Unatoč tome što je Udbina smještena na glavnoj prometnoj žili kucavici koja spaja hrvatski sjever i jug i što je od Dalmatine udaljena tek dvadesetak kilometara, s kojom je spaja brza moderna cesta, ta lička općina i njezino središte još su za mnoge u Hrvatskoj velika zabit. Iskreno će vam to priznati i načelnik općine Ivan Pešut ohrabrujući nas da se u izričaju te nepobitne činjenice slobodno možemo izraziti narodnim jezikom koji za zabit ima puno slikovitiju riječ – "vukojebina".
– Ne vrijeđa nas to. Svjesni smo mi toga da smo od urbanijih središta udaljeni najmanje tridesetak kilometara i da u Udbinu nitko, osim onih koje je muka na to natjerala, ne bi došao živjeti. Ali, vjerujte mi, svi u ovdašnjoj vlasti sve činimo da to promijenimo – kaže načelnik Ivan Pešut, koji je u praznu Udbinu došao živjeti s obitelji netom poslije Oluje, točnije 26. kolovoza 1995., iz obližnjeg Lovinca.
Baš ta činjenica da su svakoj državnoj vlasti, koja bi im trebala najviše pomoći, Bogu iza leđa te da su se kroz prve godine pokušaja zajedničkog suživota doseljenih Hrvata iz BiH i Srba povratnika umorili od političkog nadmudrivanja oko toga tko će biti vlast u općini, tamošnji Srbi i Hrvati odlučili su promijeniti ploču i ne graditi umjetni suživot, nego se okrenuti realnom. I, sudeći po onome što smo vidjeli i čuli u Udbini, zasad im ide dobro.
Plodovi dogovora
Međunacionalne trzavice kod njih su prošlost, pokapaju se na istom groblju s dva ulaza, općinska vlast – u kojoj većinu od pet vijećnika ima SDSS, tri HDZ i po jednoga SDP-e, HSP-AS i HSS – jednoglasno donosi sve odluke pa tako i onu u uvođenju dvojezičnosti, a Srbi su na izborima za načelnika podržali HDZ-ova kandidata Ivana Pešuta. I toj, za hrvatske prilike, nestvarnoj priči tu nije kraj. Svu energiju koju bi trošili na političke igrice i nadmudrivanja odlučili su preusmjeriti na razvoj svoga mjesta i bolji život svakog sumještanina. Imaju tek četiri posto nezaposlenih.
– Ovdje mi to ne zovemo suživot, nego život – kaže načelnik Pešut, a njegove riječi potvrđuje nam umirovljeni profesor Slobodan Bjelobaba, predsjednik Općinskog vijeća Udbine iz redova SDSS-a, dodajući: "Postigli smo pravu harmoniju između Hrvata i Srba". Plodovi njihova dogovora i zajedničkog rada nisu vidljivi samo u mjestu smještenom na uzvisini, gdje se među obiteljskim kućama ističu stare zgrade s novim fasadama obnovljenim iz sredstava Fonda energetske učinkovitosti, čistim i besprijekorno očišćenim ulicama i dvorištima, nego i u obližnjoj udolini gdje je smještena poslovna zona. Milan Uzelac, zamjenik načelnika iz redova SDSS-a, reći će da u Udbini nemaju velikih problema s nezaposlenošću potkrijepivši to podacima.
– Puno više radnika plaću dobiva od rada u privatnim tvrtkama nego što ih je ovisno o proračunu. U općini je deset zaposlenih, u školi radi 20, a u Domu za stare i nemoćne 25 ljudi. Šezdesetak radnika radi u pilani Cedar, Moderator i Lika – Energo Eko zapošljavaju 40 radnika, Tvornica rezanog duhana 30, mini pilana Karačić – plus pet, Farma goveda deset, Šumarija 50-ak, komunalno poduzeće Hidrokom 17, a u ugostiteljstvu i trgovini zaposleno je 35 radnika – precizan je Milan Uzelac koji je zadovoljan razvojem poljoprivrede i stočarstva, resor za koji je posebno zadužen.
– Imamo četiri proizvođača koji drže do sto krava u sustavu krava-tele, a na Krbavskom polju petero ovčara proizvede više od sto tisuća litara ovčjeg mlijeka koje isporučuju Vindiji. Svake se godine na Krbavskom polju obradi oko 900 hektara oraničnih površina – dodaje Uzelac.
– Gotovo da i nemamo nezaposlenih – hvale se načelnik Pešut i predsjednik Vijeća Slobodan Bjelobaba. – No, na tome ne stajemo, nego nastojimo u Udbinu privući što više investitora – dodaju dvojica čelnika.
Prije dvije godine proširili su poduzetničku zonu, a u taj posao, osim pomoći države u darovanom zemljištu, uložili su i 300 tisuća kuna općinskog novca te od fondova EU dobili još sedam milijuna kuna. Tako su izgradili svu potrebnu infrastrukturu i već imaju investitore koji im se javljaju sa zanimljivim projektima. Jedan od njih je i veliki autopark koji bi u svom sastavu imao veliki kamionski terminal, benzinsku crpku, radionice, restoran, trgovine i smještaj. On bi bio površine sedam hektara, a uz njega bila bi sagrađena i suha marina – prostor na kojemu bi svi strani nautičari mogli ostaviti na čuvanje svoje brodice koje sa sobom voze na Jadran kada idu na godišnji odmor. Uz to ima zainteresiranih i za gradnju vjetroelektrana, a Slovenac Milan Cvjetičanin i njegova supruga Ljiljana u selu Visuć, udaljenom od Udbine osam kilometara, počeli bi izgradnju Eko turističkog poslovno-edukacijskog holističkog centra.
– Moj je otac podrijetlom iz ovih krajeva. Obnovio sam staru obiteljsku kuću na način kako su se gradile prije sto godina. Obnovili bismo tako cijelo naselje i ovdje dovodili poslovne ljude iz Slovenije, Austrije i ostalog dijela Europe, gdje bi oni uz edukaciju na stručnom nivou dobili i cjeloviti holistički tretman uključujući zdravu netaknutu prirodu bez računala i mobitela te pravu ekološku hranu – kaže Milan Cvjetičanin, koji živi i radi u Ljubljani.
Tako priča iz Udbine, prema broju stanovnika male općine koja ih broji tek oko 1500, a prema površini najveće ličke i jedne od tri najveće općine u Hrvatskoj, zvuči pomalo nestvarno. Čelnici Udbine realno će reći da je sve to još uvijek daleko od savršenoga, ali zadovoljni su s onim što su dosad uspjeli napraviti.
Čekaju dvojezične ploče
– Ne teku ovdje med i mlijeko. Život je težak, ali borimo se. Ne damo se i nastojimo ga unaprijediti. Bilo je tu i problema, ali nismo ih rješavali vruće glave i lomili preko koljena, nego smo nastojali do rješenja doći razgovorom i dogovorom, a ne inatom jednih ili drugih. Pobijedio je zdrav razum – kaže Slobodan Bjelobaba, koji se iz progonstva poslije Oluje u Udbinu vratio prije 14 godina.
Prije šest godina poslije lokalnih izbora u Udbini nije bilo političke idile. Nekoliko su puta i Pešut i Bjelobaba nastojali zasjesti na čelo općine, ali poslije svakog izbora žalila bi se jedna ili druga strana. Puno su vremena potrošili u nadmetanju tko će biti načelnik. Kažu da su tada uvidjeli da to ne vodi ničemu pa su prije posljednjih lokalnih izbora sjeli i postigli politički dogovor. Pešut će biti zajednički kandidat za načelnika, SDSS će dati predsjednika Općinskog vijeća, a po jedan zamjenik načelnika bit će iz redova Hrvata i Srba.
– Bilo je skepse oko te koalicije u našim središnjicama, ali uvjerili smo ih da je to nabolje za Udbinu. I svi su građani prihvatili tu koaliciju – kaže Bjelobaba napominjući kako novo općinsko vijeće nijednu odluku ne donosi preglasavanjem, nego jednoglasno. – Dođemo na sjednicu s različitim razmišljanjima i prijedlozima. Međutim, prije glasovanja sve te prijedloge izbistrimo i onda kažemo: "Ljudi, ova je odluka optimalna" – dodaje Bjelobaba otkrivajući kako postižu jednoglasje.
Tako je bilo i za uvođenja dvojezičnih ploča. Srpski predstavnici nisu inzistirali da se dvojezične ploče postavljaju po ulicama i na ulazu u mjesto jer, kažu, tamo nikada nisu bile. Zadovoljili su se prijedlogom da dvojezične ploče budu postavljene na dvije službene zgrade i KIC-u Nikola Tesla. – Stvorili smo takvu atmosferu da je u Udbini to moglo proći bez problema – kaže načelnik Pešut.
Ipak, u studenom prije dvije godine i te su tri dvojezične ploče u Udbini razbili nepoznati vandali. To su osudili svi lokalni političari, ali taj vandalski čin nije narušio ni političku ni životnu harmoniju u Udbini. – Dvojezične ploče stoje u općini i mi se nadamo da će doći vrijeme kada ćemo ih ponovno postaviti – kaže Slobodan Bjelobaba.
Sličnu priču potvrdit će i ostali mještani Udbine, bez obzira na to jesu li Hrvati ili Srbi. Kao i svugdje, tako i u Udbini postoje oni, kažu udbinski čelnici, koji nastoje oko svega dignuti galamu. Ali, s obzirom na to da je Udbina mala, njih poznaju svi i svatko one iz svojih redova nastoji urazumiti. Svi će se složiti da je stanje u Udbini još uvijek daleko od blagostanja i od toga da nemaju nikakvih problema. Najveći su oni egzistencijalni, jednako kao i u ostalim dijelovima Hrvatske. Da je tako, potvrđuje i podatak da općinske vlasti iz proračuna pomažu najsiromašnijima u nabavi drva te plaćanju računa za vodu i struju.
– Ali, što je najvažnije, Srbi i Hrvati ovdje se poštuju jer zajedno žive. Jedni drugima idemo na slavlja i sprovode – kaže Slobodan Bjelobaba, koji često zna podići atmosferu na zajedničkim zabavama sviranjem harmonike.
>>Večernjakovi reporteri u Udbini: Putovanje u svemir? Napokon će se i za nas čuti
>>Udbina: Razbijene tri ćirilične ploče, jedna ukradena
Zašto ne? Ne postoje dobri i loši narodi, postoje samo dobri i loši ljudi.