Kao što se često ne podudaraju pravo i pravda, ne podudara se ni kanonsko pravo Crkve s pravednošću prema vjernicima koji nakon rastave žive s novom osobom. Oni u očima Crkve žive u smrtnom grijehu, u preljubu jer je njihov prvi kršćanski brak nerazrješiv do smrti, kakav god bio... Iako su nakon postsinodske pobudnice pape Franje “Amoris Laetitia” o braku i obitelji u kojoj je naveo da se “u nekim slučajevima” rastavljeni koji žive s novom osobom mogu pričestiti, mnogi to iščitali kao velik pomak Crkve, no u praksi se pomak nije dogodio. Hoće li ga papa napraviti, vidjet će se što će odgovoriti četvorici kardinala, koji su zatražili tumačenje o pet dvojbi o rastavljenima. Doc. dr. Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, predavač kolegija “Religija, pravo i društvo”, tumači što znače dvojbe kardinala.
Strogo kanonsko pravo
Kardinali pitaju može li se pričestiti rastavljenu osobu koja živi s novom osobom jer ih zbunjuju papine riječi da je to moguće “ u nekim slučajevima...”
– Crkvena dogma, kanonsko pravo i katekizam su jasni. Ako se netko tko je bio u kršćanskom braku rastavi, pa živi s nekom osobom, on je u preljubu. Papa nije precizirao u kojim se slučajevima rastavljeni mogu pričestiti iako bi on to mogao napraviti. Ne vjerujem da će se u bližoj budućnost ići na ublažavanje stava Crkve prema novom braku rastavljenih – kaže Staničić.
Za drugu dvojbu kardinala – ostaje li važećom enciklika „Veritatis splendor“ Ivana Pavla II. glede apsolutnih moralnih pravila koja zabranjuju čine protiv nerazrješivosti braka – Staničić kaže da papa Franjo nije stavio izvan snage encikliku Ivana Pavla II. pa je i dalje brak nerazrješiv do smrti. I treće se pitanje odnosi na rastavljene, a u grijehu ne bi bili samo rastavljeni, koji su pričešćeni pojedinačnom odlukom nekog svećenika. Za Crkvu je brak i dalje razrješiv samo smrću i ako se proglasi ništavim.
– Crkva ne zabranjuje rastavu, osobito u slučajevima zlostavljanja, i ne smatra je tada grijehom ako osoba nakon rastave ponovno ne živi s nekim – kaže Staničić. Na upit koliko je takav stav danas radikalan, Staničić kaže da je teško očekivati da će se dogma o nerazrješivosti braka promijeniti .
– Crkva nije organizacija koja ide ukorak s vremenom i njezino bih mijenjanje usporedio s puzanjem ledenjaka. U očima Crkve, ako nakon rastave živite s novom osobom, vi ste u stalnom preljubu, koji je smrtni grijeh – kaže Staničić. Četvrta je dvojba kardinala jesu li papine riječi o „olakšavajućim okolnostima glede moralne odgovornosti“ u suglasju s enciklikom Ivana Pavla II. po kojoj „okolnosti neće nikad moći pretvoriti opak čin u pošten i obranjiv...” Što je opak čin za Crkvu?
– Znajući da postoji valjani ženidbeni vez između supružnika iako je građanskopravno prestao u očima Crkve i pape Ivana Pavla II., čin sklapanja novog braka je opak čak i ako je poslije čist život u novom braku. Papa Franjo nije proglasio da ponovno oženjeni imaju pravo ženidbe – kaže Staničić. Za peto pitanje može li se savjest koristiti da se opravdaju iznimke od apsolutnih moralnih vrijednosti, Staničić kaže da se to odnosi na slučajeve kad savjest kaže da rastavljeni pate jer se ne mogu pričestiti. Dodaje da “ovdje vrijedi maksima da pravo i pravda nisu isto jer je zabrana pričesti nepravedna prema vjernicima.
Papa lijepih riječi ili...
Sociolog Slaven Letica vjeruje da će trebati vremena da se prihvate riječi pape Franje, koji je dosad izrekao mnogo toga avangardnog, od izjava da Bog nije mađioničar da bi stvorio svijet u sedam dana do onih o pokušaju pomirbe teorije evolucije i velikog praska te o homoseksualcima... No po odgovoru pape Franje kardinalima vidjet ćemo je li uistinu veliki reformator ili su to bile samo dopadljive riječi, a bit ostala ista?
Pisete o necemu sto uopce ne razumijete. Krscanski brak nije ceremonija ni festa, iako se tako gleda i promatra, nego sakrament u kojem muskarac i zena pred Bogom i s Bogom sklapaju, svjesno, slobodno i svojom voljom (inace nije valjano) savez za koji sami obecaju da ce ga drzati do kraja zivota. Tko nije svjestan toga, ne bi ni trebao sklapati krscansku zenidbu na koju nitko ne sili. U Bibliji jasno stoji da sto Bog spoji covjek neka je rastavlja - Crkva to slusa i nijedan svecenik nema ovlast na svoju ruku raskidati valjano sklopljen savez izmedju supruznika i Boga. Cisto je druga prica sto se vjenca sakom i kapom jer je sve postala birokracija i ekonomija.