Nakon što je 8. siječnja 2016. godine u Večernjem listu na stranici i na portalu Večernjeg lista objavljen tekst Nine Raspudića pod naslovom Faze žalovanja i meč "Grmoja - Ostoja u redakciju je stigao dopis Siniše Labrovića koji sukladno Zakonu o medijima i Zakonu o elektroničkim medijima traži ispravak navedenog članka.
Njegov dopis prenosimo u cijelosti:
U tekstu Nina Raspudića »Faze žalovanja i meč "Grmoja - Ostoja"« ja sam samo mali začin jedne puno bogatije psihološko-političke analize trenutnih događanja, ali kako i taj mali dio obiluje iznimnim brojem laži i insinuacija - Nino Raspudić piše gusto i značenjski višeslojno - prisiljen sam osvrnuti se na njih. Naviknut na razne kvalifikacije mene osobno i onoga što radim, u principu se ne osvrćem na uvrede, ali kako imam razloga misliti da Raspudić svjesno laže, prisiljen sam ga obogatiti faktima istine o njegovoj laži ne bi li sljedeći put kad bude lagao, mogao lagati i insinuirati bogatije i istinitije. Pa krenimo redom.
Osvrćući se na božićni prijem Srpskog narodnog vijeća Nino Raspudić tvrdi da sam zaostao u drugoj fazi žalovanja zbog gubitka izbora, a tu fazu karakterizira ljutnja. Prvo, pasivni sam član tri stranke, HDZ-a, SDP-a i HSS-a, a aktivno niti jedne. Na ovim izborima dvije trećine mene je pobjedničko, što ipak nije malo, pa nemam nikakavog razloga za "ljutnju". No, da za Raspudićevu laž stvar bude još bolja, u okviru svojih mogućnosti i ove sam tri stranke izdao i aktivno agitirao za MOST. Kako ne možemo svi pisati za Večernji list, neki se koriste i facebookom. Iz većeg broja postova koji se bave tom temom, evo ću citirati dvije rečenice napisane 12. studenoga 2015. : "Da rezimiram: glasao sam za Most. I stogod da Most s tim glasom napravi njegovo je slobodno pravo."
Nadalje, Raspudić tvrdi da se radilo o "patetičnom performansu", a riječ je bila o instalaciji. Razlika između ova dva medija nije kao razlika između kratke priče i novele ili videa i kratkog filma, nego suštinskija, nešto kao razlika između filma i fotografije. Raspudić nema pojma, piše o nečemu čega nema, ali je vrijedni Nino spreman kreirati ne bi li lakše poentirao. Ne spominje niti naslov rada, "Razbijanje latinice". Sve što bi moglo pomoći znanju o čemu se radilo on skriva, ali izmišlja da bi lakše insinuirao.
Zahvaćajući šire, a udarajući na poetičko-političku srž mojih novijih radova, Raspudić piše da se sve više pretvaram "u SDP-ova dvorskog, bolje rečeno partijskog umjetnika". "Razbijanje latinice" izloženo je na božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća, čiji predsjednik je Milorad Pupovac. "SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo." Pupovac i njegova politička stranka SDSS, kao što i Nino tvrdi, već su nekoliko puta koalirali s HDZ-om i na državnoj i na lokalnoj razini, pa i u Vukovaru. Pozivam Raspudića da razmrsi ovu situaciju: izlažem u prigodi koju je organizirala organizacija na čijem je čelu čovjek koji je već nekoliko puta koalirao s HDZ-om, izgleda i da se opet sprema, a ipak sam SDP-ov dvorski umjetnik.
Nedavno me Raspudić nazvao i "režimskim umjetnikom" pa je ovo "dvorski" nastavak diskvalifikacije. Dvorski ili režimski umjetnik je netko tko po narudžbi (političkog) moćnika izvršava neku estetsko-političku narudžbu, a za plaću, za nagrade. Kako Raspudić piše da se "sve više pretvaram" u dvorskog umjetnika, molio bih ga da razloži kad je to krenulo i kako se moj noviji rad razlikuje od onoga prethodnoga. Također, i kakve sam nagrade primio za svoj rad, kako je SDP platio moje podaništvo. Nadam se da će se potruditi jer je sigurno svjestan da se radi o potpunoj diskvalifikaciji mene kao čovjeka i umjetnika. Da bi mu bilo lakše, osvrnut ću se ukratko na povijest tih ne-odnosa. U Sinju sam živio od 1999. do 2007. kao nezaposleni profesor hrvatskoga jezika i književnosti, a u isto vrijeme počeo sam se baviti i umjetnošću. Za to vrijeme koalicija s SDP-om na čelu bila je na vlasti 4 godine i na lokalnoj i na državnoj razini. Za vrijeme njihove vlasti i dalje sam ostao nezaposlen, a kao potporu mojoj umjetnosti u jednoj su mi prigodi platili ovce za realizaciju realitija "Stado.org" – 4000,00 kuna. Po dolasku u Zagreb, a u kojemu je vladao SDP, još sam nekoliko godina ostao nezaposlen – nisam bio dovoljno dobar niti za noćnog čuvara u đačkom domu. Možda bi se ova akademska karijera mogla usporediti s onom Nina Raspudića. Bliže današnjici, 04.02.2015. na portalu h-alter sam objavio tekst kojega su dio i sljedećih par rečenica: "Čast izuzecima, ali SDP je stranka prezira vrijednih klijentelista i kukavica – komitetlija i "uhljeba" – još od Ivice Račana, i kao takva možda nije najviše, ali jest ključno odgovorna, pa i kriva, za ovo što nam se događa. Kao metafore takvog SDP-a, kojemu želim temeljitu propast na sljedećim izborima, iz ogromnog buketa izdvojio bih ova tri cvijetka esdepeovskog doprinosa gluposti, zlu i nitkovluku: Tomac, Bandić, Baldasar."
Da li su ovo riječi koje bi napisao "SDP-ov dvorski umjetnik"? Ili sam možda u zadnjih godinu dana postao socijalni idiot koji se pridružuje "dvoru" za kojega sve najave govore da će izgubiti izbore i koji na kraju, evo, odlazi u opoziciju. O nagradama koje sam primio za vrijeme SDP-ova dvorovanja Hrvatskom neka se Raspudić raspita u odajama Ministarstva kulture, ili gdje već nađe za shodno, a kao mali test nudim mu da nas dvojica javno objavimo stanje naših računa i primanja, skupa s analizom izvršenoga rada, u vrijeme SDP-ove vlasti. Da vidimo za što nas je, tko i koliko plaćao, kako je prolazila jedna hrabra intelektualna oporba u odnosu na kukavičkog dvorskog umjetnika.
Na kraju tog bogatog i sočnog odlomka Raspudić me optužuje i za "učitavanje kako je Republika Hrvatska nova NDH i neprestano mazohističko utjerivanje u kosti krivnje i malodušnosti". To su poznate optužbe onih koji stalno rade ili imaju opravdanja za rehabilitaciju endehazije. U retoričko-logičkim stupnjevima to izgleda ovako: 1. grupa ljudi, među njima i biskupi i akademici, potpišu peticiju kojom se traži uvođenje ustaškog pozdrava u vojsku; drugi razbijaju ploče s nazivima državnih institucija zbog ćirilice, a uz podršku naše najjače političke stranke; nedavno i novi predsjednik Sabora želi promijeniti njegov naziv u naziv koji je nosio u vrijeme NDH, kada se uostalom, sastao jednom i nikad više – toliko o njegovu značaju u vrijeme NDH; 2. vi primjetite kako se radi o filoustaškim idejama i o šovinističko-barbarskim postupcima; 3. Nino vas optuži za "mazohističko utjerivanje krivnje i malodušnosti". Kako izbjeći "krivnju i malodušnost"? Tako da podržavate novo-ustaštvo praveći se kako se radi o tabularasovskim nevinostima i velikodušnostima. Primjećujući ustašofilnost tih ideja vi ste, a ne oni, i stvaratelj tih ustašnosti. Tako to izgleda kad Nino Kirurg rekonstruira politički himen našim ustašnicima i objašnjava genezu tih pojava.
Da rezimiram i upitam se zašto Nino Raspudić piše o nečemu o čemu nema pojma, laže i podlo insinuira i politički se i intelektualno prostituira. Prvo, za većinu njegove publike moguće nejasnu, uznemirujuću i kaotičnu situaciju on prevodi u smirujući okvir poznatoga. U "Razbijanju latinice" ne radi se o "mišljenju", radu i izrazu neke osobe, tu je tek riječ o esdepeovskoj "paroli". Drugo, ja nisam "slobodan" pojedinac, makar bio i budala, koji nešto čini iz (možda i pogrešnog) uvjerenja, nego sam SDP-ov dvorski umjetnik, plaćenik, prodana duša bez ikakve šanse da me se kvalificira subjektom svoga postupanja. Treće, da se vratimo retoričkom aparatu samog Nina Raspudića – jezikom psihologije, ovdje se radi o projekciji: govoreći o meni, Raspudić govori o sebi. A dividende kojima se nada doći će iz njegova sve zasluženijeg statusa dvorske lude naše desnice. Kao što položaj dvorskog umjetnika nije isti na dvoru Medicija i dvoru SDP-a – nekad je to mogla biti potvrda vašeg majstorstva, a danas je to znak najnižeg pada, tako ni dvorska luda nema istu funkciju tada i danas. U apsolutističkom okruženju dvorska luda je jedini smio i imao funkciju govornika istine. U demokraciji dvorska luda mora dokazati svojim gazdama da je spreman na svaku laž i podlost ne bi li se kvalificirao kao igrač za ozbiljne utakmice. Ne sumnjam da je pred Ninom Raspudićem ozbiljna i velika karijera dvorske lude: veselog lažova i zaigranog podlaca.
Siniša Labrović
>>Faze žalovanja i meč 'Grmoja - Ostoja'
Pa naravno da si režimski umjetnik...sponzorirani buntovnik/sociolog amater i borac za salone.Cijela garnitura konceptualaca je na državnoj skrbi i jaslama. Pogledajte projekte Ministarstva kulture na njihovim stranicama pa vidite tko najviše novca dobiva. Bez državnih novaca vi ne postojite.Tko će će kupiti vaš performans? Jedino institucije države....nikakva tajna.