Čitatelji željni čerupanja možda će se razočarati što u ovom Espressu nemam namjeru uvjeravati javnost da nisam hrvatski Hitler, što u Vladinu jutarnjem biltenu, nakon naglo probuđenog interesa za manipulativno iščitavanje mog četiri godine starog teksta, agitpropovski sugerira neuspjeli kandidat vladajuće stranke na izborima za gradonačelnika Pazina, a dodatno “potvrđuje” moja fotografija s podignutom desnicom s koje je, tipičnom “antifašističkom” gestom, izrezan brončani kip Brucea Leeja kojem spomenutom desnicom na potpunoj fotki “dajem pet”. Tom rukom koja je u Jutarnjem ostala visjeti u praznom upozorio bih ovaj put na njima drag jugoistok.
Najvažnija vijest iz susjedstva zadnjih mjeseci, koja je prošla prilično nezapaženo u hrvatskim medijima, jest da je BiH dobila neočekivanu novu priliku krenuti prema EU. Neposredno prije izbora održanih prošlog mjeseca činilo se da je njen pristupni put izgubljena priča. Poluraspadnuti protektorat međunarodne zajednice kojim mešetare sve lošiji i lošiji strani diplomati, s neriješenim nacionalnim pitanjem i očajnim ekonomskim i socijalnim stanjem, bio je daleko od slike poželjnog kandidata.
Uvjet je ciničan
Kao uvjet za stjecanje statusa kandidata Unija je BiH cinično nametnula implementiranje presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić – Finci. Ta dva građanina BiH, romske i židovske nacionalnosti, podnijela su tužbu protiv države jer im je kao pripadnicima “ostalih” onemogućeno kandidiranje za Predsjedništvo i Dom naroda BiH, institucije koje predviđaju mjesta samo za pripadnike tri konstitutivna naroda. Traženje rješenja te nepravde, npr. proširenjem Predsjedništva, automatski je povuklo “hrvatsko pitanje”, jer, ako bi se jednostavno uveo još jedan član kao predstavnik “ostalih”, opet bi ga izabrali najbrojniji Bošnjaci, kao što su u dva navrata činili Hrvatima. Bez preustroja zemlje i/ili bitne izmjene izbornog zakona, oko čega je trenutačno nemoguće postići dogovor, nema implementacije presude, dakle, nema statusa zemlje kandidata.
Tako je BiH zapela već na početku europskog puta. Uvjet je ciničan, jer se ni u nekim starim članicama EU Sejdić i Finci ne bi mogli kandidirati kao pripadnici svojih nacionalnosti, npr. u Belgiji ili u pokrajini Južni Tirol u Italiji. Taj je uvjet bio jednostavno pretežak startni zadatak za krhku BiH. Nešto što je trebalo doći kao kruna demokratske transformacije države i društva svjesno je postavljeno kao prvi uvjet, u praksi neprijelazna prepreka. No odjednom se stvar promijenila. Ovog mjeseca neočekivano se pojavila njemačko-britanska inicijativa za lakši put BiH prema EU. Ministri vanjskih poslova te dvije zemlje, koje do sada i nisu baš dijelile istu vanjsku politiku prema BiH, u zajedničkom otvorenom pismu pozivaju novu vlast, koja će se formirati nakon netom završenih izbora, da primijeni plan ozbiljnih reformi, a Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo tada bi podržali podnošenje aplikacije BiH za članstvo u EU.
Otkud sad to?
Dakle, prvo reforme pa onda početak pristupnog puta, bez apsolutnog početnog uvjeta “Sejdić – Finci”. Otkud sad to? Razlozi su očito geostrateški i vezani su uz sve jači upliv Rusije. Kao što se svojedobno žurilo i uz bitno niže kriterije nego kasnije Hrvatsku 2007. utrpalo Bugarsku i Rumunjsku, tako se očito sada želi što prije i BiH vezati uz euroatlantsku sferu. Utjecaj Rusije u RS-u iz godine u godinu sve je jači, od energetike do izravnih političkih veza, jednako kao i turski utjecaj na bošnjačku politiku. Zahvaljujući geostrateškom zaoštravanju BiH je, i bez vlastite zasluge, dobila priliku lakše i brže krenuti prema EU. Koliko je to u interesu glavnih političkih aktera, ostaje vidjeti. Jedni koji su bezrezervno za euroatlantski put su tamošnji Hrvati, unatoč tome što su od predstavnika tog istog svijeta redovito dobivali po glavi, a politička im prava zadnjih godina nisu dokidali ni Rusi ni Turci, nego predstavnici “Zapada”, od Petricha, Barryja do još uvijek aktualnog visokog predstavnika Valentina Inzka.
Ipak, nema spora o hrvatskoj težnji pristupanju EU, pogotovo nakon što je ušla Hrvatska. Brisanjem fizičkih granica između istog naroda izgubili bi smisao neki stari prijepori. Srpska politika u BiH, unatoč deklarativnoj potpori pristupanju EU (ali ne i NATO-u), razumljivo će činiti sve da drži cijelu zemlju tamo gdje će biti Srbija, a ona trenutačno razigrava između EU i Rusije. Kad bi proruska orijentacija Srbije jačala, mogli bi se očekivati i otpori reformama i europskom putu BiH u Republici Srpskoj. Bošnjačka politika prema EU po tom je pitanju također nepoznanica. Ako bošnjački čelnici doista žele put reformi i pristupanja Uniji, morat će odustati od nekih dosadašnjih neeuropskih praksi koje se prije svega tiču kršenja nacionalnih prava malobrojnijeg naroda, a na čemu su dobrim dijelom dobivali potporu svog biračkog tijela. Zanimljivo je da u prvim danima nakon netom završenih izbora Bakir Izetbegović i Željko Komšić, relativni pobjednici na tzv. “zelenom” i “crvenom” polu bošnjačkog biračkog tijela, kao glavnu poruku svojim biračima obećavaju kako neće dopustiti formiranje kanala na hrvatskom jeziku unutar javnog RTV servisa ni formiranje većinski hrvatske izborne jedinice kojom bi se spriječilo preglasavanje. Krene li se u reforme, pitanje je žele li i mogu li bošnjački čelnici progutati neke, za njih gorke pilule, prije svega put federaliziranja zemlje naznačen i u deklaraciji Europskog parlamenta. Ili će umjesto toga odabrati put blokiranja reformi i “rahat patnju” koja traje od Daytona i produžiti je još desetljećima, uzdajući se u demografske trendove, te time žrtvovati još nekoliko generacija u besperspektivnosti i bijedi da bi ostvarili dugoročne nacionalne ciljeve.
Bude li se formirala dovoljno stabilna vlast, reforme su moguće
Najbolji je test formiranje vlasti koji je upravo u tijeku. U izuzetno složenoj zemlji, s tri konstitutivna naroda, dva entiteta, više razina vlasti, najbolje rješenje za razdoblje od četiri godine u kojem zemlja, da bi iskoristila iznenada pruženu priliku mora provesti brojne bolne reforme, bilo bi stvaranje što šire koalicije koja jamči stabilnu vlast. U Federaciji je to već postignuto. HDZ BiH, koji je dobio potporu više od 70 posto Hrvata u BiH, ušla je u koaliciju sa SDA, koji je relativni pobjednik među politički puno fragmentiranijim bošnjačkim biračkim tijelom i Komšićevom Demokratskom frontom, koja većinski kupi glasove lijevih Bošnjaka i “građana”. Tako je u jednom entitetu stvorena dovoljno stabilna većina. Problem je nastao u RS-u jer tamo nema izrazitog pobjednika. SNSD Milorada Dodika, s koalicijskim partnerima, odnio je tijesnu pobjedu nad koalicijom okupljenom oko SDS-a. Ne čekajući tko će formirati vlast u RS-u i time biti logičan partner za formiranje vlasti na državnom nivou, SDA i DF zaigrali su destruktivnu igru, nalik onoj s netom propalom Platformom, vjerojatno pod sugestijom obezglavljene američke ambasade kojom, godinu i pol nakon odlaska zadnjeg veleposlanika, još u okviru stare paradigme, kormilari otpravnik poslova Nicholas Hill. Napravili su sporazum za formiranje vlasti na državnom nivou s relativnim gubitnicima u RS-u, SDS-ovom koalicijom, želeći time oslabiti Dodika. Problem nastaje ako Dodik, što je izvjesno, osim ako ne bude spektakularnih prebjega, formira vlast u RS-u. Onda slijede opstrukcije bilo kakvih reformi na razini entiteta i Kluba naroda te tapkanje u mjestu.
Paradoksalno, europski put BiH, ako za njim uopće postoji iskrena želja svih bitnih političkih aktera, ovisi danas o tome hoće li dva međusobno zakrvljena srpska bloka moći postići kompromis. Onaj tko formira vlast u RS-u, a tome je bliže Dodik, morao bi biti i u državnoj vlasti, a najbolja solucija bila bi kada bi oba srpska glavna igrača ušla u vlast na državnom nivou i bratski podijelila srpska mjesta u Vijeću ministara. U situaciji koja se činila beznadnom i svodila se na puko truljenje u iščekivanju raspada države sada se odjednom ukazala prilika za reforme te stvaranje zemlje tri ravnopravna naroda i nediskriminiranih građana koja ima europsku perspektivu. Previše je faktora koji mogu uprskati tu krhku nadu. Formiranje vlasti sljedećih tjedana bit će prvi pokazatelj je li novi blagi optimizam neutemeljen. Bude li se formirala dovoljno stabilna vlast, reforme su moguće. Ali bude li ona skrojena isključivo u svrhu partikularnih političkih obračuna, sve se vraća natrag u bezdan.
>>Od Dodika digle ruke i Srbija i Rusija, EU i SAD slave
>>EU želi 'na novim temeljima' pregovarati o kandidaturi BiH za članstvo
Počeo sam čitati jučer dotični agitpropovski tekst vladinog biltena i odustao na mjestu na kojem je njegov autor počeo tumačiti kako je glavni dokaz da ideoloških jugoslavena kod nas nema taj što se na popisu stanovništva 2011. samo nekih 300-njak ljudi izjasnilo Jugoslavenima. Dalje nije trebalo čitati. Sramota je kakvi si sve ljudi kod nas dozvoljavaju govoriti o znanosti i njezinim metodama. Što se BiH tiče, jedina budućnost u kojoj ljudi iz te "države" imaju neku šansu za prosperitet vodi preko njezinog raspada, To nije popularno reći na ovim prostorima, ali je jednostavno tako.