Osnivam stranku – obznanio je to bivši predsjednik Josipović najavivši da ostaje u političkoj areni, ali tako da će sam stati na čelo neke nove stranačke kolone. A to znači da je Josipovićeva stranka već peta koja će se osnovati ove godine. Jer, u našem Registru političkih stranaka piše da su u 2015. registrirani: Zelinski laburisti – stranka Prigorja, Hrvatska stranka ovršenika i Radnička fronta, dok je nedavno osnivanje svoje stranke iz zatvora proglasio Milan Bandić. Ako Josipovića do svibnja još netko ne pretekne u osnivanju stranke, onda bi njegova u Registru mogla nositi redni broj 148. Sve ovo upućuje na to da je, dok nam je demografski natalitet u padu, politički natalitet u velikom porastu, a od tih više od 140 političkih stranaka prosječan građanin vjerojatno zna za njih jedva 20-ak.
Brisano – 118 stranaka
No, kada se pomnije prouče podaci Ministarstva uprave, dozna se do su od siječnja 1990. do 17. ožujka ove godine u Hrvatskoj bile registrirane 264 stranke (plus Bandićeva i Josipovićeva koje još nisu registrirane), a od tog broja do sada ih je iz Registra izbrisano 118 (40 na vlastiti zahtjev, a 78 po službenoj dužnosti). Od 1990. do kraja 1999. osnovano je njih 112 (najviše ikad upravo 1990. kada je nastalo čak 48 stranaka), a u posljednjih 15 godina (pribroje li se tu još i Bandićeva te Josipovićeva stranka) postali smo bogatiji za 154 nove stranke. U potonjem razdoblju najviše ih je i nestalo sa scene – 89. Dok mnoge stranke traju od 90-ih pa sve do danas, šest ih je ugašeno, a da nisu dočekale ni godinu dana postojanja. Sada je zanimljivo da posljednjih godina jednostavno buja broj novih stranaka. Jer, 2013. registrirano je njih 19. Lani se "rodilo" njih 14, a već sada znamo da se stiglo do pete nove stranke koja će 2015. upisivati kao godinu svog osnivanja. Iako je taj velik broj novih stranaka posljedica i raskola unutar nekih starih većih stranaka, pa je uz daljnje postojeće matične stranke nastajalo i po nekoliko novih, ostaju zanimljiva pitanja – zašto u našoj maloj zemlji ima toliko puno političkih stranaka, zašto posljednjih godina bujaju nove stranke, hoće li građani od toga imati ikakve koristi...?
– Sam broj osnovanih stranaka, politološki gledano, nije problem. Veći je problem što se u nas na parlamentarnim izborima natječe 55-60 stranaka. Ni to ne bi bio problem da stranke koje osvoje manje od 1% glasova na nacionalnoj razini privuku zajedno 7-11% svih važećih glasova te tako doprinose velikom broju nepredstavljenih birača i zamućuju stranačko natjecanje. Novim izmjenama izbornog zakona traži se, ne samo kao dosad od neovisnih lista, nego i od političkih stranka da prikupljaju potpise za kandidaturu, čime se žele povećati troškovi ulaza novih stranaka u natjecanje. Mjera možda smanji broj stranaka, ali ako ni to ne da rezultate, potrebno je postrožiti zakonske uvjete za osnivanje političke stranke (imamo nizak prag od 100 potrebnih osnivača) i nadzirati redovito održavanje stranačkih skupština te potpuno ukinuti državno sufinanciranje izborne promidžbe... – kazao je politolog Goran Čular.
Korist ili šteta
Nastavio je da građani od samog osnivanja neke stranke neće imati neke velike koristi, no ako pojedine stranke uspiju ostvariti predstavništvo, održati ga i organizacijski se konsolidirati, to ipak može bitno utjecati na dinamiku u stranačkom sustavu, reprezentativnost i način formiranja vlada. Na korist ili na štetu građana, to je već drugo pitanje, naglasio je. Kada je pak riječ o smislu osnivanja stranke za koju gotovo nitko i ne zna, Čular kaže: – Činjenica je da strankama dugo treba dok ih najveći broj građana uopće percipira da postoje. Naš izborni sustav jednostavno ne potiče građane na učenje iz iskustva pa i nakon 25 godina političke prakse koja uvjerljivo pokazuje da najveći broj stranaka koje se natječu na izborima opetovano ne osvaja mandate, te se stranke i dalje natječu, nove im se pridružuju, a građani i dalje za njih glasuju, premda je učinak njihova glasa jednak kao i da nisu izašli na izbore. Ali neka, politika ipak treba biti područje slobode, čak i kada je sloboda neefikasna.
uz minimalan trud maksimalan profit-moto paazita i uhljeba