Ivan Vilibor Sinčić hrvatski premijer, a Božo Petrov njegov prvi suradnik u novoj radikalnoj vladi koja je nastala na kritici dosadašnje političke elite? Za sve one koji ljutito kimaju glavom uz prigodnu psovku, samo podsjećanje da je novi premijer Grčke Alexis Tsipras prije desetak godina imao još slabije izglede. Stara politička garda, koju personificiraju za političare relativno mladi Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, još uvijek ima šansu da zaustavi ovakav scenarij, ali se mora trgnuti iz zimskog sna i početi voditi radikalnu politiku koja je u suprotnosti s onim što je do sada činila (bolje rečeno nije činila).
Svjetski mediji etiketiraju grčke pobjednike kao radikalne ljevičare, ali ni ove naše dvije vodeće stranke u nekim politikama nisu ništa manje socijalne i populističke. Hrvatska je valjda jedina kapitalistička zemlja u svijetu u kojoj su plaće za isti posao u javnom sektoru značajno veće nego u privatnom. A upravo se tu možda najbolje vidi koliko su sve naše dosadašnje vlade, i HDZ-ove i SDP-ove, bile socijalističke i u svojoj biti antipoduzetničke. Većim plaćama u javnom sektoru država je poslala jasnu poruku da se privatna inicijativa ne isplati, nego da treba uz pomoć politike naći uhljebljenje. U privatnom sektoru ionako rade samo luzeri koji nisu bili dovoljno sposobni da se negdje "smjeste". Jer tko pametan i sposoban uopće želi raditi u privatnom sektoru kada zna da će raditi više, dobiti manju plaću i otkaz kada malo zagusti. U tom bastardu od kapitalizma najgore su prošli mali i srednji poduzetnici koji nisu imali političke veze i utjecaj kao hrvatski tajkuni i strane banke. Takva gospodarska politika, kojoj je cilj očuvanje tečaja a ne dobrobit građana, dovela nas je do onoga što imamo. Puno nezaposlenih i sve više blokiranih i deložiranih. Najgore je to što su ljudi izgubili nadu da se može nešto napraviti.
Nastao je pogodan humus za uzgoj snaga koje svoj program baziraju na žestokoj kritici establišmenta. Iako u toj babilonskoj kuli političkih stranaka ima raznih svata, najviše nedostaje istinskih "novih snaga". Neki koji bi to htjeli postati, kao na primjer Radnička fronta, nemaju, barem za sada, potrebnu organizaciju, a bojim se ni dostatno političko umijeće. Kada razgrnemo političke ukrase, među kojima ima dosta plagijata i jeftine bižuterije, onda nam kao prvi borci protiv starog sustava ostaju samo Ivan Vilibor Sinčić i Božo Petrov. Iako se Živi zid predstavlja kao transideološka stranka, ipak je glavnina njegova biračkog tijela na ljevici ili onome što bi trebala biti ljevica, dok Božo Petrov može računati na konzervativne birače koji su razočarani postojećim sustavom.
Protivnici postojećeg sustava dobili su prostor i njihova će popularnost, kako sada stvari stoje, i dalje rasti. Ali oni nemaju dovoljno snage i pogotovo iskustva da se u sljedećem izbornom ciklusu dokopaju vlasti. Stoga je još veća odgovornost na Tomislavu Karamarku kojemu istraživanja javnog mnijenja daju najviše šanse da bude premijer. Više se ne može voditi politika da se promijeni vlast a da sve drugo ostane isto. Za sada, nažalost, još uvijek nisam vidio program koji bi ulijevao nadu. Na tom reformskom putu HDZ i SDP trebali bi pomagati jedan drugome, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što tako pomažu sami sebi. Ako ne upije sljedeća vlada, onda dolazi vrijeme za radikalne promjene. U dramatičnim društvenim prevratima, kakav se prije nekoliko dana dogodio u Grčkoj, moguće je i da Ivan Sinčić postane hrvatski premijer.
>>Sinčić napao Vujčića: Dok kuća gori, njega nije briga
>Sinčić: Pozivam sve na prosvjed i na blokadu HNB-a
Ne vidim razlog zbog čega Sinčić ne bi uspio. Svaka mu je na mjestu.... a to što to sadašnjoj oligarhiji na vlasti ne odgovara jer bi izazvalo čistke među njihovim redovima, normalno da njima liči na anarhiju. Po meni bi to bila samo konačna i dugoočekivana uspostava reda.