Kao hrvatski državni službenik Kristijan Turkalj stekao je bogato iskustvo u diplomaciji i poslovima koji se odnose na pravna pitanja. Među najznačajnije poslove kojima se bavio spada sudjelovanje u pripremi tužbe za genocid protiv Srbije te aktivno sudjelovanje u pregovorima s Europskom komisijom, i to za poglavlje 23 – pravosuđe i temeljna ljudska prava, koje je bilo jedno od najtežih. Od konca prošle godine njegova iskustva bit će korisna srbijanskoj vladi, čiji je konzultant.
Angažirala su vas ministarstva pravde i unutarnjih poslova Srbije za provođenje reformi nužnih za ulazak u EU. O kakvom se točno angažmanu radi?
Radi se o projektu koji financira njemačka vlada, a kojem je cilj pomoći ponajprije ministarstvu pravde i državne uprave u jačanju institucionalnih, organizacijskih i administrativnih sposobnosti za vođenje pregovora. Osim toga, sastavni je dio projekta pomoći u pripremi za bilateralni screening za poglavlje 23 i 24 na kojem će Srbija prezentirati razinu usklađenosti s pravnom stečevinom EU.
Imate iskustvo u pregovorima u poglavljima 23 i 24 – pravosuđe te pravda i sigurnost. Koliko je ono utjecalo na angažman u Srbiji?
U velikoj mjeri jer je riječ o jedinstvenom iskustvu budući da poglavlje 23 nije postojalo u prijašnjim pregovorima. Osim toga, pravna stečevina EU obuhvaćena poglavljem 24 od zadnjeg vala proširenja toliko je narasla da je teško koristiti iskustva deset država koje su ušle u EU još 2004. No vjerujem da je moje djelovanje u prenošenju hrvatskih iskustava kroz Centar izvrsnosti Ministarstva vanjskih i europskih poslova pridonijelo vidljivosti, ali i relevantnosti znanja hrvatskih pregovarača. Naime, Vlada je osnovala Centar izvrsnosti radi prenošenja hrvatskog iskustva i znanja drugim državama u provođenju reformi potrebnih za članstvo u EU.
Vlada stalno ističe da je Hrvatskoj u interesu da se Srbija, kao i BiH, što prije pridruže EU. Ima li vaš angažman veze s tom Vladinom politikom?
Vjerujem da ima jer sam u ovom projektu angažiran uz podršku Centra izvrsnosti. Sve ono što su dosad hrvatski pregovarači i drugi naši stručnjaci radili u regiji dobilo je priznanje Europske unije u nedavno usvojenoj strategiji proširenja. Pritom se ovdje ne radi samo o dvije spomenute države nego i o Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji i Turskoj.
Za mandata prošle vlade radili ste na pripremi zakona koji regulira i pitanje EUN-a? Kako gledate na aferu koja se oko toga podigla u Hrvatskoj?
Bio bih oprezan sa zaključkom da je ovo pitanje konačno zaključeno jer postoji još niz nepoznanica koje će se rješavati jednom kad Zakon o pravosudnoj suradnji stupi na snagu. No što se tiče dosadašnjih zbivanja oko europskog uhidbenog naloga, vjerujem da ona zaslužuju sveobuhvatnu analizu kako bismo iz njih izvukli neke pouke. Struka očito nije dobro odradila svoj posao. Cijelo vrijeme dobivao se dojam da politika donosi odluke bez kvalitetnih stručnih podloga te bez potpunih informacija kako u pogledu pravnih aspekata europskog uhidbenog naloga tako i u pogledu funkcioniranja EU te nadležnosti koje Europska komisija ima u nadzoru primjene EUN-a. Slikovito rečeno, kao da su na operaciji EUN-a radili liječnici opće prakse umjesto specijaliziranih mikrokirurga. No, koliko je meni poznato, u Ministarstvu pravosuđa na poslovima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima ne radi više nitko od službenika koji su sudjelovali u pregovorima. Stoga bi moj savjet Srbiji bio, ali i Hrvatskoj i svim državama s ovih prostora, da postignu politički konsenzus o profesionalizaciji državne službe jer je stručnost državne uprave jamstvo za napredak države. Nije sporno imati političku vladu u kojoj pojedini ministri nisu stručnjaci u svom području, ali je problematično ako ne postoji stručnost u administraciji.
Očekuju li i Srbiju dugotrajni i mukotrpni pregovori kakve je prošla Hrvatska?
Već se otvaranjem pregovora s Crnom Gorom proces pregovora dodatno zakomplicirao, posebice u dijelu koji se odnosi na poglavlja 23 i 24 – ona se sada otvaraju prva i zatvaraju zadnja, uvedeni su novi mehanizmi praćenja napretka za ta dva poglavlja i izvještavanje o napretku dva puta godišnje, a uveden je i korektivni mehanizam te zaustavljanje pregovora u ostalim poglavljima u slučaju da dođe do zastoja u napretku u ova dva poglavlja. Mislim da se zaključak sam nameće.Što se tiče najvećih izazova za Srbiju, vjerujem da će oni najbolje biti vidljivi iz tzv. screening izvješća. No u mjeri u kojoj sam dosad upoznao situaciju u Srbiji, pretpostavljam da će imati slične izazove kao Hrvatska, odnosno niz pitanja glede nezavisnosti i učinkovitosti pravosuđa, borbe protiv korupcije te zaštite ljudskih prava.
>> Srbija počinje pregovore s EU 21. siječnja
Da smo mi imali teške pregovore ne bi ovako danas izgledali, direktive mrtvo slovo na papiru, špancir fest raznih čestitara a nakon toga korupcija cvate, financije proradaju, fondova nema.