Sigurno ste očekivali nekog slabašnog, a pogledajte me, izgledam ko medo – prva je rečenica koju nam je pri upoznavanju, uz osmijeh, ali i pun energije i životne radosti, uputio četrdesetogodišnji Dražen Zemun iz Križevaca. Ništa, ama baš ništa ne otkriva da je ovaj mladi muškarac prije točno godinu bio na samom rubu života.
I kod nas sve više darovatelja
Dražen će za tjedan dana, 24. svibnja, proslaviti svoj prvi rođendan u
novom razdoblju svoga života koji je dobio zahvaljujući novom organu,
novom srcu i naravno donoru 28-godišnjem mladiću koji je nesretnim
slučajem poginuo u Njemačkoj.
– Moja je priča jako teška, jako ružna, ali ima sretan kraj – prisjeća
se Dražen svojih teških godina.
Promjena preko noći
Život mu se posve promijenio iznenada, neočekivano, doslovno preko
noći. Dogodilo se to 1999. godine, u tri sata poslije ponoći, kad mu je
na radnom mjestu – a radio je kao prometnik vlakova – “iz čistoga
mira”, priča nam Dražen, srce počelo lupati kao ludo.
“Možete li uopće zamisliti kako je to kad vam otkucaji srca dođu na
170? Imate osjećaj da će vam srce iskočiti iz grudi. Bude tako minutu,
dvije, pet i onda se smiri. Vjerujte na riječ: strašno!” Dražen je brzo
shvatio da mu se sa zdravljem nešto događa, a njegova liječnica odmah
ga je poslala u poznatu “Srčanu” u Zagreb, gdje mu je mladi kardiolog
otkrio dijagnozu. Dražen je bolovao od kardiomiopatije, virusne upale
srčanog mišića.
Liječnici su mu objasnili da mu je srčani mišić zbog toga oslabio, što
je vjerojatno bila posljedica viroza.
– Doista sam te godine četiri puta bolovao od gripe, imao sam vrlo
visoku temperaturu. No, potpuni šok uslijedio je kad mi je dr. Danijel
Planinc, kardiolog u Kliničkoj bolnici “Sestara milosrdnica”, nakon
pregleda rekao da ću kad-tad morati na transplantaciju srca! Pomislio
sam: pa što mi on to govori?! Imao sam tada samo trideset godina, kod
kuće dvoje male djece. Kći Nikolina imala je samo deset, a sin Dean
samo šest godina... Dr. Planinc uspješno je održavao rad moga srca uz
pomoć lijekova nekoliko godina, a kad sam obolio od upale pluća, cijeli
je moj život krenuo nizbrdo.
Uoči Božića 2007. završio sam u bolnici gdje sam bez prekida ležao šest
mjeseci i dva dana! U Vinogradskoj sam, okruglo, ležao pet mjeseci. Bio
sam u toliko lošem stanju da se iz kreveta nisam mogao dići... Srce mi
je bilo jako slabo... Pet mjeseci danonoćno sam u venu primao lijek
koji me održavao na životu...
Cijeli organizam je gotovo stao, bio sam na rubu... Teško mi se i
sjećati toga vremena – povjerava nam se Dražen te pri tome s velikom
zahvalnošću i poštovanjem spominje dr. Planinca i njegov tim, bez kojih
ne bi izdržao. I naravno, bez podrške obitelji, supruge Nade koja je
svakodnevno bila uz njega.
– Dan koji neću zaboraviti do kraja života bio je 24. svibnja 2008, kad
je na sam Svjetski dan transplantiranih, u moju sobu u pet sati poslije
podne ušao dr. Planinc i rekao mi: Dražene, spremaj se, našli smo ti
srce!
Foto: Arhiva VL
Obećanje djetetu
– Suze su mi navrle. Da, od sreće! Konačno je došao i taj dan. Ne,
nisam se bojao operacije. Ponekad sam se bojao da srce neću dočekati.
– Tata, obećaj mi da nećeš umrijeti i da ćeš se vratiti doma – ovim je
riječima na transplantaciju Dražena ispratila kći, ali on ni u jednom
trenutku nije razmišljao o tome da presađivanje možda neće uspjeti. Kad
je nakon transplantacije došao kući, obitelj i prijatelji dočekali su
ga s dvije stotine balona u obliku srca i s tortom za rođendansko
slavlje.
– Bilo je jako, jako dirljivo.
Dražen je ne samo živ nego se, kaže, i vrlo, vrlo dobro osjeća. U
mirovini je, ali živi normalnim životom, zdravo se hrani, a među
rijetkim ograničenjima za njega su teški fizički poslovi i veliki
fizički napori. Kao i svi drugi pacijenti s presađenim organom,
svakodnevmo pije lijekove protiv odbacivanja organa.
A za sve godine u kojima će biti uza svoju obitelj, družiti se sa
svojim susjedima i prijateljima, koji su također duboko proživljavali
njegovu bolest i povratak u život, duboko je zahvalan i kardiokirurgu
dr. Igoru Rudežu u Kliničkoj bolnici Dubrava, ali i nepoznatom
njemačkom mladiću, svom donoru.
Mise za novo srce
Treba istaći još jednu činjenicu, još jednu sretnu okolnost. Dražen
Zemun uvršten je na listu Eurotransplanta, jer mu je novo srce hitno
trebalo.
– Sretan sam da je Hrvatska ravnopravna članica te međunarodne udruge
za razmjenu organa, jer pitanje je bih li u suprotnome dočekao
presađivanje – rekao je Dražen. Srce mu dobro radi, nada se da će tako
i ostati, ali nije opterećen dalekom budućnošću.
– Kaj bude i kak bude, budemo vidli. Ali, zamislite što mi se sve
prošle godine poklopilo. Dvadeset i četvrtog svibnja obilježava se
Svjetski dan transplantiranih, to je i Dan Majke Božje Pomoćnice, 24.
svibnja kumovi su mi posvetili misu u Lourdesu, toga je dana župnik
moje župe za mene služio misu, moja mi je punica za 24. svibnja u
drugoj župi “dala” misu. I toga sam dana dobio srce! Zar to nije gotovo
nevjerojatno? – završava Dražen svoju životnu priču. Optimizam ga ne
napušta. On vjeruje u svoju sretnu zvijezdu.
