Još ne tako davno bio je nepoželjan na Pantovčaku, kamo se teškom mukom probio do tadašnjega predsjednika Mesića i zatražio ono što mu pripada: počasni čin generala. Zbog proceduralne pogreške (tri dana zakašnjenja!) zasluženo poštovanje u konačnici mu, unatoč predsjednikovu obećanju, nikada nije dano pa je na koricama svoje knjige "Ništa lažno" koju godinu kasnije gotovo zavapio "kako mu ostaje nada da će budući predsjednik imati više sluha i razumijevanja". Bile su to gotovo proročke riječi jer Predrag Matić Fred, umirovljeni brigadir HV-a, danas je novi stanar Predsjedničkih dvora.
Istini za volju, poštenije bi bilo reći da je podstanar jer svoju funkciju savjetnika predsjednika za branitelje obavlja volonterski. I to je malo koga iznenadilo: riječ je o jedinom umirovljenom visokom časniku HV-a koji se svojedobno pobunio što mu je mirovina prevelika. No, Fred, kako ga nazivaju obitelj i prijatelji, kojemu je razdoblje poraća počesto bilo i teže nego ono ratno, ne sumnja da će se zasigurno naći i poneki zlobnik koji će reći: "Ma vidi ti Freda na Pantovčaku".
– Bez obzira na to što radim džabe, što ovamo dolazim svojim autom i trošim na odijela iz vlastita džepa, bit će i toga, takvi su ljudi – reći će 47-godišnja legenda obrane Vukovara.
Obraz za – postrojavanje
Očekivano, telefoni mu zvone, sjetili su ga se i prijatelji i oni koji bi to sada željeli biti, ljudi mu iznose svoje probleme, očekuju pomoć. Svima njima ponavlja isto – na Pantovčak je došao vratiti im dostojanstvo, ispraviti pogreške onih koji su mislili da se to radi novcem, debelim mirovinama.
– Branitelji su izopćeni i degradirani zbog pojedinaca koji prljaju sliku o Domovinskom ratu pa ih narod doživljava kao poluidiote i parazite ovoga društva. Tu sam kako bih to promijenio – kaže Fred Matić.
S predsjednikom ga je upoznao Ante Kotromanović tijekom predizborne kampanje. Proveli su dan u Vukovaru, izmijenili mišljenja, shvatili da su bliskih stajališta.
– Svidjelo mi se što je normalan čovjek, meni takve stvari imponiraju – kaže Fred Matić. – Tuđman je samoga sebe smatrao najvećim braniteljem i nije želio savjetnika. Ni Mesić nije imao savjetnika za branitelje. Josipoviću su svi predbacivali da ga nije briga za branitelje, no on je uvođenjem institucije savjetnika i Savjeta za ratne veterane pokazao suprotno. Svjestan sam da su mu u mnogim stvarima ruke vezane, ne očekujem čuda, ali on može pokrenuti ta čuda, dati im potporu...
Stoga svoju odluku, kada je predsjednik nakon dolaska na Pantovčak s njim službeno kontaktirao, nije vagao ni trenutka.
– Primijetio sam da je predsjedniku istinski stalo do mog angažmana, a i meni je ova funkcija iznimna čast. Ispričavao se što me zbog ograničenog budžeta ne može platiti. Ma, ne treba biti proklet, ne treba meni pet vikendica i pet auta, ja ne mogu gledati ljude koji kopaju po kontejnerima jer se nisam za to borio – kaže Fred Matić.
Već i prvi razgovori predsjednika i njegova savjetnika pokazali su da su im ciljevi identični: objava registra branitelja, postrojavanje ratnih brigada i uvođenje odličja "Junak Domovinskog rata".
– Registar će biti prvi korak. Rekao sam predsjedniku da nisam sreo ni jednoga branitelja koji je protiv objave. Jer, brojke su užasne, mi ne prihvaćamo da je pola milijuna ljudi ratovalo – kaže Fred Matić.
Ako se neki boje objave registra, kaže, to znači samo dvije stvari: da su počinili nešto što se kosi s ratnim običajima i pravom ili da nisu vidjeli rata.
– Registar treba biti dostupan javnosti na internetskim stranicama. Ako zakoni to ne omogućuju, ako ne valjaju, trebaju se mijenjati – kaže Fred Matić i otkriva kako je proteklih dana na relaciji Pantovčak – Banski dvori odaslan predsjednikov dopis o promjeni potrebnih zakona.
Oboje su usmjereni i prema postrojavanju brigada, kada će naposljetku postati bjelodano tko je Hrvatsku branio s puškom u ruci, a tko u uredu.
– Nema branitelja koji ne bi volio časno stati ispod zastave, doživjeti da ga postroji njegov zapovjednik. Tamo će se pokazati tko je branitelj, a tko nije. Koliko debeli obraz moraš imati da se tamo pojaviš, a nisi vidio rata! Tijekom predizborne kampanje Josipovića su branitelji opsjedali da postroji brigade. On ih ne može postrojiti, ali može pokrenuti takve inicijative – kaže Fred Matić i otkriva da će se to najvjerojatnije dogoditi dogodine, u prilici obilježavanja 20-godišnjice većine brigada.
Zadro, Gavran, Pauk...
Priznaje da je jedva dočekao poziv na akciju: dosadilo mu proteklih pet godina šetati se Zrinjevcem.
– Ne želim sjediti u kafiću, ubijati se, ne živjeti stvarnost. Kroz godine progonstva i rada s braniteljima znam kako dišu, a mirovina je jedna od najvećih kazni. Sjećam se kako smo za neke branitelje čekali da postanu punoljetni da bismo ih umirovili. A kamo onda sa sobom? Ne može meni PTSP nabiti ni jedan četnik, meni su ga nabili Kutle, Zagorec i generali bez ratišta, kao i oni koji kažu: "Nemojte me pitati za moj prvi zarađeni milijun". A dokle god ga ne pitamo za taj milijun, neće biti sreće u ovoj državi – kaže Fred Matić.
Misli li onda, u tome svjetlu, da bi i branitelji trebali podnijeti još jednu žrtvu za Hrvatsku i pristati na smanjenje mirovina za 10, 15 posto?
– Nisu branitelji protiv toga, ali su protiv toga da netko dirne u njihovu kunu dok tamo neki tip, direktor zračne luke, izjavljuje da kupuje auto za pola milijuna kuna i da je pritom uštedio jer ga je mogao nabaviti za milijun. E, i taj u meni budi PTSP. Ne dopuštam da netko dira u prava branitelja dok postoje kvazimenadžeri i tzv. političke elite, generatori propasti, koji su se bogatili dok sam ja devet mjeseci dobivao batine po logorima – kaže Fred Matić i dodaje kako bi se, dođe li do toga, žrtvovati trebali oni s višim primanjima, bez zadiranja u 100-postotne invalide i obitelji poginulih branitelja.
Također, učinit će sve što je u njegovoj moći da se uvede odličje "Junak Domovinskog rata".
– Na tome ću inzistirati jer svaka zemlja ima svoje junake. Odličja su se neselektivno dijelila, Stožer je šakom i kapom dijelio odličja Domagoj i Zrinski, čemu sam svjedočio. I predsjednik je jako zainteresiran za odličje "Junaka" i vidim da ćemo se jako brzo složiti oko toga, osobito oko poginulih, jer oni nikome ne smetaju – kaže.
Bit će to Blago Zadro, Damir Tomljanović Gavran, Andrija Matijaš Pauk, Marko Babić i Predrag Matanović.
– Prijepore će izazvati prijedlozi živih junaka, ali i predsjednik i ja držimo da bi bilo lijepo da Hrvatska ima žive junake. Bude li se mene pitalo, mislim da tu titulu treba ponijeti 20 ljudi, uvrh glave – kaže predsjednikov savjetnik, koji će predložiti Petra Stipetića, Vukovarca Tomislava Jakovljevića, Petra Bajana, koji je prošao sva ratišta, i Davora Jovića, junaka 4. gardijske brigade.
– Dok se to ne dogodi, ja ne znam što bih rekao svome sinu, na koga da se, osim na par sportaša, poput Bilića i Kostelića, ugleda – kaže Fred Matić.
Predsjednik i savjetnik slažu se još u jednome: ni jedan od njih ne želi biti fikus, već kaktus. Bude li drukčije, otići će, kao što je već jednom otišao.
– Ministarstvo branitelja sam napustio 2005. jer je sistem bio "ne talasaj", a meni nije bilo "napeto" piti kavu i dijeliti vizitke. Inače, nemam negativnih iskustava s gospođom Kosor i držim da me respektirala – priča Fred Matić.
Sve dok stoji uz predsjednika, pitanje generalskog čina s početka naše priče neće ni spominjati. Učinit će to za druge, za sebe neće. Uostalom, nikada nije bila riječ o odličju, već o pogaženom dostojanstvu. Ionako je svog "Zrinskog", zasluženog za spašavanje suborca Ćiće, darovao njegovoj djeci.
Nakon praktičnog završetka rata \"mirnom reintegracijom Podunavlja\", uslijedila je obnova porušene zemlje. Moć i stvaralačka energija naroda koji je pobijedio u ratu i učvrstio, nakon stoljeća življenja pod tuđim protektoratima, svoju neovisnu državu - bila je nemjerljiva. Uspjeli smo do 1999-e s minimalnim dugom, tek 9 milijardi dolara, isfinancirati i rat, i obnovu. Tek tad smo postali opasni - kao momčad koja je gubila 3:0 i početkom drugog poluvremena izjednači na 3:3. U naletu novopobuđene snage. Nisu neprijatelji i usmjerivači događaja sjedili prekriženih ruku. Zemlju su nam preplavile soroševske \"nevladine udruge\" sa svojim glasnogovornicima Feralom i radijom 101. Uslijedila su preuzimanja ostalih medija i ono najgore - pobjedničku generaciju, koja je pucala od kreativnosti se imobiliziralo, umrtvilo slanjem u mirovinu. Na taj način se napravila nemjerljiva šteta naciji - otela joj se kreativnost i energija te ju se uništilo ekonomski isplatom \"otpremnina, stanova, mirovina\". Država nam postaje servis krupnog svjetskog kapitala koja od hrvatskog prostora stvara veliku samoposlugu, a lokalna uprava - tajkunski servis. Hrvatsko gospodarstvo ostaje bez financijskog servisa, doseljene banke ni pod razno ne financiraju malo i srednje poduzetništvo, nego isključivo potrošnju uvoznih dobara. Strani trgovački lanci postaju generator uvozničkog mentaliteta, HNB se okupira i postaje najžešći branitelj tuđinskih interesa, odriče se monetarnog suvereniteta,a valuta pretvara u sredstvo za konverziju stranih valuta. Međutim, još uvijek nam nije presječena kralježnica. Još smo atraktivna meka za predatore. Poljoprivredno zemljište je u našem vlasništvu, 80% nekretnina je u našem vlasništvu, HEP je naš, Vodoprivreda je naša, Hrvatske šume su naše. Naš je Jadran. Bolje je biti ranjen, nego ubijen. Hoćemo li cviliti i dalje ovako ranjeni, ili skupiti se, izabrati najbolje među nama koji će nam svima pokazati kako je dobro za svakoga od nas, ono što je dobro za naciju i napraviti Hrvatsku rajem na zemlji - ovisi o nama. Krenut ćemo s projektima odozdo, iz svog kvarta, sela, općine i probuditi samozadovoljne elite, ako to oni već ne znaju, ili neće. Sutra naša djeca će reći - Zahvalni smo svojim očevima što su nam ostavili ovu slobodnu, prekrasnu i bogatu zemlju. Pa, idemo zaslužiti tu rečenicu sad!