste li unijeli razdor između bolničkih i obiteljskih liječnika?
Osnivanje komora u zdravstvu definirano je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i u skladu s europskom pravnom stečevinom koja isključuje postojanje više liječničkih komora u jednoj državi. Osobno ne vidim nikakav razdor, dapače. Mislim da smo učinili znatno više za sve liječnike, pa tako i obiteljske, nego naši prethodnici među kojima je bilo i uglednih liječnika obiteljske medicine. Ovaj tjedan bit ću gost na Kongresu liječnika obiteljske medicine pa eto prilike, spreman sam za diskusiju.
Imate li viziju/koncept za smanjenje lista čekanja?
Liste čekanja postoje i u najrazvijenijim svjetskim državama koje za zdravstvo izdvajaju mnogo više no Hrvatska, no važno je da čekanje na zdravstvenu uslugu ima razuman i po zdravlje neugrožavajući rok. Za hitne slučajeve ne smije biti listi čekanja, a bolesnici oboljeli od malignih bolesti trebaju imati prioritet. U Hrvatskoj je dio lista umjetno stvoren zbog nedovoljno dobre organiziranosti sustava odnosno evidentiranja narudžbi za preglede. Često je ista osoba prijavljena na više lista čekanja za istu pretragu. Liste su jednim dijelom posljedica i neracionalnog postavljanja indikacija za skupe pretrage, odnosno na pojedine pretrage idu i pacijenti kojima te pretrage najčešće i nisu potrebne. Uz potpunu informatizaciju i bolju organizaciju naručivanja, stvaranje dijagnostičko-terapijskih smjernica i njihovo pridržavanje od liječnike te aktiviranjem privatnog sektora u slučajevima u kojima javno zdravstvo ne može biti brzo i efikasno, liste čekanja u javnom zdravstvenom sustavu mogu se svesti na više nego prihvatljivu razinu.
Tvrdite da i pacijenti snose određenu krivicu za duge liste čekanja?
Ni pacijenti nisu potpuno nedužni u tom pogledu. Pojedinci inzistiraju na tome da ih se upućuje na pretrage koje sami sebi indiciraju, a iznenađujuće je velik i postotak nepodignutih gotovih nalaza, kreće se i do 30 posto, ovisno o dijagnostičkoj metodi. Odgovornost je pacijenta da podigne svoj nalaz. Rekao sam da svi trebamo povećati stupanj svoje odgovornosti. Liječnici trebaju prijeći s defenzivnog oblika medicine na aktivan oblik u kojem će upućivanje na pretrage biti mnogo racionalnije pa će i nepotrebnih pretraga biti manje. U Hrvatskoj je postotak pretraga koje pokažu uredan nalaz znatno veći no u zdravstveno bolje uređenim državama EU. Naravno da jedan dio pretraga mora imati uredan nalaz, no i tu možemo napredovati.
>> Kujundžić: Zdravstvo treba biti svima dostupno, neovisno o plaći i socijalnom statusu
Novca za tako skupi sustav ima tek za hladni pogon što je potvrdila studija napravljena prije otprilike pet godina i od tada se nije ništa promijenilo . Reforma zdravstva će se spontano događati kao i naša prava jer je to logika. Na Rebru postoje odjeli koji ničemu ne služe jer je tehnologija toliko napredovala i izbacila stare metode dijagnostike u ropotarnicu.Što i kako se riješiti viška osoblja je pitanje za sebe.No to sve plačamo kroz izdvajanje za sustav koji nema vlastitu politiku nego su unutrašnji interesi pojedinaca i interesnih skupina jači i umotani u tajnovitost lažne solidarnosti pa se umjesto u modernizaciju i cijeloživotno obrazovanje ulaže u mrtvi kapital .Struka u Hrvatskoj previše je ispolitizirana jer se radi o broju glasova umjesto o interesu bolesnika. Jednom riječju ,bolesna nam je liječnička struka je bolesna u svom organizacijskom smislu jer se ne protivi politici .