Građani Hrvatske mogu na liječenje u neku od zemalja članica EU. Jučer je, naime, na snagu stupila direktiva o prekograničnom korištenju zdravstvene zaštite pa hrvatski građani mogu otići preko granice odluče li se liječiti u kojoj od europskih zemalja. Dosad je to za hrvatske osiguranike bilo moguće samo u slučajevima kada potrebno liječenje nije moglo biti obavljeno u našoj zemlji.
Pojedinačna vještačenja
Međutim, i sada postoje neka ograničenja.
– Za bolničko liječenje, dakle ako pacijent u bolnici mora ostati preko noći, kao i za postupke za koje se koristi skupa oprema, mora se tražiti prethodno odobrenje HZZO-a – objašnjava dr. Dubravka Pezelj Duliba, pomoćnica za zdravstvenu zaštitu ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Odobrenje je potrebno, objašnjava, da bi se izbjeglo moguće situacije da skupocjena infrastruktura u bolnicama, koju je osigurala država, ostaje neiskorištena. HZZO će procijeniti može li se tražena medicinska usluga u Hrvatskoj dobiti u opravdanom roku i, ako može, neće dati odobrenje. Koje će dijagnoze dobiti “zeleno svjetlo” za liječenje vani, nije moguće unaprijed reći.
– Svaki se slučaj mora pojedinačno vještačiti, nije isti medicinski opravdan rok za svaku osobu čak ni s istom dijagnozom. Primjerice, ako starija osoba ima artrozu kuka i želi van na liječenje, to nije isti slučaj kao kad radno aktivna mlađa osoba ima tu dijagnozu i traži odobrenje, za nju je medicinski opravdan rok kraći – objašnjava dr. Pezelj Duliba.
Za jeftinije postupke, koji nisu rizični za pacijenta, pacijenti mogu otići na liječenje bez prethodnog odobrenja Zavoda. Međutim, to ne može biti samoinicijativno, primjerice nekog boli glava pa se odluči potegnuti u Austriju na CT glave, već prethodno mora u Hrvatskoj proći cijeli postupak, odnosno otići na pregled liječniku opće ili obiteljske medicine, odnosno treba postojati indikacija za pretragu, za nju treba biti napisana uputnica i potom s uputnicom pacijent može otići na pregled u Njemačku, Italiju ili neku treću zemlju EU.
Direktiva o prekograničnom korištenju zdravstvene zaštite nastala je zbog slobodnog kolanja robe i usluga. Međutim, ono što je bitno ograničavajući faktor za takav izbor liječenja jesu cijene zdravstvenih usluga. One su u europskim zemljama znatno više nego u Hrvatskoj, a pacijentu koji je dobio i platio zdravstvenu uslugu u inozemstvu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje refundirat će trošak, ali ne po stvarno plaćenoj cijeni u inozemstvu, već po hrvatskom cjeniku. Primjerice, ako netko plati u Sloveniji neku zdravstvenu uslugu tisuću eura, a ona u Hrvatskoj stoji 200 eura, od HZZO-a će dobiti samo 200 eura. Usto pacijenti drugih država članica mogu koristiti i usluge neugovornih privatnih ordinacija u Hrvatskoj i u svojoj matičnoj državi za to tražiti povrat novca, dok hrvatski pacijenti i dalje ne mogu tražiti povrat troškova ako su bili kod neugovornih privatnih liječnika u Hrvatskoj.
Mjesto za informacije
Pretpostavka je da bi troškovi prekograničnog korištenja zdravstvene zaštite bili oko jedan posto proračuna namijenjenog zdravstvenoj zaštiti, što je oko 200 milijuna kuna.
Svaka zemlja članica mora osigurati centralno mjesto sa svim informacijama o pružateljima zdravstvenih usluga te zemlje, a u RH to je HZZO, koji je jučer predstavio svoju novu web-stranicu s detaljnim informacijama o ugovornim i neugovornim liječnicima.
>> HZZO najavio nove uštede nakon referiranja cijena lijekova
>> Dopunsko HZZO-a od danas za sve korisnike isto – 70 kuna!
