Udruga hrvatskih sudaca (UHS) protiv je sigurnosne provjere kandidata za suce i da sigurnosno-obavještajni aparat određuje tko (ni)je podoban biti sudac. Prema kojim kriterijima? Hoće li biti dovoljno da su im članovi obitelji osuđeni, nepoćudno žive, imaju “neprihvatljive” političke stavove ili „sumnjivo“ podrijetlo, pitaju se u primjedbama na Nacrt Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Kako se izvori podataka pri takvoj provjeri taje, to otvara prostor diskrecijskoj ocjeni i onemogućuje ispitivanje zakonitosti. Riječ je o nedopustivu utjecaju izvršne vlasti na pravosuđe.
U DSV-u samo jedan mandat
UHS traži da se zakonski riješi ravnopravna zastupljenost sudaca specijaliziranih sudova, rodna ravnopravnost i da predstavnike u DSV ne daju isključivo dva najveća suda u Zagrebu i Splitu. Zanimljivo, izbor članova DSV-a ograničili bi na jedan mandat, umjesto sadašnja dva, a kad smo kritički pisali o trećem izboru aktualnog člana, on je uvrijeđen za svaki tekst tražio po 80.000 kuna. Udruga je protiv toga da se trajno objavljuju snimke razgovara kandidata u postupku imenovanja sudaca jer to neće imati pozitivan učinak na jačanje objektivnosti i transparentnosti i neće osnažiti povjerenje javnosti. Naprotiv, moglo bi ugroziti iskrenost rasprave i narušiti pravo privatnosti. Jedino tri od 27 zemalja predviđa prenošenje snimki razgovora, s time da jedino Moldavija ima sve otvoreno, dok je u Ukrajini i Letoniji prijenos dostupan sucima putem linka, koji se za nekoliko sati briše pa nema preslušavanja. UHS predlaže da se vode bilješke koje bi na zahtjev bile dostupne predstavnicima javnosti i sudionicima natječaja, a da se DSV obveže osvrnuti na razgovor (slično ima Švedska). Smeta im i što se suce svodi na nadzornike, referente za unos podataka o predmetu u informacijski sustav, jer bi se obnašanjem sudačke dužnosti smatrao neurednim nepravodoban, nepotpun i netočan unos. Iako je stegovni tretman sudaca koji ne donesu dovoljno odluka fleksibilnije riješen, i dalje se ne vodi računa o kvaliteti odluka i složenosti predmeta pa traže redefiniranje “neurednog obnašanja sudačke dužnosti”.
Neustavno da ministar bira
Nedopustivo im je da ministar preko ocjene, kao faktičnog veta, utječe tko će biti šef suda. To je i protuustavno, detaljno obrazlažu. Predlažu da ministar daje savjetodavno mišljenje rangirajući programe kandidata po kvaliteti, ali konačnu ocjenu treba dati DSV. Što bi se postiglo neograničenim uvidom u imovinske kartice sudaca na internetu (u EU to ima jedino Slovačka), pita se UHS, jer je niz razloga zbog kojih se suce ne može izjednačiti s državnim dužnosnicima. To može narušiti odnos sa strankama i pogoduje nastanku korupcijskih rizika. Uvid u imovinu olakšava nalaženje slabih točaka i omogućuje prilagodbu korupcijske ponude. Fama je da suci kriju bogatstva za koja javnost mora znati. Plaće sudaca niže su u RH nego u EU (čak i izvan jer je u Gruziji godišnja plaća suca prvog stupnja 17.500 eura). Analiza GRECO-a pokazuje da u 14 zemalja EU suci nemaju obvezu podnošenja imovinskih izvješća, a od 14 članica s tom obvezom, tek u šest izvješća objavljuju se online. Ako su honorirane aktivnosti sudaca glavni argument za objavu kartica, onda suce treba obvezati, kao u Finskoj, da objave vanjske aktivnosti, a da imovinska izvješća kao i dosad budu dostupna na zahtjev.
>> Sessa: Političari donose zakone od kojih se diže kosa na glavi
>> Đuro Sessa: Državni odvjetnici uživaju status papinske nepogrešivosti
S obzirom na stanje u sudsvu kakvo je sada a zahvaljujući vama i politici kako bi bilo da malo pilu okrenete naopako pa da: -sudac snosi štetu koju učini svojom greškom -da završi u zatvoru za primanje mita -da mu mu se sudi za zastaru njegovom krivicom -da ga se može izbaciti iz državne službe zbog nerada... Naravno, po vašemu vi ste nedodirljivi!