Nakon što je stornirana tjeralica za Branimirom Glavašem, može li on slobodno doći u Hrvatsku ili mu i dalje prijeti istražni zatvor? Iz državnih institucija zapravo mu je rečeno: “Dođi, pa ćemo ti reći!”. Premda je nedopustiva takva pravna nesigurnost kad je riječ o temeljnom ljudskom pravu, za to nitko nije kriv. Tjeralica više nije na snazi, a rješenje o pritvoru doneseno pri izricanju nepravomoćne osude od 10 godina zatvora, prestalo je po sili zakona vrijediti kad je Glavaš počeo izdržavati kaznu. Zastupnik optužbe Jurica Ilić drži da pritvorsko rješenje nakon što ga je sud odbio ukinuti i dalje egzistira. Očito, inzistirat će na istražnom zatvoru.
Rješenje u tumačenjima
Odluka Ustavnog suda o ukidanju samo pravomoćne presude Vrhovnog suda je presedanska jer, da je ukinuta i presuda Županijskog suda u Zagrebu, onda o Glavaševoj slobodi ne bi bilo takvih dvojbi. Ali, dogodila se situacija koju zakonodavac nije mogao predvidjeti, a rješenje se mora tražiti u tumačenjima pojedinih odredbi u okviru općih kaznenopravnih principa. Stav je i Akademije pravnih znanosti da je takva odluka bila nužna i da je njome Ustavni sud “potvrdio važnost Vrhovnog suda kao najvišeg suda”. Sada je na snazi nepravomoćna osuda na 10 godina zatvora izrečena 8. svibnja 2009. Prema Zakonu o kaznenom postupku, istražni zatvor (nekoć pritvor) uvijek će se “pri izricanju presude” odrediti okrivljeniku kojem je izrečena kazna od pet godina zatvora ili teža.
Županijski je sud prekjučer odlučio da je to staro rješenje o pritvoru po sili zakona prestalo vrijediti kad je Glavaš počeo izdržavati kaznu. Može li se sada tražiti novo rješenje s obzirom na to da nitko osuđen na težu kaznu ne može pravomoćnu presudu čekati na slobodi? Zakon tu situaciju izričito ne rješava pa je sve moguće. Očito je stav zakonodavca da je opasnost od bijega u slučaju teže osude, uz sudski pojačanu vjerojatnost da je kazneno djelo počinjeno, takva da javni interes preteže u odnosu na prava okrivljenika i presumpciju nevinosti. Sud “mora” odrediti istražni zatvor baš svakome i za to nema alternative. A što ako sud propusti odrediti istražni zatvor unatoč tomu što mora? Na intervenciju tužiteljstva to bi bilo ispravljeno.
Može li onda tužiteljstvo u presedanskoj situaciji tražiti da se opet izda novo rješenje, i to nakon što su protekle tolike godine od objave presude i konzumiranog ranijeg rješenja? Kad bi i to bilo moguće, sljedeća dvojba je vrijede li i za tu vrstu istražnog zatvora (obligatorni) maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora. Prema članku 123. ZKP-a, istražni zatvor neće se odrediti “ako je već isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora (članak 133.)”, ali to važi isključivo za tzv. fakultativni istražni zatvor, a ne i kad je obvezan. Međutim, suprotan zaključak proizlazi iz članka 133. ZKP-a koji omogućuje produljenje istražnog zatvora “u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda”.
Računa li se i kazna?
Eksperti kaznenog prava, koji zbog političkih okolnosti slučaja Glavaš ne žele istupati, potvrdili su nam kako su te odredbe kontradiktorne. Ipak, rokovi bi se trebali odnositi i na obvezatni istražni zatvor. Dvojba je i treba li vrijeme koje je Glavaš proveo na izdržavanju kazne uzeti u obzir pri računanju maksimalnih rokova istražnog zatvora koji sami za sebe nisu iscrpljeni. Inače, svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava se u izrečenu kaznu zatvora pa bi to pravilo trebalo vrijediti i u obrnutom smjeru. Tužitelj će vjerojatno inzistirati na svome, ali za Glavaša govori i načelo “in dubio pro reo” prema kojem se dvojbe trebaju tumačiti u korist okrivljenika.
Ne ulazeći u osnovanost presude g. Glavašu, ovo je smiješno. U našoj državi puno toga ne štima, Neorgazirana država jesmo. Kada će netko biti odgovoran. Hebo lud zbunjenog.