Unatoč svim kontrolama i sumnjama na lažna bolovanja, sve ih je više. Uz redovne kontrole, HZZO je krajem prošle godine poduzeo i izvanredne kontrole, pri čemu je trećina bolovanja ukinuta. U 2016. ukupno su kontrolirali bolovanja u 3534 ordinacije i pritom pregledali 7157 osiguranika.
Međutim, stopa bolovanja u porastu je posljednje tri godine, govore podaci HZZO-a: dok je 2014. godine iznosila 2.76, u 2015. godini ona je bila 3.03, a 2016. godine 3.06. Odnosi se to na bolovanja na teret HZZO-a, što znači na ona dugotrajnija, jer do 42 dana idu na teret poslodavca. Izdaci za naknade bolovanja 2014. iznosili su 1,113 milijarde kuna, 2015. godine 1,232 milijarde, a lani 1,318 milijardi kuna. Uspoređujući prva dva mjeseca 2017. godine s istim razdobljem 2016. godine – bolovanja rastu.
Najčešći uzroci zbog kojih su ljudi privremeno nesposobni za rad, prema podacima HZZO-a, jesu bolesti vrata i kralježnice, prijelomi, ostale ozljede, otrovanja i djelovanja vanjskih uzroka, ostale bolesti mišićno-koštanog sustava, neuroze i afektivni poremećaji povezani sa stresom i somatoformni poremećaji te akutne infekcije gornjega dišnog sustava.
Začarani krug opterećenosti
Kriza i smanjenje broja radnika neizbježno vode k sve većoj opterećenosti zaposlenih. Dok je nekoć posao, koji bi realno trebalo raditi 11 ljudi, obavljalo njih petnaestero, znači bilo je rezerve, sada većinom imamo obrnutu situaciju u kojoj takav posao radi njih desetero. Izostane li jedan, drugi moraju potegnuti još jače.
– Naprezati se preko krajnjih mogućnosti može se samo neko vrijeme, ljudi počinju sagorijevati do trenutka kad netko pod takvim stresom ne pukne pa ispadne iz stroja i vrlo brzo, umjesto jednog, na bolovanju imate tri radnika. Još se dvojica osjećaju loše, ali zbog odanosti firmi idu raditi. Ne mogu zadovoljavati zahtjeve posla i zapravo se prema njima stvara averzija ostalih koji rade punim kapacitetom jer ih smatraju zabušantima. Nisu zabušanti nego jednostavno dalje ne ide – objašnjava ravnateljica Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu dr. Marija Zavalić začarani krug preopterećenosti.
Drugi je razlog trajnih bolovanja dugo čekanje na pretrage. Obiteljski su liječnici u nezavidnom položaju jer ih osiguratelj pritišće zbog troškova, a oni ne mogu pustiti pacijenta na posao dok ne provjere događa li se zaista nešto s njegovim organizmom, kako sumnjaju, odnosno dok pacijent ne obavi magnetsku rezonanciju, CT, fizikalnu terapiju itd..
– Iako se terapija može obavljati i uz rad, kod nas je to nemoguće zbog nefleksibilnosti poslodavaca. U europskim je zemljama normalno da radnik koji mora na fizikalnu, primjerice, radi tri sata, a tri sata je na bolovanju jer ide na terapiju – objašnjava dr. Zavalić.
Navodi još jednu opciju uobičajenu vani, a to su zasebne liste čekanja za zaposlene i one koji to nisu. Zaposleni koji na bolovanju čekaju određenu pretragu na tu pretragu idu po posebnoj listi čekanja kako bi ih se što prije osposobilo za radni odnos. To je kod nas prije dvije godine otklonjeno jer bi bila riječ o kršenju ljudskih prava. Općenito u RH imamo vrlo malo prilagodbi radnog mjesta, ne smanjujemo intenzitet rada za starije iako svi znamo da nam kapaciteti padaju i čovjek jednostavno sagori i ide na bolovanje koje je zbog svega toga dulje.
Puca prva linija obrane
Zanimljiv je podatak da je najviše bolovanja zabilježeno u zdravstvu i socijalnoj skrbi. U tim djelatnostima zaposleno je 90.106 aktivnih osiguranika, a prosječno dnevno izostaje njih 2408, uz 756.010 dana bolovanja, te bilježe stopu bolovanja 2,67. Prenapregnutost sustava s nedovoljno liječnika i medicinskog osoblja, a nije bolje ni u socijalnim službama, dobar je primjer stanja u svijetu rada koje opisuje dr. Zavalić. Paradoksalno je što to istodobno znači da puca prva linija obrane svih ostalih kojima posao prouzročuje preveliki stres i opterećenje.
>> Gorući problemi obiteljskih liječnika: zaustavite kaznene ekspedicije HZZO-a
i mene vrata bole.... posebno prljava!