Stoljetne parnice s papom oko toga čiji je Žumberak

"Što ja imam od toga što sam Srbin"? rekaoje jedan banjolučki građanin u snmljenoj emisijij HRT-a još pred nekoliko godina. A čovjek je zapravo rekao veliku istinu: kad su iz zapadne "Republike Srpske" pobijeni, te milom ili silom iseljeni Hrvati koji su tamo bili manjina, biti Srbin nije više bila prednost, jer se ta prednost više nije imala pred kime pokazivati odnosno njome se više većina nije mogla koristiti u odnosu na manjinu. Pitanje odnosa većine i manjina često je mitologizirano ili birokratski pojednostavnjeno kao na primjer u Međimurju kad se u jednom selu rješavalo pitanje romskih učenika u osnovnoj školi koja su činila znatnu većinu u odnosu na hrvatsku djecu, iako su Hrvati, pa i hrvatska djeca, većina u Međimurju kao cjelini. Problem je uočen kao potreba da se pomogne pri upisu u prvi razred onoj romskoj djeci koja nisu govorila hrvatski pa je tadašnji ministar naredio da se onaj mali broj romekse djece koji je govorio hrvatsaki može odmahupisati u rvi razred, dok će se većina upisati u pripremni razred i tek iduće godine upisati redovno u prvi razred. Smišljeno učinjeno, ali s neočekivanim posljedicama: romski roditelji su na nagovor nekih hrvtkjih odvjetnika tužili Republiku Hrvatsku na na Europski sud za ljudska prava u Strasbourg zbog rasne diskriminacije i sud dobili. Usput, be ikakvog sudovanja sva hrvatska djeca u druženjem s romskom djecom naučila dobro govoriti romski jezik. Očito je ovdje neuočeni problem bio u tome da većina romskih roditelja ne želi svoju djecu učiti hrvatski "kod kuće", jer je to jedini način da održe "autohtonu romsku kulturu", a prihvaćaju da djeca "neko vrijeme idu u školu zbog pismenosti i školskih obroka", ali dobro paze da djeca osnovnu školu ipak ne završe i tako nakraju kao odrasli spadnu na socijalnu pomoć. Ovdje, dakle,postoji trajan sukob kultura: država nudi de facto similaciju Romima preko obrazovanja, a oni asimilaciju odbijaju, jer su uvjereni u veću vrijednost svoje autohtone kulture koja se ne može integrirati u moderno društvo bez svjesnog djelovanja u prilagođavanju same kulture. U društvu općenito manjine su potencijalni kandidati za uskakanje na mjesto većine kad se ta većina biološki ili na druge načine potroši, no dotle nestanu i gotovo sve manjine, a počnu se stvarati nove - što upravo vidimo sada kad kolone izbjeglica s Bliskog Istoka i Afrike upravo nadiru u Europu.

Tako lijep kraj, a bez ljudi. Izgleda da su se u zadnjih stotinjak godina svi trudili da ljudi odu iz Žumberka. U današnje vrijeme to je kraj prepun divljači koja i onom malom broju ljudi koji tu žive zagorčava život.