Padnete li na skijanju u Austriji, liječnička intervencija i prijevoz helikopterom stajat će od dvije-tri tisuće eura naviše.
Ozlijedite li nogu ili zalutate na planini, kao što se protekli vikend dogodilo dvojici planinara na Mosoru, pomoć neće izostati, angažirat će se i spasioci i helikopter, ali stradalnika to neće stajati ni kune. Ta usluga, dakako, ima svoju vrijednost, ali ne i cijenu. Račun se ne ispostavlja nikome, a trošak pokriva državni proračun, točnije porezni obveznici.
Nelogično, neshvatljivo pa i iritantno. Zašto bi skupa pomoć nekome tko se svjesno izložio povećanom riziku u nas bila besplatna?
Nema tko napisati račun
– Traganje i spašavanje ni na kopnu ni na moru u načelu se nigdje ne naplaćuje. Međutim, kad je u pitanju nemar ili kad se netko svjesno izlaže povećanom riziku – poput skijaša, planinara, ronioca..., tada je prirodno da sudjeluje u svojoj sigurnosti dodatnim osiguranjem ili plaćanjem usluga koje u europskim zemaljama imaju svoju cijenu. Kod nas treba stvoriti potrebnu regulativu i definirati subjekt koji će takve usluge naplaćivati. To svakako nije HGSS, mi samo možemo pomoći da se dio troškova, poglavito za helikopterska spašavanja, pokriva iz tržišta osiguranja. Mi smo s nizom ministara u prethodnim vladama razgovarali o tome, načelnog je razumijevanja bilo, ali od toga se, nažalost, nije otišlo dalje – ističe Vinko Prizmić, šef Hrvatske gorske službe spašavanja, koja zahvaljujući niskim temperaturama ima pune ruke posla.
Poziv nakon tri dana
– Imali smo dosta slučajeva pothlađivanja, pa i sa smrtnim ishodom. Pogotovo u Slavoniji, Karlovačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Često je tome kumovao alkohol, ali, nažalost, pozivi u pomoć stizali su i nakon što osobe ne bi bilo već tri-četiri dana. Inače, iako se najviše piše o Česima koji u japankama krenu na Biokovo ili Poljacima koji s gumenjakom završe na otvorenome moru, u 80% slučajeva radi se o nesrećama naših građana i potragama za starijim ili dementnim osobama, djeci ili za nekim tko si je odlučio oduzeti život – kaže Prizmić.
Pojedinačne potrage vrijedne su desetke tisuća kuna, a kad bi se račun ispostavljao akterima odnosno njihovim osiguravateljima, efekt bi bio dvostruk. Neke bi to i odvratilo od pustolovine.
– Dva su načina da se riješi pitanje pružanja usluge prijevoza koji je najveća stavka u spašavanju. To može raditi ili neki gospodarski subjekt ili da ta usluga bude pri nekoj neprofitnoj organizaciji kao što su HAK ili HGSS. Država samo mora reći koji model želi. Mi u HGSS-u to možemo pripremiti u mjesec dana – kaže Prizmić.
Sve netko plati pa makar mi to nazivali "besplatno" ili "država" to zapravo plate porezni obveznici. onda se nameće logika sljedeća: ako država plaća hgss, pa plaća pilota, pa gorivo, nabavi one đipove, svu opremu ,njima plaće pa šta bi još htjeli, neka onda rade svoj posao, za koji su plaćeni i koji su odabrali, šta im se još to mora platiti, dakle za hrvatske državljane država je osnovala službu i plaća je, no za strance lijepo na blagajnu i neka plate. isto bi trebalo vrijediti i za plaćanje ulaznica u nacionalne parkove, Hrvatima "besplato" a ostali na blagajnu.