subota
11. TRAVNJA
Nastavlja se rasprava o vrlo teškoj kazni koju je Uefa izrekla hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji zbog skandiranja pozdrava “Za dom spremni” na maksimirskoj utakmici s Norveškom. I opet se nastoji dokazati kako to nije ustaški pozdrav, a neki se pitaju kako uopće zabraniti takvo skandiranje na tribinama. Već odavna o toj temi imam “izdvojeno” mišljenje koje sam ne jednom izricao i na ovoj stranici. Prvo, ne treba kriti i dokazivati da je to ustaški pozdrav, jer je to istina. U povijesti je bilo samo pozdrava tome sličnih. I drugo, zašto bi taj pozdrav uopće trebalo zabranjivati? Na prvom općem saboru HDZ-a dr. Franjo Tuđman je jedne šokirao, a druge oduševio povijesnom istinom da Nezavisna Država Hrvatska nije bila samo kvislinška tvorevina nego i izraz tisućljetne težnje hrvatskoga naroda za svojom državom.
Tuđman nije zbog toga ekskomuniciran iz zajednice antifašista i pobjednika iz Drugog svjetskog rata. Dapače, godine 1995., poslije ratne operacije Bljesak, u kojoj je oslobođena zapadna Slavonija, bio je na proslavi obljetnice savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu, i to kao jedini državnik koji je bio sudionik te pobjede! Ali nije mjerodavan samo Tuđman, premda njegove riječi imaju moć državničkog legitimiteta koji se daje stajalištu goleme većine hrvatskog naroda. A taj narod, koji nikad izborni legitimitet nije dao ni crnom ni crvenom diktatoru, ni Paveliću ni Titu, i koji, takav, može čiste savjesti suditi o njihovim i djelima i nedjelima, svojim je držanjem 10. travnja 1941. godine bio narod iz citirane rečenice dr. Franje Tuđmana, koji je bio izbor toga naroda. Dakle, naroda koji je prihvatio hrvatsku državu, ali nikad nije prihvatio zločine njezine vlasti, nego je, dapače, dao blaženika i budućeg sveca koji se toj vlasti i njezinim zločinima odlučno usprotivio – Alojzija Stepinca. Ali Stepinac nije poricao NDH, kao što je nisu poricali ni mnogi drugi koji su osuđivali zločine činjene u njezino ime.
Tako zacijelo nisu poricali ni njezino državotvorstvo, simbole, pozdrave... koji su preuzeti iz povijesti i dograđivani. Dakle, pozdrav “Za dom spremni”, koji je dijelom tradicionalan (usklik “Za dom!” postoji u Zajčevoj operi “Zrinjski”) posve je nevin, u njegovu sadržaju i poruci nema ama baš ništa zločinačko, dapače je pozitivan, konstruktivan i općeprihvatljiv za cijeli svijet. I posve pripada onom drugom dijelu povijesne istine o vjekovnoj težnji hrvatskog naroda za svojom državom koju je Tuđman izrekao na općem saboru HDZ-u. Druga je stvar što primitivci iz vrha HNS-a to Uefi ne znaju objasniti, ili Uefa za to nema sluha nego radije sluša četničke denuncijante koji je obavještavaju o “ustaštvu” na utakmicama hrvatske reprezentacije. A i inače, i kao pofrancuženi Talijan Platini je višestruko sklon srpskim primitivcima. Prvo, nebrojeno je puta pokazao svoju glupost, neobrazovanost i nesklonost Hrvatskoj, i kao Talijan i kao Francuz mogao bi biti skloniji četničkom srpstvu, a možda je Šukera i primio u Izvršno odbor Uefe samo zato što ga kao osuđenog džepara i posjetitelja Pavelićeva groba u Madridu može ucjenjivati. Vidjeli smo – tako ucijenjeni Šuker ni slova nije zucnuo protiv kazne hrvatskoj reprezentaciji!
nedjelja
12. TRAVNJA
Državni je grb godinama trn u oku dizajnerima
Potkraj 2013. godine “Slobodna Dalmacija” objavila je razgovor s dizajnerima – Đurekom, Kršićem, Ljubičićem – pod naslovom “Dizajnerski sud: S novih tablica izbacimo grb, sredimo tipografiju!” Riječi za pamćenje – izbacimo grb! Dizajneri iz istog kruga čije je rješenje nedavno bilo prihvaćeno za automobilske pločice i koji se protive grbu što ga je ministar Ostojić tek pod pritiskom javnosti vratio sada kažu kako ga u EU ima još samo Slovačka i kako baš nemamo “suvremene vizualne kulture”. Dugi niz godina najglasnijim dizajnerima (naravno, ne samo njima) najbolniji je trn u oku ta nacionalna identifikacija, prema kojoj njihov odnos najbolje otkriva glagol iz spomenutog naslova “izbaciti”. Izbacuje se smeće, višak, nešto mrsko, nepoželjno, nevrijedno. Nije čudno što je “glasnogovornik” Ostojićeva žirija za izbor dizajna pločica bio Dejan Kršić, koji je sa svojim Arkzinom u tobožnjoj antiratnoj kampanji htio izbaciti hrvatsku obranu od agresije, što će reći i oslobođenje Hrvatske. Kako bi žirirao u dragom mu Beogradu.
ponedjeljak
13. TRAVNJA
U “sukobu na ljevici” stradat će Zagreb
Sud je vratio Bandića na posao gradonačelnika Zagreba. To je samo povećalo kaos u glavnom gradu, jer ga sad vodi čovjek kojeg čeka suđenje i koji će biti sputan zbog ograničenog komuniciranja sa suradnicima i mogućeg povratka u zatvor. Bandić nije anđeo, i možda bi bilo najbolje da se okani politike, jer je svome nastojanju da se održi spreman sve žrtvovati. Ali kad se usporede vlast i stanje u Zagrebu prije njegova uhićenja s vlašću i stanjem u Hrvatskoj, razlike su goleme. Pogotovu razlika između ugleda Bandića u glavnom gradu i Milanovića u državi – dok je prvi bio neupitni vladar metropole, Milanović je sve dublje tonuo kao predsjednik Vlade, pa je bio zauzeo i prvo mjesto među najomraženijim političarima. A kako su Bandić i Milanović imali starih esdepeovskih računa, nije čudo što je u jednoj anketi 75 posto ispitanika smatralo da je uhićenje Bandića političko. U tom “sukobu na ljevici” stradat će Zagreb – što zbog Milanovićeve želje da Bandića ukloni, što zbog Bandićeve želje da se pošto-poto održi. Što nije neobično, jer ljevičari su zbog svog vlastohleplja i taština žrtvovali cijele države i narode.
utorak
14. TRAVNJA
Razorno prema ljudima, predsjednici i Hrvatskoj
Zoran Milanović nije danas otišao na sastanak na koji ga je pozvala predsjednica države ne zato što, kako je obrazložio, “kao predsjednik SDP-a odgovara samo svojoj stranci, a nikako predsjednici države”. Nego zato što ne trpi nikoga iznad sebe, što misli da bi pao u predsjedničinu sjenu i porekao svoju vodeću ulogu. Iz te umišljenosti, osjećaja samodovoljnosti i nepogrešivosti te nepodnošenja bilo koga tko bi mu bio ravan ili nadmoćan osvećivao se mnogim ljudima u svojoj stranci – Arloviću, Bandiću, Vidoviću, Ž. Antunović, Liniću... I odbija u svojoj vlasti vidjeti ono za što danomice najgrublje optužuje druge – nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, klijentelizam, političku poćudnost... Vrijeđao je stranke i njihova vodstva, cijele regionalne skupine (Slavonce i Dalmatince), zastupnike u Saboru, sprdao se s “povjesničarima iz Špičkovine” koji su ga uhvatili u neznanju, i tako dalje. Kakav odnos – destruktivan, razoran – ima prema ljudima, pa i prema predsjednici države, Zoran Milanović ima i prema Hrvatskoj. Zato nam tako dobro ide.
srijeda
15. TRAVNJA
Svojem đubretu praviš mjesta izbacujući tuđe
Bivšeg predsjednika laburista Dragutina Lesara Branko Vukšić je optužio da mu je sin drugi čovjek u stranci, u kojoj je “svakom loncu poklopac” i u kojoj prima pozamašnu plaću. Mirela Holy počela je uspon sa svojim Orahom pošto se kao Milanovićeva ministrica kompromitirala zauzimajući se u HŽ Holdingu za suprugu jednog SDP-ova dužnosnika. Sada pak čelnika Živog zida Ivana Vilibora Sinčića i vodstvo te stranke optužuju za despotizam, samovolju i prijetnje neposlušnima te zbog selektivnosti u sprečavanju ovrha – članovima stranke u Virovitici naređeno je da ne spašavaju od izbacivanja na ulicu jednu obitelj jer je to slučaj “niskog medijskog intenziteta”. Čelnici svih spomenutih stranaka gradili su svoj imidž na revolucionarnosti, poštenju i razlici prema dosadašnjim političarima. Stara partizanska priča: svojem đubretu praviš mjesta izbacujući tuđe.
četvrtak
16. TRAVNJA
Kako se strah rastjeruje pjesmom – četničkom
Kada je Porfirije, pošto je nakon smrti mitropolita Jovana, imenovan za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, dolazio na službu u glavni grad Hrvatske, izjavio je u intervjuu Hini: “U Zagreb dolazim s radošću i strahom.” Portal Sloboda.hr sada objavljuje snimku na kojoj se lijepo vidi i čuje kako se Porfirije pred tim strahom hrabrio pjevajući s društvom četničku pjesmu “Što se ono na Dinari sjaji” posvećenu ratnom zločincu Momčili Đujiću. Portal s velikom radoznalošću očekuje kako će snimku komentirati “prijatelji mitropolita Porfirija poput Ive Josipovića, Drage Pilsela, Milorada Pupovca...” Inače dosad nije utvrđeno jesu li i oni pjevali s Porfirijem.
petak
17. TRAVNJA
Pošteno vam kažem, opljačkat ću vas!
Legendarni ekonomist Slavko Kulić, kojega pokoji put citiram, često ponavlja kako Hrvatska narodna banka nije ni hrvatska ni narodna. To je ovaj tjedan pokazao i njezin guverner Boris Vujčić, prijatelj Zorana Milanovića i miljenik stranih vlasnika banaka kao što je bio i njegov prethodnik Rohatinski. Premda naivni od Vujčića očekuju da obuzda njihovo profiterstvo, on slavodobitno izjavljuje kako banke imaju deset milijardi kuna viška likvidnosti koje ne žele plasirati u hrvatsko gospodarstvo, te je najavio rast kamata na stambene kredite u eurima, pilatski perući ruke riječima: “Nemojte poslije reći da vas nisam unaprijed upozorio.” Kao da je rekao: pošteno vam kažem, opljačkat ću vas! Ne boji li se taj cinik koji živi od materijalnog ubijanja Hrvata da će mu u mlijeku koje kao strani plaćenik kupuje za prljavi novac djeca osjetiti miris krvi njegovih žrtava?
>> Šuker: Poslali smo svijetu ružnu sliku Hrvatske, a državu treba pitati zašto se oglušila
to je pozdrav moga naroda ,,, moj narod voli svoj dom ma što jugonacionalisti rekli o tome