Ne zna se što bi slavni udarnik Alija Sirotanović rekao kad bi ugledao iz prošlih izdanja X faktoru najpoznatijeg transseksualca Makedonije (i šireg regiona) Filipa Janevskog Fifija. Što bi rekao na groteskno i histerično treskanje i vrištanje kandidata X-faktora Leone Pavlashian u kratkim hlačicama i lancima ? Možda bi mu se svidjela Conchita Wurst, ''žena s bradom'' iz Eurosonga, prisjećajući se vremena kada se žene misu brijale …Ali se može reći da se od kraja rata u bivšoj Jugoslaviji nastavlja društveni inženjering u obliku eksperimenata stvaranja neobalkanskog novog čovjeka. Prisjetimo se mitskih figura balkanskog barbarogenija Ljubomira Micića, komunističkog Stahanova, jugoslavenskog eksperimentalnog areligioznog i nadnacionalnog čovjeka Vladimira Dvornikovića, sve do formatiziranog i spolno neodređenog lepršavog modela talent showa. Glavna poluga stvaranja novih mitologema i društva opsjene nisu više komsomoli, skojevske pionirske organizacije niti natjecateljske lopate udarnika, već društvo zabave, celebrity kulture i miraž star sistema. Mačističku mitologemu slavenskog udarničkog barbarogenija treba zamijeniti posthumana figura transhumanog celebrity idola regiona. I kad je Alija Sirotanović izjavio da ne želi slavu već samo novu lopatu, teško bi se nova generacija zvijezda iz regiona primila lopate, jer se lopata više ne isplati.
Gledajući X-factor čovjek bi pomislio da na ovim prostorima nikada nije bilo rata, sukoba međunacionalne i međuetničke netrpeljivosti. Toliko izljeva ljubakanja, hvalospjeva i samohvale, patetičnih prizora razdraganih lica obitelji i prijatelja, hipertrofije grljenja, narcisoidne inflacije selfija i reklama, isforsiranih emocija i suza, na trenutak se pomisli kako je bratstvo i jedinstvo ponovo zavladalo na ovim prostorima. Istina da kao najpoznatiji regionalni show-talent X faktor forsira regionalnu shemu zajedništva, srbizirani srpsko-hrvatski jezik, naslijeđe cajko-turbofolk tradicije i melosa, zajednički upitni humor i kičasto estradno odijevanje. Istina je također da se takav zabavno-bihevioristički eksperiment provodi na novim post-ratnim generacijama, neopterećenoj omladini koja nije poznavala rat i načelno ne bi trebala pričati o partizanima, ustašama, četnicima.
Potenciranje iluzornog zajedništva, instant sreće i amnezije povijesti-prošlosti dovodi zapravo do negacije ili anuliranja realnosti putem šuplje amerikanizirane kvazifilozofije pozitive, just do it, i lakog uspjeha. Svakako je pohvalno što se današnje mlađe generacije bave pjevanjem i da se uopće žele izboriti za neki profesionalni uspjeh, samo nisam siguran da je izabrani put estrade ispravan put osobne realizacije. Jeftini kičasti spektakli i celebrity poput The Voice i X-faktor služe kao svakodnevna nezaobilazna zabava, ali su i glavni današnji mehanizmi proizvodnje i održanja opsjene stvaranja instant idola kakvi sami težimo postati. Manipuliranje nezrelim sugestibilnim maloljetnicima i obećanje brzog stjecanja statusa idola-zvijezde, pa i nemilosrdna kvazi darvinistička selekcija i konkurencija koja se provodi od strane žirija, participiraju u promicanju takvog modela kompulzivno-narcisoidnog i socio-darvinističkog društva. Stoga kulturna opsjena i celebrity kultura predstavljaju privlačnu dimnu zavjesu koja krije krutu dinamiku carstva profita i casino-kapitalizma koji je proizveo fiktivno bogatstvo u okviru potrošačkog društva permanentne zabave, (a zapravo nas gura i potiče na veće dugove koje ćemo vraćati cijeloga života), dok je u realnosti obogatio malobrojnu oligarhiju. Korporativni kapitalizam vješto se adaptira svakom tržištu i tehnološkom društvenom razvoju. Stvaranjem novih paradigmi poput održivog rasta, potrošačkog društva, društva slobodnog vremena, isti kapitalistički sustav obnavlja svoju proizvodnu bazu. Naime,nakon što je gotovo uništio paradigmu rada-vrednote i radničku klasu, odcijepio se od realne ekonomije, korporacijski kapital kao najvažnija struktura moći, ovladava s mekom silom, masovnim medijima, obrazovnim institucijama, industrijom zabave i popularnom kulturom.
Talent-show poput X faktor ili The Voice, najbolji su primjeri kako je najlakše zarađivati i praviti se pametan i visoko glazbeno obrazovan manipuliranjem i izrabljivanjem iracionalnih nada i emocionalnih poriva, prisiljavati ih na glazbeno i fizičko jednolično formatiranje lišavajući ih vlastite osobnosti. Svakome je žao tih mladunaca koji zaista vjeruju u sretnu zvijezdu bez puno truda i rada. Samo nitko da im kaže, pa ni vlastita obitelj, o posljedicama takve narcisoidne psihoze i iluzorne vjere u moć vlastitog ponekad fiktivnog talenta (naravno ima izuzetaka). Nitko da ih iz režije ili žirija spusti na zemlju i kaže im da čak iako budu izabrani među najbolje, eventualno će nastupati na drugorazrednim humanitarnim ili mall-ovskim koncertima. Treba im reći kako glazbenu scenu i estradu regiona i dalje uzurpiraju i monopoliziraju, više od 20 godina iste netalentirane kvazi zvijezde i beskrupulozni menadžeri koje nitko ne priznaje izvan ovih granica. Franšiza talent-showa seže međutim i šire. Smišljen je izdanak The Voice za visoko-konzervativni Afganistan. Emisija "The Voice of Afghanistan" skrojena po modelu The Voice izazvala je oštre kritike Afganske političke i društvene konzervativne javnosti, jer je optužena za zapadnu propagandu i napad na afganski identitet. Afganski parlamentarac Abdul Sattar Khawasu je objavio džihad svim glazbenim emisijama uvezenim iz Europe i SAD. Emitirana je također lokalna adaptacija Pop Idola, u kojoj je jedna od kandidatkinja morala pokriti lice kako bi nastavila pjevati pred kamerama. Dodatna je šizofrenija razvidna u pokušaju kontra-pariranja emitiranju takvih pro-zapadnih emisija, Afganski kanal Tolo TV emitirao je tijekom ramadana jednu vrstu "Kuran Idola" tijekom kojeg su vjerski eruditi trebali ocjenjivati kapacitet kandidata za pravilno i brzo recitiranje Kurana.
Međusobna percepcija i simbolična interakcija Europe i Balkana funkcionirala je kao zrcalo koje izobličuje onoga koji promatra, ali ujedno i kao komplementarni protusvijet, civilizirani svijet-iracionalni necivilizirani svijet. Naime, svi pokušaj izgradnje novog čovjeka na ovim prostorima kao nametanje vladajućih mitologema totalitarnih ideologija, Projekt Barbarogenija kao projekt moderne, mutirali su u razdoblju neoliberalnoga kapitalizma u projekt genetski kodiranog poslušnog potrošača koji proizlazi opet iz zapadnih financijskih krugova, uvjerenih kako društveni inženjering i formatiranje društva može proizvesti novi a-kulturacijski model narcisoidno-potrošačkih bezličnih i konformističkih humanoida. U taj se kontekst uklapa, unatoč jasnim lekcijama povijesti o nastavku među-nacionalnih i međuvjerskih podjela, novi pokušaj društvenog inženjeringa na ovim prostorima, na kojima se regionalizacijom društva zabave, promicanjem celebrity opsjene, ideologije tržišta i hedonizma, nastoji stvoriti generacijske kulturološke pretpostavke za jedno anestezirano ahistorijsko hiper-individualističko društvo koje ne treba decivilizirati i demačizirati jer je postalo acivilizirano, i hibridno.
>> 'Od gomile odličnih pjevača kojima se može pohvaliti Hrvatska, oni dovedu ovo?'
Koliko primitivizma, od naslova do komentara. Ne trujte djecu i ne mjesajte glazbu gdje joj nije mjesto. Htjeli ili ne, dio smo ove regije i svatko normalan tko želi mir i dobro svom djetetu i budućim naraštajima ne treba se vraćati četvrt stoljeća unazad niti širiti mržnju.