Hrvatska godišnje za socijalnu zaštitu svojih građana izdvaja 70,9 milijardi kuna, odnosno 21,6 posto BDP-a, što nas smješta među deset država članica EU s najnižim izdvajanjima.
Najmanju podršku države u tom dijelu imaju građani Letonije, Estonije, Rumunjske, Litve i Bugarske, gdje naknade čine 14 - 17% njihova BDP-a, a najbolju stanovnici Danske, Francuske, Nizozemske i Irske gdje se trećina nacionalnog dohotka usmjerava prema građanima, odnosno (32 -34,6%). Dvije trećine hrvatskih izdataka odlazi na zdravstvenu skrb i starost, odnosno troškove liječenja i mirovina, naveo je ovih dana Državni zavod za statistiku na temelju podataka za 2014. godinu.
Dugovi prema susjedima?
Jedno od najvećih iznenađenja vezanih uz socijalnu zaštitu građana izdaci su za liječenje u inozemstvu veći od jedne milijarde kuna. Analitičari DZS-a ističu da je 2014. godina bila “jedna od rijetkih u kojoj je većina troškova zdravstvene zaštite u inozemstvu pokrivena u tekućoj godini, dok se prethodnih godina veći dio prebacivao u iduću godinu kao rashod budućeg razdoblja”. Taj je trošak iznosio vrtoglavih 1,15 milijardi kuna, što preračunato čini oko 6 posto zdravstvenog budžeta, te je bio 20 puta veći nego 2013. godine.
U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje potvrdili su nam da je podatak točan, no oni tvrde da se nije povećao broj bolesnika koji su upućeni na liječenje u inozemstvo, nego se promijenila metodologija prikazivanja troškova.
– U 2014. godini izmijenjeno je knjigovodstveno iskazivanje rashoda, te je u iskazani trošak pribrojen dugogodišnji nenaplaćeni odgođeni trošak iz prethodnih razdoblja za liječenje hrvatskih osiguranika u susjednim zemljama. Uz to su išli i uobičajeni troškovi liječenja prema odobrenim zahtjevima, te troškovi neodgodivih liječenja hrvatskih građana u zemljama EU i ostalim zemljama, odgovaraju u HZZO-u. Po tome proizlazi da smo susjedima godinama dugovali više od milijarde kuna! Kome i koliko, nismo dobili odgovor. HZZO pojašnjava da se u inozemstvu plaćaju tri različite stavke, prva je liječenje bolesnika koje se ne može obaviti kod kuće, druga je trošak hitnih pregleda, a treća stavka je liječenje hrvatskih građana izvan EU s kojima Republika Hrvatska ima potpisane konvencije a to su Srbija, Makedonija, Crna Gora, BiH i Republika Srpska. Za te tri stavke 2013. godine plaćeno je 59.8 milijuna kuna, a godinu dana kasnije 1,15 milijardi kuna! Kad je riječ o liječenju u inozemstvu prema odobrenim rješenjima, HZZO ističe da je broj odobrenih liječenja bio ujednačen i kretao se od 612 do 643 pozitivna rješenja godišnje, koja su državu stajala 15 do 30 milijuna kuna godišnje. Po novoj Esspros metodologiji u 2014. godini, za bolničku skrb kod kuće potrošeno je 10 milijardi kuna, ambulantnu skrb 4,4 milijarde kuna, dok su lijekovi na recept državu stajali 2,9 milijardi kuna. Radnici manje odlaze na bolovanja. Godišnja vrijednost plaćenog bolovanja na teret poslodavca spustila se s 1,9 milijardi kuna u 2012. godini na 1,7 milijardi kuna u 2014. godini, dok je bolovanje na teret države palo ispod milijardu kuna, na 944 milijuna.
Rekorderi po nezaposlenosti
U usporedbi s drugima Hrvatska natprosječno izdvaja samo za dvije skupine stanovništva – invalide (2,6 posto hrvatskog BDP-a prema 2,1 posto u EU) te za preživjele uzdržavane članove obitelji – 2,1 prema prosječnih 1,6 posto u EU. Za nezaposlene izdvajamo tri puta manje od ostalih – 0,5 posto BDP-a prema europskih 1,5 posto. Hrvatski troškovi za starost (svi troškovi u vezi sa starošću osim zdravstvenih) iznose 7,2 posto BDP-a prema 11,5 postu u EU, a niži su nam i izdaci za zdravstvenu skrb (7,1 prema 8,4%).
Šta se stidite. Napišite da je Milanović dao Srbiji (inozemstvu) za liječenje Srba (četnika) koji su prijavljeni na adresi u Hrvatskoj.