Vojne parade koje je "96. i "97. godine za tada najveći nacionalni praznik Dan državnosti, 30. svibnja, priredio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman mnogi su doživjeli kao bezgranično razmetanje arogantnog režima. Onima koji su s nesimpatijom gledali na raketne sustave, borbene zrakoplove koji su izvodili bravure nad zagrebačkim jezerom Jarun, vojne postrojbe i predsjednika Tuđmana koji ih je pozdravljao iz svečane lože, odjeven u bijelu "maršalsku" odoru, bilo bi draže da je tada Hrvatska doživjela kolektivnu amneziju i zaboravila da se nešto obilježava. Cinici bi rekli da su danas napokon došli na svoje. Jučerašnji Dan nezavisnosti, koalicijska zamjena za Tuđmanov Dan državnosti, naime, prošao je obavijen ignorancijom vlasti, zbunjenošću građana koji nisu znali što zapravo slave i ponovnim propitkivanjem jesu li Hrvatskoj uopće važni njezini povijesni datumi.
Antropologinja dr. Dunja Rihtman-Auguštin ljetos nam je kazala kako je Tuđmanov režim imao više smisla za blagdansku simboliku i da je bilo za očekivati kako će promjene u kalendaru državnih praznika izazvati konfuziju. S njome smo tada razgovarali nakon što je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, prošao potpuno nezamijećeno. Na ulicama nije bilo državnih zastava, izostala su prigodna događanja, nije bilo posebnih emisija u kojima bi se podsjetilo na akciju "Oluja" kojoj je taj dan posvećen... Što se tiče ikonografije, isto se ponovilo i jučer. Na ispražnjenim ulicama glavnoga grada, primjerice, nije bilo nijednog simbola na temelju kojeg bi netko neupućen zaključio da Hrvati nešto slave. Pogotovo, da slave dan kad je prije 11 godina stupila na snagu odluka o raskidanju svih državno-pravnih veza s Jugoslavijom.
- Prijašnji Dan državnosti, 30. svibnja, kad glavni nacionalni praznik bio je maksimalno ispolitiziran i instrumentaliziran. Za mnoge je bio dvojben jer su smatrali da dan kad je konstituiran višestranački Sabor nema takvu povijesnu težinu, pa je s tog aspekta datum 8. listopada puno logičniji izbor. No, činjenica jest da su ljudi zbunjeni promjenama, da mnogi ne znaju što se slavi i da je vlast i tu pokazala svoju šeprtljavost, jer nije u stanju osmisliti čak ni prigodnu simboliku. U odgovornost vlasti na svim razinama spada i stvaranje odgovarajućeg ozračja u zemlji za ovakvih prigoda - komentirao nam je socijalni psiholog dr. Ivan Šibers, koji je na pitanje zna li što slavimo, kazao: "Kako ne bih znao! Slavimo Škrabalov dan".
U vrijeme predsjednikovanja Franje Tuđmana, pak, na simboliku i ozračje vezano uz tadašnji Dan državnosti jako se pazilo. Najmanje mjesec dana ranije počinjale bi pripreme i koordiniralo se kako će se obilježiti Dan državnosti, prisjetila se tadašnja predsjednikova savjetnica Vesna Škare-Ožbolt. Organizirani su veliki koncerti, otvaranje značajnih izložbi tempiralo se taj dan, održavane su svečane mise za domovinu...
"Već tradicionalno u Predsjedničkim bismo dvorima organizirali domjenak za diplomatski zbor, a središnja proslava održavala se na Jarunu u Zagrebu. No, slavilo se u svim gradovima, jer je nama tada bilo stalo do toga da nacionalni praznik bude obilježen onako kako se to čini u demokratskom svijetu. Nažalost, mislim da današnjoj vlasti to nije važno - kaže Vesna Škare-Ožbolt.
Mladenka Šarić