Kad sam došla na razgovor s Goranom Barom, dočekao me namrgođeni, pogrbljeni, mršavi 50-godišnjak u broj većem kaputu.
Pomislila sam – ovo će biti naporno – jer nije mi djelovao nimalo zainteresiran za čavrljanje. Ali kada smo počeli razgovarati, Bare je od mračnog tipa postao ugodan sugovornik. On ne gleda ljude u oči i dok razgovaramo pogled mu vrluda kroz prozor kafića. Prvi me put pogledao u oči kada sam ga upitala o smrti prve supruge. Bare je emotivac, brutalno iskren.
Ovo je njegova životna priča...
Cijeli tekst pročitajte u nedjeljnom izdanju Večernjeg lista!
Koji su to "naši prostori"