Deutsche Welle u razgovoru s dvije mlade političarke pokušao je saznati što ih je navelo da se učlane u najveće hrvatske stranke u vrijeme dok je većina njihovih vršnjaka bila posve nezainteresirana za politiku.
Ako je posljednje istraživanje političke pismenosti hrvatskih maturanata (istraživanje GOOD inicijative, jesen 2015.) pokazalo da je to generacija kojoj se uglavnom živo fućka za politiku (svaki četvrti nije znao ime premijera, a samo dvije petine znale su kada su se održali prvi višestranački izbori u Hrvatskoj) može se slobodno reći da su onda mladi ljudi koji se pojavljuju uz lidere SDP-a ili HDZ-a dramatično drugačiji. Nije li pomalo misterij da se neki osamnaestogodišnjak želi uključiti u jednu od velikih stranaka koje se izmjenjuju na vlasti, koje su vrlo često potresane skandalima, čije se mnoge poznate članove prozivalo za korupciju?
Nakon kratkog pregovaranja sa stranačkim središnjicama, dobili smo za sugovornice dvije mlade stranačke „lavice": iz SDP-a Saru Medved, Zagrepčanku, a iz HDZ-a, Dragicu Roščić, rođenu u Baškoj Vodi, koja se upravo doselila u Zagreb jer je ušla u Sabor kao zastupnica.
"Jako me pogađala socijalna nepravda"
Sara Medved, potpredsjednica Foruma mladih SDP-a grada Zagreba, danas ima 27 godina i liječnica je u Hitnoj službi u Zagrebu, a u SDP se učlanila 2008. godine, na prvoj godini fakulteta.
Ne misli li da je malo neobično, na prvoj godini medicine, dakle, teškog fakulteta – odjuriti učlaniti se u SDP?
„Ne, meni to uopće nije bilo ništa čudno“, govori za DW Sara Medved. „Takva sam osoba, sve me zanimalo, uvijek sam se bavila aktivizmom, još u srednjoj školi provela sam ljetne praznike volontirajući u Africi. Bavila sam se humanitarnim radom i jako me pogađala socijalna nepravda.“ Nakon volontiranja, nakon humanitarnog rada u nekoliko različitih projekata, zaključila je, kaže, da želi sudjelovati i u politici, da želi utjecati na one koji odlučuju. „Bilo je tu vjerojatno i mladenačkog entuzijazma, uvjerenja da ću ja ući u stranku i da ću odmah moći utjecati konkretnije na popravljanje nekih velikih nepravdi“, kaže danas uz osmjeh. „Naravno, onda sam počela učiti od stranačkih kolega kako zapravo funkcionira sustav, da se svi veliki potezi sastoje od puno malih koraka. Da moramo biti strpljivi.“
Je li joj netko u obitelji član SDP-a? „Ne! Nitko u mojoj obitelji nije član SDP-a, niti je bio član bilo koje druge stranke.“, kaže Sara. Dapače, ona je mjesecima tajila roditeljima da se učlanila u SDP, a nakon što im je rekla, kaže da… nisu baš bili sretni!".
Problem sa socijalno neosjetljivim političarima
Uključila se u rad Foruma mladih SDP-a i to je segment stranačkog rada u kojem je vrlo predana. Nikad nije požalila što se učlanila u stranku niti je ikada imala krizu i pitala se „što će joj to“.
„Podijeljeni smo po gradskim četvrtima i ja sam u stranačkom ogranku s mnogim poznatim visokorangiranim SDP-ovcima. Npr. tu su i Joško Klisović i Siniša Varga. Uvijek mogu pričati 'face to face' sa svima, svi su jednostavni u komunikaciji.“ Sinišu Vargu izdvaja kao primjer posebno uspješnog ministra. Kaže da kao liječnica smatra njegovu reformu zdravstva i izdvajanje HZZO-a iz državne riznice jednim od najboljih poteza Milanovićeve vlade.
Onda je neizbježno pitanje za Saru zar joj nije bio problem Vargin sukob interesa? Ili legendarna situacija zbog koje je prozvan za seksistu godine: kada je prokomentirao kako stoje kute medicinskim sestrama? „Da, to je bio problem. I zapravo mi je bilo nevjerojatno kada sam čula za to jer sam Sinišu Vargu poznavala kao vrlo O. K. osobu. Doživjela sam to kao njegovu pogrešku, ali nastojim ga gledati kao političara u cjelini. Neovisno o tome smatram da je njegova reforma bila sjajna.“
A Zoran Milanović? Je li ga smatrala uspješnim liderom stranke?
„Uh... je li bio uspješan lider? Velikim dijelom jest. Imao je mnogo dobrih poteza. Ali i loših. Mene zanimaju namjere. A uvjerena sam da je Milanović imao dobre namjere. Griješio je, a to je ljudski.“
I nikad nije „ubio“ njezinu ljubav prema stranci? Smijeh. „Ne, Milanović nije ubio moju ljubav prema stranci!“ Bilo je trenutaka, kaže, kada su je znale iznervirati neke vijesti. Ona je, naglašava, vrlo socijalno osjetljiva i „muka joj je" kad vidi da se „mnogi političari“ ne žele ponašati socijalno osjetljivo. „Bakanalije po službenim i neslužbenim objedima nisu u redu. Ili 6+6. Razumijem da to ljudima ide na živce. Da to ljude koji teško žive vrijeđa.“
Ali nikad nije zaključila da želi izaći iz stranke, nikada joj nije pukao film. „Želim djelovati. Želim biti uključena i pokušavati popraviti stvari iznutra.“ Posebno je ponosna na brojne akcije mladih SDP-a, a kao najuspješniju izdvaja akciju za stopiranje poskupljenja dodatnog zdravstvenog osiguranja. „Jako sam ponosna da smo pridonijeli tome da ministar Nakić odustane!“
Što kažu njezini prijatelji ili članovi obitelji? „Da, doma me znaju katkada zezati u smjeru „..evo što nam ovi tvoji rade!"
A poznaje li nekog iz HDZ-a? „Naravno. Imam i prijatelje iz HDZ-a. O, znamo mi i debatirati“, smije se. Što joj najviše smeta kod HDZ-a? Bi li možda mogla pokleknuti i – prijeći u HDZ? Ne, nikako, rezolutna je Sara Medved. „To je stranka koja je opterećena ozbiljnim aferama, ali meni je posebno neprihvatljivo i toleriranje upliva Crkve u društvo. Ja sam za sekularnu državu. Da, prošla sam i vjeronauk, i čitala Bibliju, ali moj izbor je – Darwin."
Dragica Roščić, danas 28-godišnja ekonomistica, odnedavno zastupnica u Saboru, koja je postala aktivna u HDZ-u još krajem srednje škole, a formalno se učlanila na prvoj godini fakulteta, kaže da je njoj jednostavno bilo „nekako prirodno da se aktivira u HDZ-u“. Na pitanje kako je zapravo došlo do toga, je li svjesna da većinu mladih zapravo uopće ne zanima politika, a kamoli uključenje u najjače stranke, odgovara da je kod njih, lokalno, bila drukčija slika, drugačije raspoloženje. Dragica je rođena u Baškoj Vodi, a nakon završenog studija radila je u gradskoj upravi u Makarskoj, a potom se posvetila ruralnom razvoju za područje Biokova, Omiške, Imotske i Vrgoračke krajine, posebno nabavljanju i preraspodjeli sredstava za razvoj tih područja iz različitih fondova. „To je područje u kojem su HDZ vodili i vode ljudi kojima je stalo do razvoja tog kraja. HDZ je u tom području uvijek bio pokretač nabolje. I meni se čini da je bilo prirodno da se i aktiviram upravo kroz tu stranku."
Kako je izgledao taj aktivizam još u srednjoj školi? „Bile su to jednostavne akcije, npr. kako obilježiti Dan pobjede. Ali onda, na fakultetu, jednostavno me povuklo. Htjela sam se naći u prilici pokretati neke procese. Upozoriti što ne valja i to prije svega iz perspektive svoje struke. Pojednostavljeno rečeno, htjela sam krenuti u strukture koje će moći promijeniti npr. neki pravilnik koji sprečava da se pokrene nešto nabolje u našem kraju.“
Bez politike za obiteljskim stolom
Za razliku od Sare Medved, Dragica Roščić odrastala je u obitelji s poznatim, istaknutim članom HDZ-a. „Moj otac je osnivač HDZ-a, ali i kada tražim savjet od njega, on odgovara – odluke trebaš donositi sama i za njih odgovarati. Uvijek je bilo „misli svojom glavom". Debatiraju li danas kod kuće o politici? Što kažu ostali članovi obitelji? „Ma ne, ne govorimo o politici za 'stolom', ako ste to mislili. Ne bi nam mama dala“, smije se Dragica.
Ima mnogo prijatelja koji nisu aktivni ni u jednoj stranci i kaže da zapravo gotovo uopće ne govore o politici, o političarima, više o – problemima . Zezaju li je zato što je ušla u politiku? U HDZ? „Ne, ne mogu reći da je bilo podbadanja. Više čestitanja. Možda i ima ogovaranja, ali nije još došlo do mene.“
Što ona kaže o optužbama na račun HDZ-a, o sumnjama na korupciju, o slučajevima od Fimi medije do povezivanja Tomislava Karamarka s agitiranjem za MOL? Je li je ikad išta od toga pokolebalo?
„Osobno smatram da je pogrešno ako se bilo kakvu sumnju gura pod tepih. Važno je da se svaka sumnja ili optužba istraži, da se sve raspravi, da se kaže tko je napravio pogrešku. Ne može se generalizirati. HDZ je stvarao Hrvatsku i to je činjenica. One koji su se ogriješili treba osuditi", kaže Dragica Roščić.
„O odlasku Karamarka nisam ni razmišljala, niti sam to doživjela kao neki preokret. Nezadovoljstvo se u stranci osjetilo, vlada nije funkcionirala, niti su se prepoznali segmenti unutar nje koji su bili dobri na pravi način. Ne treba bježati od toga. HDZ je po mom mišljenu krenuo u dobrom smjeru, otvorio je komunikaciju, cijela stranka kao da lakše diše. Napredak se vidi na svim područjima i za sebe osobno volim da sam – dio te priče."
Ima li uzora među političarima? „Ne. Ne poistovjećujem se s pojedinačnim ličnostima. Pratim dobre i loše poteze svakog i volim učiti na tim potezima.“
Svugdje ima dobrih i lošijih političara. Za ideološke podjele i „odvlačenje u prošlost“ ona ipak više krivi – SDP. Ako je se pita što je posebno smeta kod SDP-a, kaže da joj ide na živce to oklijevanje je li SDP slijednik Partije ili nije. Kaže da su se susretali s time lokalno, u Makarskoj, primjerice kada je SDP želio naslijediti imovinu bivšeg partijskog komiteta.
Ni ona kao ni Sara nije se susrela s predrasudama unutar svoje stranke, kaže da se uvijek može uključiti u debatu i sa starijim kolegama. Ali točno je, kaže, da iskusniji članovi stranke najčešće traže mišljenje mladih na teme koje se tiču prije svega mladih, da ih zna iznenaditi kada mladi žele govoriti i o drugim političkim temama npr. poljoprivredi, uvozu…
Ona se već javljala i u Sabornici, posebno oko tema kojima se i profesionalno bavila: drugi dan svog boravka u Saboru „replicirala je jednom SDP-ovcu" na temu ograničenja korištenja EU fondova za kazneno osuđene osobe.
A kako komentira činjenicu da je u politici premalo žena? „Točno je da Sabor ima problem s udjelom žena. Posebno su žene manje aktivne u malim sredinama, i ja dolazim iz jedne takve sredine i nadam se da ću i svojim primjerom svjedočiti da ima smisla probijati se u politiku.“ Ona se zalaže za poštivanje kvota i na izbornim listama, a sviđa joj se i njemački primjer sa ženskim kvotama u upravama poduzeća. „To bi bio pozitivni pritisak koji bi gurao promjene. Uvjerena sam u to", smatra Dragica.
Što kažu na sumnje da se u Hrvatskoj ljudi učlanjuju u vladajuće stranke prije svega jer se nadaju da će po stranačkoj liniji lakše naći posao? „Da, to je problem, ali važno je da nema poticaja iz vrha stranke. Važno je da se vrh stranke odlučno postavi i zabrani takve stvari. Javni natječaji, transparentnost, to je jedini lijek“, kaže Dragica Roščić.
Srdačne i – diplomatične
Dok poziraju za fotografiju, šalim se i kažem im da su one možda buduće ministrice. Ali ne daju se navući na tanak led. Suzdržane su i oprezne oko svake riječi i rečenice. Obje vrlo simpatične. Jedna prema drugoj su srdačne i – diplomatične. Bio bi to doista jedan drukčiji SDP i jedan drugačiji HDZ kad bi ovakvih političarki bilo više u vrhu stranaka. No, tko zna: možda će se i one promijeniti tijekom uspona u visoku politiku, pritisnute stranačkom stegom ili budu izgurane u stranačkim igrama. Obje, međutim, tvrde da su spremne za „borbu na duže staze“, za popravljanje slike o politici u Hrvatskoj, pa i pokazati onim nezainteresiranim maturantima da uključenje u politiku može imati smisla.
>>Plenković zadržao Oreškovićeva čovjeka i angažirao šeficu ureda SDP-ova Mimice
Tipične hrvatske političarke mrze svoj posao tj ne vole raditi ništa već vole bavljenje politikom tom šupljom imenicom koja će im donijeti i veliku nezasluženu materijalnu korist naravno ako postanu ministrice što naravno ne žele već ih zanima socijalna nepravdada moš mislit što ih to zanima ....obične mlade prodavačice magle i gle slučajnosti jedna je iz hdz a druga iz sdp.