"Uhvatio sam nedavno studenta u činu varanja na pisanom ispitu. Mobitelom je fotografirao ispitni list i preko aplikacije WhatsApp slao zadatke svojim pomoćnicima koji su se nalazili na udaljenoj lokaciji, a oni su mu istim načinom vraćali bilješke za koje su vjerovali da su rješenja ispitnih problema", napisao je na svom blogu Miroslav Joler, profesor Tehničkog fakulteta u Rijeci čiji je slučaj prenio Novi list.
Profesor Joler je istaknuo kako je napravio preslike dopisivanja s mobitela studenta koji je varao na ispitu te da je uz detaljan opis sve prijavio Stegovnom povjerenstvu te je izvijestio Fakultetsko vijeće.
"Stegovno povjerenstvo sastalo se nakon zaprimanja moje "pisane prijave" i – donijelo odluke koje se otprilike mogu i očekivati od različitih stegovnih povjerenstava na hrvatskim fakultetima i drugim javnim ustanovama... Ukratko, i dekan i fakultetsko vijeće i stegovno povjerenstvo, reagirali su onako kako smo u današnjem hrvatskom društvu navikli u situacijama u kojima se treba jasno odrediti prema kršenju pozitivnih vrijednosti", nastavlja profesor.
"Odnos nastavnik – student na ispitu percipiraju kao igru policajaca i lopova"
"Morao sam ovo prijaviti iz principijelnih razloga, a zbog eklatantnoga kršenja ispitnih pravila i akademske čestitosti, ali i s motivacijom da se preko ovoga slučaja upozori na zabrinjavajuće perspektive koje nas u skoroj budućnosti čekaju u kontekstu osiguravanja regularnosti pisanih ispita. Da nisam, ti bi (i drugi) studenti, bez imalo grižnje savjesti, taj prijestup ponovili već sutra na nekom drugom ispitu, prekosutra na nekom trećem ispitu, jer odnos nastavnik – student na ispitu percipiraju kao igru policajaca i lopova, a ne kao moralni kodeks kojega se treba pridržavati čak i da vas nitko ne motri.
Ali što kada, još i prije pametnih naočala, u širu uporabu uđu pametni satovi (smartwatch)? Kome ćemo tada moći reći da skine sat?
Dok sam pohađao poslijediplomski studij u SAD-u, neki su profesori zadavali tzv. "take-home" ispite tj. ispite koje studenti rješavaju kod kuće tijekom dužega vremena nego što se to može u učionici. Niti je profesor morao brinuti hoće li studenti kršiti pravilo o individualnom rješavanju ispita niti su studenti zlorabili tu slobodu i povjerenje. Kada sam se iz SAD-a vratio u Hrvatsku, ja sam isprva primijenio koncept "kućnoga ispita" u nekim situacijama, ali pokazalo mi se da je to u Hrvatskoj deplasirano jer naši studenti nemaju te svijesti (prilični eufemizam za ono što hoću reći) o poštivanju uputa o individualnom rješavanju.
"Kakve su nam moderne perspektive osiguravanja regularnosti pisanih ispita?"
Iz istoga sam razloga odustao i od zadavanja domaćih zadaća (gdje nije tako strogo zabranjena suradnja, sve dotle dok na kraju svatko napravi svoj zadatak) jer dosadilo mi je čitati jedno te isto kopirano rješenje više puta. I sada, kada neke ispite organiziram pomoću Moodle platforme, gdje studenti ispit rješavaju od kuće (ili odakle god hoće), ali uz pravilo da ne smije biti grupnoga rada, odnosno da mora biti individualni rad, vidim da i opet neki ne odole toj kušnji i siguran sam da se grupiraju tijekom rješavanja ispita. To mi, uz dobro postavljanje zadataka, ipak ne upropasti ispit, ali ni studentima previše ne pomogne (osim da se eventualno kvalificiraju za završni ispit), zato što završni ispit pišu u razredu, na fakultetu, pa ako prethodno vrijeme nisu iskoristili za učenje, onda im to u konačnici ne pomogne. (Tako su neki na tim računalnim ispitima od kuće imali po 100% bodova ili vrlo blizu tome, a sada, u razredu, na svakom od dosadašnja dva ispitna roka ne mogu postići niti 15%. Čudan gubitak "znanja" u tako kratkom roku, zar ne, ali to je naša situacija.)
A kakve su nam moderne perspektive osiguravanja regularnosti pisanih ispita, čak i kada ih izvodimo u razredu? Mobiteli su nam trenutačno glavna prijetnja kršenju ispitnih pravila. Govorilo se prije nekog vremena i o tome da se od studenata zatraži da prije pisanja ispita predaju mobitele na katedru. Ali ako nastavnik ima više od 40 studenata na ispitu, postaje prilično nezgodno na katedri imati 40 ili više mobitela. No, tko kaže da im je to jedini mobitel koji su ponijeli? Danas je jednostavno imati više od jednoga mobitela. Time si nastavnik stvara lažni osjećaj da im je oduzeo "oružje", a studenti potom mogu izvući drugi mobitel – baš kao što smo već naučili gledajući filmove da policajci imaju dva pištolja – jedan u futroli ispod pazuha, a drugi vezan oko gležnja noge!
Ali mobitel je tek početak nastavničkih briga na ispitu. Čak je i relativno velik pa ga je lakše zamijetiti na stolu, odnosno u studentovim rukama ako ga uzme. Međutim kada sljedećih tri, pet ili deset godina u širu uporabu uđu naočale kojima će se moći napraviti fotografija i preko mreže je poslati, tada nećemo od studenata moći tražiti da skinu naočale i predaju ih na katedru – jer reći će nam da im te naočale služe za vid! Ipak, te napredne naočale će se zamijetiti jer će izgledati drukčije u odnosu na obične naočale zbog kamere i posebnoga stakla koje će imati ispred okvira, pa će nastavnik možda moći obratiti nešto više pozornosti na studenta za vrijeme pisanja ispita da bi osigurao poštivanje ispitnih pravila. Da, sve dok ih većina studenata ne bude imala, kao što danas imaju mobitele.
"Kazna bi trebala biti rigorozna"
Ali što kada, još i prije pametnih naočala, u širu uporabu uđu pametni satovi (smartwatch)? Kome ćemo tada moći reći da skine sat? Kako ćemo uopće na studentu primijetiti da ima poseban – pametan sat, a ne tek običan sat? Kako ćemo za vrijeme ispita uopće uočiti da netko u devetom redu – ravno ili četvrtom redu – lijevo nedopušteno koristi svoj pametni sat i šalje sliku preko mobilne mreže? Prema mome mišljenju, jedina ekonomična i prihvatljiva zaštita regularnosti ispita od zlouporabe raznoraznih skoronadolazećih gadgeta, bit će ometači signala mobilne mreže koje bi se instaliralo u učionicama i uključilo za vrijeme ispita, a isključilo u vremena redovite nastave. Sve drugo izgleda da je natezanje bez granica.
Naš postojeći Zakon (Zakon o elektroničkim komunikacijama) ne dopušta uporabu ometača signala mobilne mreže za ovakve svrhe, ali možda bi Zakon ipak trebalo izmijeniti (čl. 88 st. 5) i takvo što dopustiti u obrazovnim ustanovama da bi nam se pomoglo u osiguranju regularnosti održavanja ispita u eri minijaturnih komunikacijskih uređaja. Za razliku od eventualne uporabe mobitela za vrijeme kino-projekcije ili mise u crkvi, gdje je prekršitelj okružen pogledima drugih i može ga se locirati, u učionicama mobilni uređaj ne zazvoni i nitko ne koristi glasovnu komunikaciju, već se prijestup odvija u finoj tišini!
Od netehničkih mjera, naravno da bi prije svega trebalo podignuti svijest i kulturu naših učenika i studenata da poštuju kodeks akademske čestitosti, ali to se u ovoj zemlji, usudim se prognozirati, neće još generacijama dogoditi. I baš stoga, ako ne prethodno spomenutim tehničkim onemogućavanjem neregularnosti, ili uz njih, potrebna nam je i ona etička mjera – rigorozno sankcioniranje prekršitelja bez odlaganja i puno drame i patetike! Kazna bi trebala biti toliko rigorozna da zapravo odvrati studenta od same pomisli da se time služi jer u slučaju da bude uhvaćen, zna da mu slijedi najteža kazna – isključenje s fakulteta odnosno iz škole!
Kada bi se jednom nešto takvoga napravilo na nekoj ustanovi, vjerujem da bi se već postigao kvantni skok u poštivanju uzusa akademske (i druge) čestitosti. Bez toga, nastavit ćemo se od slučaja do slučaja natezati poput policajaca i sitnih lopova i trošiti vrijeme i energiju na nedostojne stvari", zaključuje profesor Joler na svom blogu.
>> Studenti varaju i na Harvardu? Oko 125 ih je pod istragom
Na zapadu se prepisivačina, plagiranje tuđeg rada, nedozvoljeno prisvajanje tuđeg rada tretira uvijek kao kriminal, jer takvo ponašanje urušava akademski sustav, stvara probleme u znanosti i privredi, utječe na konurentnost ... A rijetko tko i želi prepisivati, jer mu je je tako nešto ispod časti! Nitko jednostavno ne želi, u prvom redu, pred vlastitim očima, biti lošiji , manje sposobniji ...od nekoga drugoga, a prepisivanje bi upravo bilo dokaz istoga! Također, na zapadu se iskreno vjeruje u napredak i postignuća na temelju vlastititog rada, zbog čega su, između ostalog, ta društva i napredna u gotovo svakoj sferi! Dok ovakve stvari ne počnu ozbiljno prodirati i mijenjati i naš mentalitet, budemo u svakom smislu na samom dnu!