Smiljan Reljić, bivši šef SZUP-a, smatra da je u slučaju tzv. špijunske afere riječ o dnevnopolitičkim potrebama Srbije.
– Kada se poveže niz detalja, oni upozoravaju na to da je riječ o dnevnoj politici. Samo priopćenje srbijanskog tužiteljstva u kojemu se tvrdi da je čovjek kojeg su uhitili do ‘90. bio na prostoru Republike Hrvatske, a da je nakon toga prešao na teritorij Republike Srbije, govori da oni još uvijek okupirani prostor bivše Krajine svojataju.
Mediji prenose kako je on priveden zato što je pokušao pobjeći u Hrvatsku nakon što je upozoren da ga se prati, što također ne stoji jer on je, kako ljudi kažu, zadnji put na drniškom području bio prije 20-ak dana. Vidite, u današnje vrijeme 95 posto ili čak više obavještajnih izvora je onih javnih, dostupnih putem medija, a analizama se izvlače određeni obavještajni podaci. Naravno, tih preostalih 5 posto su najvažnije informacije i najbolje čuvane tajne, ali ja mislim da nisu dostupne ljudima poput Čolovića – drži Reljić, koji je uvjeren da Čedo Čolović nije hrvatski špijun.
– Ja saznanja nemam, ali ni po čemu ne mogu zaključiti da je Čedo Čolović vezan za sigurnosno-obavještajni sustav. Je li on imao neke kontakte preko kojih je pokušao doći do nekih informacija, ne znam, ali da je imao ozbiljne kontakte s hrvatskom obavještajnom zajednicom, ne mogu vjerovati – kaže Reljić i nastavlja nabrajati nelogičnosti objavljene u srbijanskim medijima. Oni pišu kako je Čolović ucijenjen, odnosno kako je pristao biti hrvatski špijun jer mu je obećano da ga se neće procesuirati za ratni zločin tijekom Domovinskog rata.
– Mi smo donijeli Zakon o aboliciji kojim su abolirani svi oni protiv kojih nije podignut kazneni postupak, a protiv njega, koliko znam nije, pa ga se i nije moglo ucjenjivati. Osim toga, i tu se vidi rukopis Srbije, mi nemamo sustav u kojem bi nekakav operativac, koji bi takvog čovjeka držao na vezi, mogao garantirati da će ga osloboditi kaznenog progona.
U Hrvatskoj je puno jača institucija Državnog odvjetništva i sudova nego što je to bilo prije 90-ih. Ne može glavni ravnatelj obavještajne službe u Hrvatskoj nikome reći: “Ti ćeš nama pomoći, mi te nećemo progoniti.” To ne postoji – upozorava Reljić, kojemu se čini da je sve ovo šuplja priča ako Srbija konkretno ne kaže zašto ga je uhitila.
Na pitanje kako se Hrvatska treba postaviti, odgovara da se ne trebamo obazirati na njihove provokacije i manipulacije. – Nemamo mi što gledati na istok, preko Dunava, jer tamo nemamo što vidjeti. Mi smo pripadnici EU, NATO-a, naš sigurnosni sustav je kompatibilan sa sustavima EU i razvijenog svijeta. Ovakve provokacije ne bi nas trebale zanimati. Što se tiče sudbine ovoga čovjeka, treba sačekati što će se događati.
On ima dvojno državljanstvo i tu će se pojaviti neka pravna pitanja. O tome ne možemo govoriti dok ne doznamo kakav mu se krimen stavlja na dušu i što će odlučiti istražni sudac, pa će se prema tome Hrvatska postaviti. Međutim, da je to ozbiljna stvar i ozbiljno poremećeni odnosi u sferi komunikacije sigurnosnog sustava, postoje službeni kanali kako se to rješava s obzirom na to da smo prijateljske zemlje. Pa i to govori o neozbiljnosti – kaže Reljić i dodaje kako je protiv toga da Hrvatska poduzima ikakve akcije.
– Ovo što Spasić, njihov bivši pripadnik Službe, a sada novinar, govori kako je ovo početak balkanskog špijunskog rata, to su nebuloze. Srbija mora shvatiti da Hrvatska više nije dio balkanske krčme. Mi smo tu krčmu davno napustili! – poručio je Reljić.
i da je špiun? ...pa navikli smo da srbijanci oko svega dramatiziraju i cirkusiraju