U jeku izborne kampanje 2011. za parlamentarne izbore Plenković je odlučio učlaniti se u HDZ.
– Ja sam na listama htjela neke nove ljude, a oni su to učinili iz svojih razloga – da budu na listama. Karamarko je zadnji ušao u taj ešalon – kaže Jadranka Kosor, koja se po medijima često hvalila da je ona osobno predala članske iskaznice „svojim dečkima“, među kojima je i Plenković.
No, HDZ je izgubio te izbore 2011., pobijedila je Milanovićeva Kukuriku koalicija. Nakon poraza stanje u HDZ-u bilo je loše, a protiv stranke vodio se sudski postupak zbog Sanadera.
Godine 2012. počeli su unutarstranački izbori u HDZ-u. Pet kandidata natjecalo se za prvog čovjeka HDZ-a: Milan Kujundžić, Domagoj Ivan Milošević, Darko Milinović, Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko. Iako su Plenković i Gordan Jandroković bili bliski i kao zastupnici zajedno sjedili u jednoj sobici u potkrovlju Sabora, kad su počeli stranački izbori Jandroković se opredijelio za Karamarka, a Plenković za Jadranku Kosor, s tim da se kandidirao za njezina zamjenika.
U taboru koji je podržavao Jadranku Kosor bio je i „vječni“ Vladimir Šeks koji je tada bolje upoznao Plenkovića..
Aktivan eurozastupnik
– Bili smo zajedno u izbornoj kampanji. Sigurno da je inicijalni prijedlog Jadranke Kosor bio da se kandidira za njezina zamjenika. Ja sam to podržavao svesrdno, ali to nije bio moj prijedlog. Znam Andreja kao vrlo korektnog, stabilnog, europski orijentiranog, demokratskog, obrazovanog i pametnog čovjeka – kaže Vladimir Šeks. No, Karamarko je uvjerljivo pobijedio u utrci za šefa HDZ-a te je brzo detektirao moguće konkurente unutar stranke.
– Dva su čovjeka za koja je Karamarko mislio da ga mogu ugroziti, jedan je bio Prgomet, a drugi Plenković. Čini mi se da je Karamarko osjećao da mu je Andrej ozbiljan konkurent na srednji rok. Ne mogu to dokazati ni argumentirati, ali to sam više osjećao iz razgovora, nekih porukica. To je moja ocjena, temelji se na mojoj intuiciji i političkoj analizi – uvjeren je Jandroković. Karamarko je u prvoj fazi manje-više dobro vodio HDZ, što su pokazali i uspjesi na lokalnim izborima te izborima za Europski parlament.
Plenković je u tom vremenu, nakon odluke Predsjedništva HDZ-a i Hrvatskog sabora, od travnja 2012. do srpnja 2013. godine bio jedan od 12 hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu. U Bruxellesu je Plenkoviću bilo kao ribi u vodi. Na prvim izborima za Europski parlament u travnju 2013. kao HDZ-ov kandidat glatko je prošao.
Foto: Tomislav Krasnec; Hrvatski europarlamentarac Andrej Plenkovic i grčki europarlamentarac iz redova socijaldemokrata Dimitros Droutsas organizirali su u Europskom parlamentu konferenciju o govoru mržnje na internetu
A kad je RH početkom srpnja 2013. postala punopravna članica EU, Plenković je zajedno s ostalim kolegama postao član Europskog parlamenta. Bio je prvi zastupnik iz RH koji je na plenarnoj sjednici parlamenta u Strasbourgu 2. srpnja govorio na hrvatskome jeziku. Uz poznavanje rada europskih institucija i poznavanje jezika, pokazao se jako radišnim i vrlo aktivnim zastupnikom. Usto, kroz njegov ured prošlo je 25 mladih ljudi, asistenata. Među tim mladim ljudima bio je i Marko Milić, sin Gorana Milića i drugi.
Iako je bio daleko od Zagreba, Plenković je sve vrijeme ostao u kontaktu sa starim prijateljem Jandrokovićem.
– Imali smo normalan odnos, razgovarali smo i dosta slično gledali na političke procese u Hrvatskoj – kaže Jandroković.
I na općim izborima za Europski parlament 2014. Plenković je dobio najveći broj preferencijalnih glasova. Tako je HDZ dao doprinos pobjedi Europske pučke stranke, doduše relativnoj, ali pobjedi pa je Jean-Claude Juncker mogao biti izabran za predsjednika Europske komisije.
Plenković je u Europarlamentu izabran za jednog od potpredsjednika Odbora za vanjske poslove. Tako je mogao utjecati na formiranje vanjske politike EU. Zbog stajališta EU prema ruskoj aneksiji Krima Plenković je u Kijevu bio rado viđen diplomat i gotovo da ima status „nacionalnog heroja“.
Kako je javnost bila nezadovoljna rezultatima Milanovićeve vlade, očekivalo se da će HDZ na izborima za Sabor 8. studenog 2015. glatko pobijediti, međutim, nekoliko mjeseci prije izbora došlo je do neshvatljivog rasula u stranci. HDZ je na izborima ostvario Pirovu pobjedu nakon koje su uslijedili turbulentni odnosi s koalicijskim partnerima iz Mosta i šestomjesečno loše upravljanje strankom i Vladom.
– To loše upravljanje rezultiralo je gubitkom povjerenja u politiku. U tom trenutku meni se činilo da se to ne može popraviti. Mi u stranci osjećali smo da je sve manje važna stranka, a da se politika vodi izvan stranke. Stranački klub nije imao nikakvu koordinaciju ni s Vladom, a ja sam dao i ostavku na mjesto potpredsjednika kluba nakon što dva-tri puta nismo skupili kvorum – kaže Gordan Jandroković.
Spasi čast stranke
U HDZ-u je bilo uzavrelo jer je nagovještaj pokretanja postupka izglasavanja (ne)povjerenja potpredsjedniku Vlade RH Karamarku u Saboru zbog poslovne povezanosti Ane Šarić i lobista mađarskog MOL-a Joze Petrovića pokazivao svu ranjivost Vlade.
Stoga je na 17. Općem saboru HDZ-a, održanom krajem svibnja 2016., eurozastupnik Andrej Plenković rekao: – Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana. Bila je to verbalna i politička pljuska Tomislavu Karamarku.
– Treba otvoreno reći da su aktualna politička kriza u Vladi i sljedeće glasovanje u Saboru o povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade, predsjedniku HDZ-a, loš signal i za Vladu i za stranku – nastavio je istim tonom Plenković. Nakon toga Plenkovića je napao Frank Bilaver i zatražio od njega ispriku Karamarku.
Prema Jandrokoviću, Plenkovićeve riječi upućene stranačkim delegatima bile su bitne da ne bi ispalo da su u HDZ-u svi slijepi i gluhi.
– Rečeno je ono što je u tom trenutku trebalo reći i jako je odzvonilo u javnosti. Andrej je na neki način spasio čast cijele stranke, a sebe je pozicionirao kao nekoga tko ima perspektivu – komentira Gordan Jandroković. S njim se slaže i Vladimir Šeks, stari politički lisac:
– S tom rečenicom Andrej je na određeni način najavio ulazak u političku borbu protiv Karamarka polazeći jasno od toga da će, ako dođe do Karamarkova odlaska, krenuti u utakmicu za čelnika HDZ-a – objašnjava Šeks.
To je zapravo ključni trenutak koji je, uz Karamarkove kardinalne političke procjene, trasirao Jandrokoviću put do HDZ-ova trona.
A kad je došlo do krize zbog Karamarkove najave preslagivanja većine u Saboru zbog rušenja Vlade Tihomira Oreškovića, đavo je odnio šalu. Članovi Kluba zastupnika HDZ-a – Miroslav Tuđman, Damir Krstičević, Gordan Jandroković i Goran Marić – pobunili su se protiv te avanture. Njima su se pridružili i HDZ-ovi eurozastupnici koji su u svom pismu molili kolege u Saboru da još jednom promisle o svojoj odluci. Bili su mišljenja da se ne smije ići u rizik rušenja vlastite Vlade.
– Kad je to pismo objavljeno, ja sam dao izjavu u kojoj sam se složio s njihovom ocjenom i rekao da to nije dobro. Mislim da sam kazao da treba pustiti ljude da glasuju po savjesti – kaže Jandroković. Naboj protiv Karamarka unutar stranke sve je više jačao, a preslagivanje nije uspjelo. Sve je završilo Karamarkovom ostavkom na mjesto predsjednika stranke polovicom lipnja 2016.
Nakon toga je počela kampanja za izbor novog predsjednika HDZ-a. Iako se kalkuliralo da je Plenkovićeva kandidatura za mjesto čelnog čovjeka HDZ-a bio projekt Vladimira Šeksa, on to demantira.
– To je isključivo i jedino Plenkovićeva odluka. U svojoj kandidaturi, u svojoj odluci da se kandidira za predsjednika HDZ-a, on se savjetovao sa mnom. Ovako je rekao: – Odlučio sam se kandidirati za predsjednika HDZ-a. Razgovarali smo i ja sam podržao njegovu odluku s procjenom da će biti apsolutni favorit i da će pobijediti. U jednom novinskom članku pisalo je da je Andrej Plenković moj projekt što je bilo ponižavajuće i za mene i za njega. Za njega da je on nečiji projekt, dakle da je izmanipuliran, a za mene jer ispada da sam ja manipulator ljudima – objasnio je Vladimir Šeks.
Osim Šeksa, Plenković je za savjet o kandidaturi pitao i Matu Granića koji ga je podržao u odluci. Nazvao je i Jandrokovića, pozvao ga na piće, i otkrio mu svoje planove.
– Ja sam mu rekao da, što se mene tiče, ima potporu, da smatram da je to u redu i da je sada došao trenutak. Upozorio sam ga da je moj životni plan bio napuštanje politike jer sam već počeo raditi na osnivanju tvrtke koja bi se bavila fondovima EU i konzaltingom – rekao je Jandroković.
Ipak, priključio se i pomogao Plenkoviću u kampanji u izboru za predsjednika HDZ-a, a ta kampanja nije bila klasična s obzirom na to da Plenković nije imao protukandidata.
– Potencijalni su protukandidati otpadali, vjerojatno su procijenili da nemaju izgleda protiv Andreja – kaže.
Kad je pobijedio, 17. srpnja 2016., Plenković je Jandrokoviću već sljedeći dan ponudio mjesto glavnog tajnika HDZ-a, a ovaj je promijenio svoje planove i prihvatio ponudu.
Andreju Plenkoviću u tom je trenutku ostalo manje od dva mjeseca da konsolidira stranku i iziđe na prijevremene parlamentarne izbore.
>>Tko je Andrej Plenković? Na studiju prava je pokazao da puca visoko
>>Evo što strane agencije pišu o novoj Vladi Andreja Plenkovića
Svaki narod ima onakvu vlast kakvu zasluzuje.