Životopis dr. Ljiljane Bilobrk-Josipović, specijalistice ginekologije i opstetricije, koja od sredine godine radi u Domu zdravlja Krapinsko-zagorske županije u Zaboku, doista je impresivan. Ona je liječnica koja je prije četiri godine stigla u Hrvatsku iz Sarajeva. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom Varešu, a studij medicine i specijalizaciju u Sarajevu. Ima 13 godina radnog staža u bolnici u Novoj Bili. No, njezin profesionalni put nije tako jednostavan jer je pri kraju specijalizacije bila u ratnim bolnicama u Varešu, zatim u Kiseljaku pa je specijalistički ispit položila nakon rata.
– Živjeli smo u Sarajevu, a u međuvremenu sam se puno dodatno educirala u Zagrebu – kaže ova majka dvojice sinova, od kojih je stariji otišao na studij u Zagreb pa liječnica kaže da je njezin dolazak u Hrvatsku isključivo osobne prirode. Naime, 2008., kad je našao posao, u Zagreb je došao i suprug te mlađi sin, a ona 2009.
– Radila sam četiri godine u jednoj poliklinici u Zagrebu, zatim sam šest mjeseci bila kontrolorka HZZO-a, a nakon toga sam ovdje – kaže dr. Ljiljana Bilobrk-Josipović, koja zapravo s obitelji živi u Zaprešiću. Kaže da ne vidi razlike u radu s pacijentima u BiH i Hrvatskoj.
– Pacijent je pacijent, rad s ljudima ima prednosti i nedostatke svuda jednako. No, postoji velika razlika u zdravstvenom sustavu BiH i Hrvatske. Osnovne su postavke iste, ali u Hrvatskoj ljudi imaju puno veća prava, a da toga nisu ni svjesni. Ovdje država puno više daje ljudima. U BiH, primjerice, ljudi nemaju pravo ni na njegu u kući ni na fizikalnu terapiju – kaže dr. Bilobrk-Josipović i zaključuje: – Ugodno mi je raditi u Domu zdravlja u Zaboku.
>> 'Liječnici časno i odgovorno obavljaju svoj posao'
Možda su stope doprinosa niže nego u Hrvatskoj, pa su zato prava manja? To će nam reći novinar - neki drugi put