Najmlađi ministar u Vladi Zorana Milanovića Mihael Zmajlović nije i najomiljeniji, ali, kako sam kaže, jeftini ga poeni i ne zanimaju. Poneki je plus proteklih dana upisao projektom razvoja ekskluzivnog turizma na Brijunima, a s ministrom zaštite okoliša razgovaramo i o njegovoj poziciji u Vladi, odnosima s premijerom, stanju u SDP-u i manje zvučnom, ali jako važnom – gospodarenju otpadom.
:: Turistička branša podržava projekt elitnog turizma u NP-u Brijuni, konzervatori su čak dali zeleno svjetlo za proširenja hotelskog kompleksa na granice kakve su bile između dva rata, prije bombardiranja, no zeleni su sumnjičavi. Bojite li se oponenata s te strane?
U prirodi udruga je biti sumnjičav. Često s pravom, ali nažalost često i samo zato da se bude antiprotivan, kako se to slikovito kaže. Zaštitari koji su posvećeni onome što zastupaju, obrazuju se, istražuju, konzultiraju sa strukom i poštuju argumente potrebni su i oni su važan korektivni element. Moje je iskustvo, nažalost, da su takvi rijetki, da ih je većina a priori protiv svega bez argumenata i bez ikakve volje da argumente pronađu.
:: Navodno ste se proteklih osam mjeseci, koliko je trajala izrada dubinske analize, u više navrata neugodno iznenadili nalazima. Što se o NP-u Brijuni nije znalo i hoće li to usporiti planove?
Da, nažalost točno je da sam se neugodno iznenadio. O Brijunima se govori posljednjih najmanje 20 godina i očekivao sam da su temeljne stvari riješene i posložene. Zato sam i bio tako samouvjeren s rokovima. A ispalo je da smo posljednjih osam mjeseci radili rudarski posao. I iskopali ponešto čemu se baš i ne veselimo. Poput toga da tamo nikad nitko nije odredio ni upisao granice pomorskog dobra. Ili izradio sveobuhvatnu konzervatorsku studiju. Ili do kraja riješio vlasničke odnose i sredio zemljišne knjige. Pa na koncu i nalaz kako uopće ne stoji općeprihvaćen stav da konzervatori žele konzervirati postojeće stanje, nego preporučuju da se Brijuni vrate u stanje iz svojeg “zlatnog doba” između dva rata značajno mijenja pristup.
:: Javnost je nepovjerljiva, jednima priča o vrhunskom turizmu na Brijunima zvuči kao dobra tema za predizbornu godinu, drugi kažu da će sve završiti kao i golf na Srđu, a nekima je dvojbeno i može li investitoru uopće biti isplativ projekt vrijedan 1,5 milijardi kuna s obzirom na to da smije imati svega 500-tinjak soba.
Projekt smo pokrenuli prije godinu i pol, dakle, dvije i pol godine prije izbora. To čak ni s puno mašte ne možemo svrstati u kalkuliranje, predizborno ili izborno. Je li nešto isplativo, na koji način, pod kojim uvjetima... to pokazuje tržište. Postoje stručne procjene koje se onda na tržištu testiraju putem iskaza interesa i javnih natječaja. I to je jedini način da to doznamo ili provjerimo. Nema koristi od razgovora o tome, službeno ili neslužbeno, dapače, može samo biti štete. Oni koji su u turizmu na svom terenu jasno govore da za Brijune interesa ima, i to u okvirima kako govorimo. Pa čak i da nakon neobvezujućih ponuda ili natječaja utvrdimo da smo svi odreda bili u zabludi, nije li i to bolje nego još 20 godina raspredati o tome što bi bilo kad bi bilo … Ili što nikako ne može biti jer...
Htjeli biste da se Hrvatsku prepoznaje kao nacionalni park Europe. Dokle se stiglo s razvojem brenda “Parkovi Hrvatske”?
Radimo u tom smjeru i to će sigurno biti tako. Sve što danas radimo utjecat će na to da za 20, 50, 100 i više godina netko kaže – znali su što imaju i znali su time upravljati. Ili nisu. Jedne Plitvice, Krka, Velebit ili Kopački rit nadživjet će puno generacija i pred tom mišlju čovjek mora osjetiti strahopoštovanje. Parkovi Hrvatske kao zajednički, krovni brend za sve naše nacionalne i parkove prirode samo su mali komadić prvog koraka prema cilju koji smo si zacrtali. Postati prepoznatljiv kao nacionalni park Europe realna je vizija za budućnost, a svake godine moramo dati sve od sebe da smo joj pola koraka bliže.
:: Razgovaramo u vašem uredu, luksuza nema, ali preseljenje Ministarstva zaštite okoliša, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode u novoizgrađeni Zagreb Tower ostavilo je dojam da se, u najmanju ruku, malo razbacuje državnim novcem. Je li preseljenje završeno i možete li konačnim brojkama staviti točku na tu priču?
Drago mi je da se slažemo u tome da luksuza nema, ali bojim se da se ni vama neće vjerovati na riječ kad to kažete. Činjenice su jasne, objedinili smo službe sa 11 lokacija jer to bitno utječe na kvalitetniju i bržu uslugu koju zbog toga možemo pružiti. Smanjili smo troškove transporta, dokumenata i ljudi, a vrijeme koje su službenici trošili da bi došli s jedne lokacije na drugu sad troše na rad na predmetima. Zavodu i Agenciji koji su imali naloge za iseljenje iz prostora koje su koristili riješili smo smještaj. Na razini državnog proračuna nijedan državni prostor nismo ostavili prazan, a omogućili smo uštede i nama i drugim državnim institucijama, koje su skupe najmove zamijenili jeftinijim i besplatnim. To su direktne uštede u proračunu. Ni u jednom od tih koraka nema govora o luksuzu. U svima ima govora o ponašanju u maniri dobrog gospodara. Nažalost, hajka je stvorila takvu paranoju da uobičajene stvari koje prate preseljenje s jedne lokacije na drugu u našem slučaju traju mjesecima.
:: Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dobilo je anonimnu prijavu da istraži tu priču, je li bilo kakvih postupanja prema vama i direktoru Fonda za zaštitu okoliša?
O tome znam samo kao nečem što sam i sam pročitao iz medija. Nikakvih postupanja nije bilo, ali nemam nikakav problem bilo kojoj instituciji dati uvid u sve što bi po bilo kakvom postupanju bilo zatraženo. Jednom kad se tema rasplamsala bila je vrlo pogodno tlo za sve, pa i za anonimne prijave, a one su, kao i rušenje lokalnih proračuna, samo jedan od političkih alata, nažalost.
:: Preseljenje je navodno poljuljalo vašu poziciju u Vladi, je li točno da je u jednom trenutku opcija bila i vaša smjena?
Moj mandat u svakom je trenutku u rukama premijera. I on ne ovisi jedino o činjenicama i mojem radu, nego i o dojmu, ma koliko to bilo pošteno ili ne. Ni u jednom trenutku nisam prešutio nijednu činjenicu o preseljenju ni premijeru ni kolegama iz Vlade u čije resore ova tema zadire. O kojim je sve opcijama premijer razmišljao, ne znam, a ono što je poručivao javno i meni osobno nije bila smjena.
:: U kakvim ste odnosima s premijerom Milanovićem?
U SDP sam ušao nakon što je Račan 2005. raspustio SDP u Jaski i pozvao me da preuzmem vođenje nove organizacije. Vrlo brzo nakon toga u stranci sam upoznao Milanovića i, otkad je izabran, surađujem s njim – kao gradonačelnik, saborski zastupnik, predsjednik saborskog odbora i predsjednik županijskog SDP-a. U Vladi sam, dakle, pozvan s desetogodišnjim političkim kapitalom i iskustvom. Smatram da su u politici najvažniji povjerenje i mogućnost da se o različitim mišljenjima razgovara i argumentirano raspravlja. Upravo to kod njega cijenim, a to ujedno smatram i pokazateljem dobrog odnosa.
::Prije četiri-pet mjeseci javno se predbacili zagrebačkom gradonačelniku kako Zagreb nije učinio dovoljno u rješavanju problema gospodarenja otpadom i da je već trebao imati uspostavljen sustav primarnog razvrstavanja. U međuvremenu se situacija u glavnom gradu, koji je trebao biti uzor manjim gradovima, dodatno zakomplicirala. Koje je rješenje za Zagreb i što ako rok 2018. bude probijen?
Krajem 80-ih Zagreb je imao gotov plan što i kako s otpadom. Prije više od 20 godina! Po svemu, ali baš po svemu Zagreb je danas trebao biti uzor svima i rasadnik ideja za sve ostale. Nažalost, nema nikakve koristi od priče što je moglo biti, ali ni od rasprave što ako ne bude. Rok je zadan, probijanja nema i Zagreb mora odraditi svoj dio posla kao i svaki drugi grad.
U politici je najvažnije povjerenje i mogućnost da se argumentirano raspravlja. To je ono što cijenim kod Milanovića
:: Vaša prethodnica Mirela Holy javno je izrazila sumnju da ste zatvaranjem Jakuševca i još nekolicine odlagališta za glomazni otpad otvorili put za ulazak C.I.O.S. grupe Petra Pripuza (jednog od osumnjičenih u aferi Agram, op. a.) u poslove gospodarenja komunalnim otpadom u najvećem gradu Hrvatske. Je li to istina?
Ni s Mirelom Holy ni s bilo kim ne namjeravam polemizirati putem medija ni komentirati te takozvane javno izražene sumnje. Svatko od nas odgovara za svoj mandat, trajao on šest mjeseci ili tri i pol godine. I za poteze naših ključnih ljudi u timu. Možda sam malo idealist kad vjerujem da će na koncu konaca ljudi prepoznati tko je što radio i kako, a čije lijepo upakirane priče nisu pretvorene u djela. Moj posao ne uključuje ni otvaranje ni zatvaranje puteva nikome. Moj posao je omogućiti da se donesu dobri, pravedni, provedivi zakoni, da se osigura njihova provedba i nadzor da se doista provode i to onako kako su propisani. Nijednoj privatnoj ili javnoj tvrtki ne pomažem i ne odmažem. Radim ono što jedan ministar treba – osiguravam poštene uvjete rada svima na tržištu.
:: Od bivše ministrice ne razlikujete se samo po načinu rada, a moglo bi se dogoditi da se nađete u istom stranačkom taboru ako SDP-u uspije pridobiti ORaH u koaliciju. Kako gledate na tu mogućnost?
Dobro se nosim u radu s ljudima s kojima ne dijelim isti način rada. Nešto lošije u radu nosim se s ljudima koji se ne vode činjenicama i argumentima, ne njeguju konstruktivan dijalog. Nisam direktno radio s Mirelom, ali ne vjerujem da je ona takva.
:: Osim proširene Kukuriku koalicije za pobjedu nad HDZ-ovom velikom desnom koalicijom trebat ćete “neutralizirati” Živi zid, Radničku frontu i slične nove stranke koje vašoj koaliciji “grickaju” glasove. Imate li plan kako to postići?
Ljudi su umorni od politike i političara, traže da netko čuje njihova životna pitanja i da im ponudi odgovore i recept, uputu, rješenje. Ljudi traže nadu da postoji rješenje i bolji život i da je on dohvatljiv. Zato ne mislim da ikoga treba neutralizirati, nego nastaviti davati odgovore i rješenja, poduzimati sve da vratimo to povjerenje koje nam je toliko potrebno u društvu. Svi junaci koji su jaki na riječima i praznim obećanjima neka iziđu na megdan i izjasne se kako će puste priče koje prodaju pretvoriti u djela.
:: Koliko su ozbiljne prijetnje nezadovoljnika u stranci koji Milanoviću prijete rušenjem s čela stranke?
Prijetiti je lako, riječi su jeftine i što su te takozvane prijetnje zvučnije, lakše se hvataju. Ali učiniti nešto, pretvoriti riječi u djela, to je već drugi par rukava. SDP nije stranka stege i vojničkog reda, mi imamo mogućnost govoriti. Zato možda imate dojam da se kod nas puno i često prijeti. Za rušenjem nema potrebe, mi imamo demokratske mehanizme kako na čelo stranke može doći netko za koga svi mi, članovi, smatramo da treba doći. Sve ostalo predstava je za javnost i testiranje svog vlastitog rejtinga, a često i vlastitog ega.
:: Gospodarenje otpadom unosan je posao, prema mnogima posao budućnosti, i mnogi zasigurno nastoje zauzeti što bolje pozicije. Jeste li izloženi lobiranju i pritiscima?
Lobiranje je legitimno. Granica između lobiranja i pritiska često je jako, jako tanka. Ne možete mijenjati, zabraniti ili ukinuti lobiste, ali svatko od nas, kad je lobiranju izložen, ima potpuno sve alate odlučiti gdje je crta izvan koje se ne ide.
SDP nije stranka stege i vojničkog reda, mi imamo mogućnost govoriti. Zato možda imate dojam da se kod nas puno i često prijeti
:: Od lanjskog srpnja svi građani trebaju imati mogućnost odvojenog odlaganja otpada, Ministarstvo to i subvencionira, ali za mnoga domaćinstva to i dalje ne vrijedi. Zašto?
U ovakvom kontekstu ne volim paušalne riječi poput “mnoga” jer su subjektivne. Draže su mi brojke koje kažu da je 2012. samo 40% stanovnika Hrvatske imalo pristup nekom obliku razvrstavanja otpada, kroz reciklažna dvorišta, zelene otoke, spremnike na javnim mjestima ili posebne kante i vrećice na kućnom pragu. A 2014. tu mogućnost ima 80% građana. U dvije godine to je tektonski pomak. Razvrstavali smo 8% otpada krajem 2012., a razvrstavamo 24% krajem 2014. Cilj nam je razvrstavati 50% krajem 2020., pet godina od danas. To je realno i izvedivo.
:: Prva dva centra za gospodarenje otpadom, Marišćina i Kaštijun, trebali bi proraditi ove godine, a do 2018. trebalo bi biti sagrađeno njih još 13. Plan je ambiciozan, je li realan?
Plan je jedini moguć jer druge opcije jednostavno nema. U pristupnim pregovorima dogovoreno je, i u Plan gospodarenja otpadom iz 2007. ugrađeno, da će se do kraja 2010. izgraditi svi centri. Sad smo na početku 2015. O tome gdje smo bili i što smo radili posljednjih 15 godina, bolje je ne raspravljati. Centri se moraju izgraditi, novac u Fondu za zaštitu okoliša i u Europi je osiguran. Jedan jedini dan ne smije se izgubiti uzalud. Nema druge opcije. Iz aviona je jasno da na dan 31. prosinca 2018. neće svi centri biti izgrađeni, ali moraju biti u jako visokoj fazi gradnje, a većina mora biti i u funkciji.
>> Zmajlović: Čekamo da Varaždin predstavi plan sanacija bala
Od kada je izgubio izbore crveni predsjednik, nakon pet godina opće sreće s novom pravednošću, ne prestaje "briga" za SDP u lijevim glasilima... "pa kako ćemo sad", "kuda ide ljevica", "kakve su šanse da se još nešto zacrveni", "ima li nade s Ciprasom", "hoće li biti koji potez do kraja mandata", "ima li šanse da se svi pohapse koji su u HDZ-u"... i ovakve naricaljke. Dečki, kad nema rezultata gube se izbori.