U SAD-u bi to bila filmska priča s dva pozitivna lika, oca i odvjetnice, ustrajnih u borbi za interese dviju izigranih djevojčica dok je on bio u zatvoru. To što im Hrvatska mora isplatiti odštetu od 300.000 eura (i 6000 eura troškova) nije najgore.
Premda je to najveći iznos koji je Europski sud za ljudska prava dosad dosudio protiv RH. Najgore je što su djeca, danas žene, pravdu našla tek tisuću kilometara dalje i 16 godina poslije.
Odobrili bez provjere
Svi, od Centra za socijalnu skrb (CSS) u Puli, preko sudova, sve do Vrhovnog i Ustavnog suda, pokazali su se bešćutnim formalistima pa je tek sud u Strasbourgu pitao što je prvo trebalo pitati kad je od CSS-a zatraženo odobrenje za zamjenu nekretnina: vrijedi li stan od 78 m² na četvrtom katu zgrade u Puli jednako kao i dvokatna vila dviju djevojčica od 87 m² i 624 m² dvorišta, na nekoliko minuta od uređene plaže. Tek je ESLJP utvrdio sramotan propust CSS-a koji je bez provjere odobrio zamjenu, a odšteta koju država treba isplatiti procijenjena je razlika vrijednosti nekretnina, utvrđena tek u postupku u ESLJP-u.
Pet dana nakon što je otac djevojčica počeo izdržavati zatvorsku kaznu, njegov je odvjetnik Milenko Ilić u CSS-u tražio suglasnost za ugovor. Zamjenski stan bio je stan njegove punice. Majka djevojčica u CSS-u je dala pristanak tumačeći to propašću posla i obiteljskom situacijom. CSS je bez provjera odobrio sporazum u koji je odvjetnik Ilić stavio napomenu o istoj vrijednosti nekretnina, 400.000 kuna, te da se stranke odriču prigovora za eventualnu štetu ispod polovice vrijednosti nekretnine. Prema dodatku ugovoru, odvjetnikova punica obvezala se majci djevojčica kompenzirati ulaganja u obnovu kuće. Otac je tri godine poslije tražio poništaj zamjene, ali sud je tužbu odbacio obrazlažući da se odobrenje CSS-a može osporavati samo u upravnom postupku, a ne u parnici. Kako je CSS odobrio zamjenu, ugovor im nije bio protivan moralu i zakonu. I Vrhovni je sud utvrdio da CSS nije postupao protivno “najboljem interesu djeteta”. Tužba Ustavnom sudu proglašena je nedopuštenom.
Odvjetnica Loredana Štrok u ime djevojčica podnijela je tužbu ESLJP-u. Sud u Strasbourgu je temeljem provedenog vještačenja utvrdio razliku u vrijednosti nekretnina. Propust CSS-a u Puli je što nije proveo barem inspekcijski nadzor te što nisu saslušali i oca. Jer majka je bila ovisna o drogama. Vlada se pravdala da CSS-u to nije bilo poznato, a niti da je odvjetnik Ilić bio u sukobu interesa. Prije davanja suglasnosti za zamjenu spominjana je i garaža, ali je u ugovoru nema. Kako je pravni položaj djevojčica bio u rukama roditelja koje je zastupao odvjetnik u sukobu interesa, ESLJP je zaključio da su sudovi ignorirali te posebne okolnosti i nisu vodili računa o najboljem interesu djece radi zaštite njihovih interesa od nemoralnog ugovora. Odvjetnik Ilić prvo se nije mogao sjetiti zamjene kuće dviju djevojčica dok mu nismo rekli da je zamjenski stan bio stan njegove punice. Na upit kako je mogao sačiniti takav ugovor, uzvratio je da je učinio sve zakonito. Odluka ESLJP-a ga ne zanima, a on smatra da je postupao u skladu s odvjetničkom etikom. Za odštetu koju Hrvatska treba platiti rekao je: “To je problem države, to nije moj problem!” Na napomenu o kolikoj je razlici u vrijednosti nekretnina riječ, Ilić je zaključio: “Ja sam napravio sve pošteno!”
Odbačena kaznena prijava
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kaže da su s odlukom ESLJP-a upoznali sve centre za socijalnu skrb još lani 30. lipnja (kad je ESLJP donio glavnu odluku o biti stvari) radi sprečavanja ponavljanja takvih povreda konvencijskih prava u sustavu socijalne skrbi. Ministarstvo provodi upravni nadzor nad stručnim radom CSS-a u Puli radi utvrđenja moguće odgovornosti radnika i čelnika, što može rezultirati i kaznenom ili prekršajnom prijavom. Ali, neslužbeno doznajemo da je kaznena prijava protiv službenika ranije već odbačena zbog zastare. Inače, od 1. studenog 2015. propisano je da se za raspolaganje vrednijom imovinom ili imovinskim pravima djece traži odobrenje suda, a ne više CSS-a. Što se sukoba interesa odvjetnika tiče, pitanje njegove odgovornosti mogao je inicirati CSS, ali to su doznali tek iz presude ESLJP-a, odgovorilo je Ministarstvo.
>>Sucima draži novac nego objava istine o njima
>>Boli li duša suce baš toliko!? 23 suca tužila medije i dobila dva milijuna kuna
Na lokalnom nivou u puno slucajeva u kojima se u sporovima desava otimacina imovine su u sprezi sud, socijalna skrb, odvjetnik i policija. Sticenici starackih domova, djeca na starateljstvu socijalne skrbi i osobe s posebnim potrebama koje dobiju staratelja suu posebno na meti takvih igraca. Imovina starih vlasnika u iseljenistvu i sl omogucuju nekima da se takodjer dokopaju tudjih nekretnina preko "oglasne ploce" suda... Svi to znaju i nitko ne reagira