Znam dosta ljudi koji bi potpisali da se vojni mimohod Hrvatske vojske održava svake godine. Redovito. Takvih poput nas bilo je, na tek drugom takvom "cjelovitom" vojnom mimohodu u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina, na "obljetničkom" mimohodu 2015. na tisuće.
Da, od zadnjeg pravog mimohoda (bio je i "Pobjednički bedem 1997., ali ne u tom rasponu), onog na Jarunu 1995., poslije "Bljeska", a pred "Oluju" – prošlo je već previše godina. Ako je u pravu general Petar Stipetić da svaki vojni mimohod šalje neku poruku, a iskusna vojničina to dobro definira, onaj mimohod iz 1995. nosio je jednostavnu poruku "spremite se ili maknite, mi ćemo osloboditi okupirani teritorij".
Koju je poruku poslao ovogodišnji mimohod?
Koju je poruku poslao ovogodišnji? Političari će reći, a što drugo – doli da je to mimohod "mira i budućnosti". No, "običan" hrvatski čovjek koji se našao među desetke tisuća onih koji su se rasprostrli duž Vukovarske ulice u Zagrebu, gdje je bila trasa mimohoda, pratio je događaj pomiješanih osjećaja. Oni stariji svakako da su pomislili na junačku prošlost, osjetili su nostalgiju za onim teškim vremenima, ali vremenima koji su tijekom Domovinskog rata ujedinili naciju kao nikada prije, i kao, vjerojatno nikada poslije. No, ti stariji sa sobom su poveli svoje sinove, kćeri, a najčešće – unuke i unučice.
Nevjerojatno koliko je mnogo djece došlo pratiti, ustvari vojni, "militaristički" mimohod. Sigurno je da su sada mnoge nevladine udruge ostale u šoku, jer ide li vojska zajedno s dječicom? Pa oni su prigovarali čak i tomu da je 12-godišnjakinja, Mia Negovetić otpjevala "Lijepu našu", jer, kako to idu djeca i vojska zajedno? Naravno, to su sve bedastoće, ovdje uopće nije riječ o "militarizaciji društva", nego o sreći da Hrvatska ima vojsku kojoj nacija vjeruje da je kadra braniti nas.
Nacionalni ponos
Deseci tisuća onih koji su pratili mimohod u Zagrebu i stotine tisuća onih koji su ga gledali putem nacionalnih televizija činili su to jer su osjetili najnormalniji osjećaj – nacionalni ponos. To su svi oni kojima je Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja svetinja i najznačajniji državni praznik.
Tko god nije bio na mimohodu, propustio je vidjeti rijeke ljudi koji su pješke prelazili zagrebačke mostove i iz pravca Novog Zagreba dolazili do Vukovarske. I koji su poslije, strpljivo čekali i pozdravljali svaki postroj koji se pojavio na mimohodu. A bilo ih je mnogo. Organizatori mimohoda, MORH i vlada RH trudili su se mimohod učiniti manje vojničkim, čak su i govorili da to, ustvari i nije čisti
"vojnički mimohod". Pa su uveli "kulturno umjetničke elemente i nastupe" i u povorku stavili stotine vatrogasaca, pripadnika Gorske službe spašavanja, pa i policajce. Sve je to, pomalo razdužilo mimohod, malo ga usporilo, no nije ga uspjelo razvodniti. Jer, otpjevao ti, odsvirao, stavio sto vatrogasnih i drugih nevojnih vozila, to je ipak bio vojni mimohod.
MiGovi 21 - zvijezde mimohoda
Zvijezda mimohoda, definitivno (osim male Mije koja je dobila neviđeni aplauz) svakako su bili – MiGovi 21!? Takav huk (oooouuuu) kakvog su kod publike izazvale te stare dobre, bučne i neviđeno brze kante (na početku mimohoda su proletjela tri MiGa), nije dobio nitko drugi na mimohodu. Nevjerojatno je koliko Hrvati vole te "leteće rakete" i njihov jedinstveni proparajući zvuk. Toliko o tome, treba li nam borbena eskadrila zrakoplova. Baš me zanima hoće li se naći netko u državnom vrhu koji bi pokušavao objasniti građanima kako nam ne treba borbena eskadrila i da ne treba na to trošiti novaca kad MiGovi odu u penziju. Naredni su huk izazvali tenkovi.
A na kraju, kao potpuno iznenađenje, lagano su se prošetale dvije panzerhaubice njemačke proizvodnje, na svojim gusjenicama, a ne na kamionskim labudicama, kako se očekivalo. Te dvije 50tonske grdosije suvereno su odklapale i time je, uz prelet tri puta dva MiGova završen mimohod. Što se političke poruke tiče, pobrojimo, zapišimo radi povijesti koje su nam zemlje, kao počast našoj proslavi vojničke pobjede ukazale čast i poslale svoje zastave da se nađu u mimohodu; Albanija, Estonija, Litva, Letonija i Poljska, a kao iznenađenje i Velika Britanija. Šteta što je Njemačka obećala, pa povukla svoju ratnu zastavu.
No, zaključno, osim što je uveselio narod, valja reći da je ovaj mimohod jako razveselio i svakog hrvatskog vojnika i vojnikinju koji su sudjelovali. Tjednima su vježbali, pripremali se, a onda su bili – važni svima nama i pozdravljeni. Naši su vojnici zaslužili ovaj mimohod. Opravdali su i povjerenje sebi nadređenih i povjerenje naroda. I čestitka onome tko je smislio da onu originalnu, 20 godina staru golemu zastavu hrvatske pobjede s Kninske tvrđave iz muzeja da u ruke kadeta, mlađih od te zastave, da je baš oni ponosno uspnu na jarbol. Taj je potez sve rekao. I sve poručio.
>>Branitelji iz Savske poručili sudionicima mimohoda: Vi ste naš ponos!
>>Kotromanović vojnicima otkrio što je Gotovina zapovjednicima rekao '95 na Dinari
>>Karamarko: Želio sam da to bude najbolji mimohod na svijetu
>>Grabar-Kitarović: Bio je veličanstven dan, i moja su djeca bila duboko ganuta mimohodom
Ajde, šic bagro. Čovjek je napisao lijep tekst u kojem je objasnio ono što je svaki normalan građanin RH osjećao na mimohodu - ponos. Ako vam je to preteško shvatiti, čitajte tekstove o guzici Kim Kardashian u drugim rubrikama..