Vjeruju u brak, maštaju o dvoje djece, ali mladi se ipak sve manje žene i udaju i sve kasnije dobivaju djecu. Lani je u Hrvatskoj rođeno 39.627 djece, 312 manje nego godinu prije, najmanje u povijesti. Iz srednje škole izlaze posljednje generacije čiji je broj oko 50 tisuća, a u školu se upisuju prve generacije prvašića kojih je samo oko 39 tisuća.
U krizi raste broj razvoda
Ekonomisti su davno uočili vezu između rasta BDP-a, broja prodanih stanova i rođene djece, a ta se podudarnost može primijeniti i u nas jer je u vrijeme najvećih stopa rasta (2006.-2008.) natalitet nešto rastao, a s produbljivanjem krize povećavao se samo broj razvoda. Sad se godišnje u Hrvatskoj razvede 6000 brakova, 1000 više nego prije 10 godina, a sklopi ih se 19.000, 4000 manje nego prije 10 godina. No razlozi za pad nataliteta nisu samo ekonomski.
– Istraživanja koja provodi Institut za društvena istraživanja u Zagrebu ukazuju na sve manji udio mladih koji su spremni formirati vlastite obitelji. Mladi su sve manje spremni podržati tradicionalne obiteljske odnose iako upravo takve obitelji najviše pridonose njihovoj psihosocijalnoj dobrobiti. Riječ je o procesu detradicionalizacije i individualizacije međuljudskih odnosa i životnih stilova mladih, što se odražava i na veću raznolikost obiteljskih struktura, oblika i odnosa – komentira dr. Dejana Bouillet s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Mlade majke danas imaju više od 28 godina kad rode prvo dijete, a njihove su majke rađale sa 23. Prema najnovijem Ljetopisu HZZO-a trećina žena koje su lani rodile imale su između 30 i 34 godine života, što ne čudi jer mladi sve kasnije ulaze u brak, muškarci u prosjeku sa 31, a žene sa 28 godina.
– Naši se prostori prazne, sve županije imaju negativan prirast, a samo se rijetki gradovi poput Zadra, Vinkovaca ili Zaprešića vrte oko nule jer im se doseljavaju mlađi ljudi. U sličnoj je poziciji bila i Francuska u 19. stoljeću, ali oni su dugoročnom demografskom i dobrom ekonomskom politikom došli do toga da imaju jednostavno obnavljanje stanovništva. Nisu ni naše šanse posve izgubljene – komentira demograf Anđelko Akrap. Uvjeren je da bi mladi ljudi naseljavali "prazna područja" kad bi im ponudili posao, olakšice i stabilne prihode.
– Trebali bismo imati i blagu imigracijsku politiku, za početak usmjerenu prema iseljenicima čiji su troškovi integracije manji, ali granice treba otvoriti i prema drugima želimo li popuniti prostor – kaže dr. Akrap.
Dr. Bouillet nije sigurna da država može preusmjeriti trendove koji predstavljaju otklon od tradicionalnih obiteljskih odnosa.
Podjela obveza
– Ako te mjere postoje, nikako se ne bi smjele svesti na paušalne intervencije, već bi se ponajprije trebale usmjeriti na usuglašavanje obiteljskih i profesionalnih obveza mladih žena i muškaraca te na afirmaciju rodne ravnopravnosti u obiteljskim obvezama. To podrazumijeva dostupnost i kvalitetu različitih službi potpore mladim roditeljima, izjednačavanje roditeljskih obveza i prava majki i očeva, osiguravanje primjerene financijske potpore roditeljima u vrijeme roditeljskih dopusta... – kaže Bouillet.
>>Majke su kod nas zaštićenije nego u Japanu
>>Šterc: Država bi za novorođenče morala davati od 5 do 10 tisuća eura
Tko ima potomstvo baštinit će zemlju. To je prioritet broj 1 svake zemlje koja razmišlja o budućnosti, bez potomstva svjetla budućnost kakvoj se nadaju napredne i manje napredne zemlje ne postoji!!