Posljednju, oproštajnu večeru Isus je blagovao sa svojim učenicima na Veliki četvrtak u Jeruzalemu u dvorani koja se zove cenakul.
U to je vrijeme cenakul označavao u starorimskim kućama prostoriju na prvom katu, odnosno cijeli prvi kat.
Osim što je na posljednjoj večeri ustanovljena euharistija, središte kršćanskoga života, posljednja je večera trajna inspiracija umjetnicima, a najpoznatija je ona Leonarda da Vincija nastala između 1495. i 1497., a Leonardo je odabrao trenutak kad Isus objavljuje dok su blagovali: “Zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati”. (Mt 26, 21). Izraz posljednja večera ne pojavljuje se u Novom zavjetu, no sam događaj opisan je u sva četiri evanđelja: Evanđelju po Mateju, Evanđelju po Marku, Evanđelju po Luki i Evanđelju po Ivanu.
Kada su apostoli čuli tu vijest, različitim gestama i reakcijama izrazili su svoju zapanjenost i užas. Prema jednoj interpretaciji, s lijevog kraja stola uzbuđeno ustaje Bartolomej, pokraj njega Jakov mlađi i Andrija iznenađeno mašu rukama, Petar također ustaje i ljutito gleda prema sredini, a ispred njega je izdajica Juda, koji se povlači u šoku i desnom rukom pokazuje vrećicu s novcem kojim je plaćen za izdaju.
Ivanova reakcija pomalo je nejasna, jer se još ne zna tko je izdajica, pa mirno gleda naprijed, prekriženih ruku, a prilično smiren, u središtu kompozicije je Isus, dok su s njegove desne strane dvije skupine po tri učenika: Toma, Jakov stariji i Filip te Matej, Tadej i Petar.
Prema drugoj interpretaciji, Petar je u bijesu zgrabio nož, kojim će kasnije odsjeći uho slugi velikog svećenika Malhu, a prema njemu najmlađi apostol Ivan pada u nesvijest, dok Toma upire prstom u vis. Juda se udaljava od Isusa, oslonivši se laktom na stol, s time da on kod Leonarda sjedi na istoj strani stola s Isusom i apostolima, a ne njima nasuprot, kako ga se tradicionalno prikazuje. Njegovo lice jedino je u tami i ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.
Leonardova Posljednja večera je smještena na razinu gledateljeva očišta i iluzionistički ispunjava zid, tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora. Uspjeh ovog umjetničkog djela potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski interijer.
"Blago onima koji nevidješe a vjeruju"