Nakon što je dogovorio strateško savezništvo s Mostom Bože Petrova, šef HDZ-a Andrej Plenković može se usredotočiti na kadroviranje u HDZ-ovoj kvoti u novoj hrvatskoj Vladi. Riječ je o “slatkim brigama” jer, kako je stalno i isticao, velika stranka poput HDZ-a ima dovoljno kandidata za ministre i potpredsjednike Vlade. Upravo stoga što je više kandidata nego funkcija postoje i neke, ne baš neuralgične, ali svakako točke sporenja.
Prostor za manevar
Već tjednima u kuloarima traju nagađanja hoće li Plenković za ministra obrane postaviti generala Damira Krstičevića ili svog posebnog savjetnika Davora Božinovića. Kako je postavljeno načelo da potpredsjednici Vlade u pravilu imaju i svoje portfelje, to bi značilo da će ili Krstičević ili Božinović ujedno biti i važan potpredsjednik za unutarnju politiku i sigurnost ili, kako se očekuje da će se ta funkcija možda ubuduće zvati, za domovinsku sigurnost. Plenković ovdje ima problem jer Krstičević mu je odradio veliki posao i u kampanji za izbor za predsjednika HDZ-a, a bio je i voditelj liste u za HDZ važnoj 10. izbornoj jedinici u kojoj je osobno osvojio i gotovo 33.000 preferencijskih glasova. Božinović je pak osoba od posebnog Plenkovićeva povjerenja i očito mu je jako važan. Kako se u politici u ovakvom slučaju mogu praviti kompromisi, sigurno da se posegnulo i za idejom da Krstičević bude ministar obrane, a Božinović potpredsjednik Vlade.
No takav kompromis u početku bi značio kršenje dobrog načela da nema potpredsjednika bez portfelja, nego da svoj novac mora prvo zaraditi u svom “sektoru”, ministarstvu. Drugi je problem što gotovo izvjesno Krstičević ne bi pristao na taj kompromis. Njega je već jednom “preveslao” predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko. Tada nije postao ministar, a Krstičević je ponosan čovjek i stalo mu je do osobne vjerodostojnosti i drži se garda vojničke etike i pravde i stoga vjerojatno i ne bi pristao na taj politički kompromis. Prema zadnjim informacijama, Krstičević će ipak dobiti primat i postat će ministar obrane, ujedno i potpredsjednik Vlade. Što se Božinovića tiče, a on jest ozbiljan i iskusan političar, vjerojatno će ga Plenković ostaviti blizu sebe, dakle može ga postaviti na visoku savjetničku funkciju, primjerice u Vladinu kabinetu. Druga točka sporenja jest dvojba o Ivani Maletić. Premda svi misle da je već gotovo i da se Maletić vraća u Bruxelles, čini se da je Plenkoviću ipak stalo da osobu takvih organizacijskih i radnih sposobnosti ima u svojoj Vladi. Nije, dakle, nemoguće da Maletić postane i potpredsjednica Vlade i zauzme i neko od ministarstava. Ovdje HDZ ima prostora za manevar: priključi li se Maletić ekipi, ministar financija Zdravko Marić i ne mora imati status potpredsjednika vlade.
Neuralgična kultura
Mjesto za Maletić može se napraviti ili na čelu Ministarstva gospodarstva, ili pak regionalnih i EU fondova, što bi značilo da bi uslijedile i rošade i pomicanja ili Gorana Marića ili Tomislava Ćorića ili Tomislava Tolušića. A bude li tu i viška kadrova za ministre, tko kaže da se moraju spojiti Ministarstvo rada i mirovinskog s Ministarstvom socijalne skrbi? Ostanu li odvojena, Vlada bi ipak imala 19, a ne 18 ministarstava. Kada bi došlo do eventualnog pomicanja Tolušića, on bi mogao prijeći na čelo Ministarstva poljoprivrede, a onda bi Tugomir Majdak ostao zamjenik.
Da nisu ipak sve te dvojbe “slatke brige”, vidjet će se kod postavljanja ministra kulture. To je gotovo neuralgično mjesto u Vladi zbog svega onoga što ide s ostankom ili micanjem Zlatka Hasanbegovića i eventualnim postavljanjem Nine Obuljen, što bi Hasanbegovićeve pobornike i više razljutilo no njegovo micanje. Dvojbe postoje i oko ministra branitelja, gdje konkuriraju postojeći ministar Tomo Medved i Zvonko Milas, sada predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Kako oba dobro rade svoj posao, možda bi jednostavnije bilo ne dirati Medveda koji se pokazao izuzetno korektnim i da dobro razumije zbivanja u svom sektoru, kojemu je donio smirenje.
micanje Hasanbegovića je izdaja glasača,ali kada-tada doći će na naplatu.